Franjo Augustin Blazović – Hrvati na Hati

Franjo Augustin Blazović

Hrvati na Hati

Široko polje, po kom vjetar puše.

V dalekom lugu divlji golub guče.

Starodrevnu priču priča voda Lajta.

Gaj svete Ane stare svetke zbraja.

Velika sela usporedu stane

V širokog polja rodne rale brazde.

Vjetrom se snažno boru teški turmi,

Nje iz betona sura kapa kruni.

U njihovom hladu skrivaju se crikve

Glasne od jačak, hrvatske molitve.

U nji molu babe, vjerne svojoj nošnji,

Žene i muži vješti su trgovci.

Snažne divojke, ponosni junaki,

Jeste li vi još Hrvati ostali?

Budite vjerni ne nek pjesmi, plesu,

Nego i milom hrvatskom narječju.

Tu rič hrvatsku oci su donesli,

Njoj su ostali ča do danas vjerni.

Srce mi srićno sluša vašu jačku,

Doma se ćuti, čujeć rič hrvatsku.

Ali to srce bolno mi zavrisne,

Od tuge žuhke premuklo se stisne,

Kad mora čuti: tudju rič govoru

Dica u školi i v domaćem dvoru.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 118.

https://ivansic.wordpress.com/2017/05/06/augustin-blazovic-hrvati-na-hati/

https://ivansic.wordpress.com/2017/08/24/augustin-blazovic-hrvati-na-hati-2/

https://ivansic.wordpress.com/2019/10/13/franjo-augustin-blazovic-hrvati-na-hati/