hrvatska mrtva priroda (u osam kipi)
1. poslovice
prez muke nij nauke.
ki jači, zlo ne misli.
gdo ništa ne čini, zlo čini.
čistoća je pol zdravlja.
lipa rič i zlata vrata otvara.
i ako svit obajdeš, samo doma sriću najdeš.
jutro stat, zlato brat.
žaba na suhom ne krekeće.
znanje je pravo imanje.
budi vjeran svomu rodu.
kade laž objedva, onde već ne vičera.
2. strašila
gdo bistru vodu muti,
žaja ga umara.
slobodno i mirno živu,
ki obajdu stazu krivu.
ako obadvimi oči gledaš nos,
ćeš počet škiljit.
3. kultura sramote
nigdor človika ne more osramotit,
dokle se sam ne osramoti.
hvaljenje je početak sramote.
bolje je pošteno umrit,
nego sramotno živit.
nek sram bude svakoga,
ki svoj jezik zabi,
hvali tudjega,
a svoga pozabi.
4. parole
žrtva
borba
opstanak
sveta dužnost
5. vrline
poslušnost
poniznost
pobožnost
poštenost
marljivost
urednost
šparnost
zahvalnost
vjernost
aldovnost
duševna snaga
svist
vjera
rodoljublje
6. politika
državni ugovor
član sedam
poglavlja jedan
do pet
7. miti
matični narod
otcipljena kita stabla
nimški i madjarski ocean
8. jačke
gora je zelena,
roža je rumena,
klinčac je gust
ili rud.
oči su črne.
divojčica bere rože,
ptičice pjevaju,
a pčelice zuju.
Fred Hergovich, Staubsaugen, 1988, 112-119
Filed under: Fred Hergovich-Staubsaugen, Fred Hergović, ghrv književnost |
Komentiraj