Matijaš Semeliker – Bog u Dahavi

Austrijski učenici idu u koncentracioni logor Mauthausen (ili trebali bi svi tamo ići, da doznaju na licu mjesta strahote i posljedice nacidiktature).

Hrvati idu u Bleiburg.

Bosanci idu u Srebrenicu. I tako dalje. …

A kamo idu gradišćanski Hrvati?

Spomenici dvih svjetskih ratova/svitskih bojev stoje/stoju u svakom selu.

Što znamo osim tih imena na tim pločama?

Koje knjige mi imamo? Za koje znamo? Koje čitamo o toj tamnoj epizodi naše zemlje? I na kojem jeziku je većina tih knjiga?

No ima malo pomoći… Evo mali znak, mali dokaz jednoga čovjeka koji je opisao što je doživio u Dahavi (Dachau): Memoari Matijaša Semelikera. Kanica je knjigu izdala 1988. Jezik je (gradišćansko)hrvatski.

Napomena:

Moj primjerak knjige ima isto svoju povijest.

Fred H. ga je meni dao za Maloga princa.

Bilo je to davne 1998. godine (7. maja/svibnja).

ORF je tada imao feštu i slavio 20 godina hrvatskoga radija i 10 godina hrvatske televizije.

IR (bili smo tada svi mi mlađi… Fred, Jurica i ja)

 

Bog u Dahavi_naslovna

Bog u Dahavi_zadnja

link na download/preuzimanje (ca. 50 stranica, ca. 50 MB):

Bog u Dahavi_1988

Augustin Blazović – Laž i istina

Augustin Blazović: Laž i istina

KT_pjesma na kraju_1. junija 2020.

Emisiji na Duhovski pandiljak se bavi duhovskimi običaji, ke smo zabilježili na peldu u Novom Selu i u Undi. Onda se baviti s obnavljanjem crikve i kloštra, za ke je nadležan bivši peljač hrvatske misije u Beču. Emisiju muzički sprohadja peljajući zastupnik hrvatskoga duhovnoga popa, Alan Hržica.

pjesmu na kraju: čita IR

https://ivansic.wordpress.com/2020/03/24/augustin-blazovic-laz-i-istina-2/

https://ivansic.wordpress.com/2020/02/26/franjo-augustin-blazovic-laz-i-istina/

https://ivansic.wordpress.com/2017/07/24/augustin-blazovic-laz-i-istina/

Martin Borenić – Moje selce

Martin Borenić

Moje selce

Ja te ljubim, malo selce, va kom sam se rodil,

Najlipše mesto na zemlji, po kom sam mlad hodil.

Ovde mi je nikla radost,

Procvala vesela mladost.

Kako lipo si mi, selce, lipše neg vsa druga!

Nij me nikada trapila ni najmanja tuga. –

I kad gledam hiže tvoje,

Štimam, da su bile moje.

S ljubavom okrojen od vsih rasal sam va tebi,

Ja se s niednim većim mestom za te minjal ne bih!

Akoprem sam va uboštvi

Rasal, vindar na radosti.

Dobri Bože! Vse nesriće moje selce brani!

Mir i zadovoljnost neka biva vsakom stani!

Ruka Tvoja vsemoguća

Pomozi mu va teškoćah!

Zamišljen gledam ta mjesta, na kih sam se igral

I spomenem se iz jačak, ke sam ovde spival;

Rado ću k tebi šetovat,

Dokle nek morem putovat!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 42.

u kom

mjesto

sva

svih

s nijednim

svemoguća

u teškoća

%d blogeri kao ovaj: