Anton Leopold: Zelenjaki

Zelenjaki

Pred mnogi i mnogi ljeti odibirali su u selu pretpostavnoga, koga danas zovu načelnik ili liktar. A to nije bilo svenek lako, ar je u selu bilo već vrlih muži, ki bi imali pamet i sposobnost za ovu službu.

Stalo se je, da je pretpostavni Blaž naglo umro. Morao se vrijeda odibrati novi.

No, ovput to nije bilo lako, ar su bili tri kandidati: Jure, Zidor pak Pave. Svi tri su bili sposobni. Ni jedan nije bio bolji ili gorji od drugoga. Kad se pak u tri sjednica „poštovane gmajne“ nije odlučilo, su oni pitali najstarjega muža sela. Ov devedesetpetljetni starac je još bio javoran, imao još oštru pamet pod svojom kapom astrikom.

Stari Kuzmo je rado sidio na drivenoj klupi pod velikom vrbom uz široku mlaku nasred sela. U svakoj mlaki, okrojenom rogozom, živile su zelene žabe i male žabice. Ove žabe kreketale su u dugi protulićni i ljetni noći. Kad su došli starca pitati za tanač, reče:

„Vidite ovu našu mlaku, u koj ima toliko i toliko žabokrećic1, ku su napravile naše žabice. Svi tri kandidati neka skoču u vodu – mer zatopiti se nećedu – ar nije tako diboko. Ki bude imao na svojem tijelu najveć zelenila, ta neka bude pretpostavni.“

Tako se je pak učinilo. Svi tri su se morali svlići do gać ter skočiti u vodu. Veli se, da je imao jedan od njih veći trbuh. Na ov trbuh se je navalilo najveć zelenila.

Tako je nastao deblji Jure Stanić novi načelnik. Dojduću nedilju je jur prisegao pred tanačem „poštovane gmajne.“ Bio je dobar pretpostavni. Skrbio se je, da ostane u selu zelena priroda nedotaknuta.

No, nasljednik Jure Stanića – malo slabije pameti – dao je ipak zagrnuti tu široku mlaku.

Glas o ovom odibiranju raširio se je bio vrijeda široko i daleko. I susjedi Hrvati su pak počeli stanovnikom toga sela govoriti „Zelenjaki.“

Danas su te nekadašnje „zelenjake“ naslijedili drugi „Zeleni“, ki se tako zovu kot politička stranka. Ovi se zalažu za očuvanje prirode. Tako kanu nekadašnje zagrnute mlake i potoke opet iskopati i u nje opet doprimiti zelene žabe i zlatne ribe.

1 žabokrećica – žabokrećina: ča žabe požeru i opet ispljunu; pluje na vodi kot zelena mriža.

Franz Franta Anton Leopold, Hrvatske povidajke, E. Weber Verlag, Eisenstadt, 1992, 38-39.

2020. se Žabljak ne organizira zbog koronakrize.

Anton Leopold: Opis naše književnosti

Anton Leopold

Opis naše književnosti

(Ivanu Rotteru)

Mladi Hrvat Ivan Rotter

Djela skrbno kot roboter,

Grebe v zemlji, rova lišće,

I do žilja sve preišće,

Poznato i pojedinosti,

Po gredica književnosti.

Ovde čuda je obašao,

Sve prerovao, mnogo našao.

Tako stavio dobro djelo,

Na moderni način cijelo,

Prikazao u krugu bratskom,

U bečkom Centru Hrvatskom…

Ja mu hoću hvalit za to,

Djelo dobro i bogato,

Vridno kot i objektivno,

Temeljito, pozitivno!

Ovo tako neka bude

Primjer za sve – i za ljude,

Ki podižu nek Velike,

Male zabu usred dnike,

A ne najdu red vridnosti,

Mirit mjerom mogućnosti!

Beč, 28. 8. 1996.

kopije, rukopis Anton Leopold, 1996.

Hrvatski centar, Beč

Velike (velikani, velika imena u književnosti)

Anton Leopold: Hrvatska pjesma

Anton Leopold

Hrvatska pjesma

Da Hrvatstvo

Je bogatstvo,

Tako velim ja.

Jezik teče,

Čuda reče,

I kot biser sja.

Lako dišeš,

Lipo pišeš,

Za sve rič i glas

Pjesma kaže

I razlaže,

U njoj duh i kras!

Pjesma za me

Nij od slame,

Maglina u dnev!

Pjesma naša

Dar donaša,

Prekrasan je pjev!

Beč, 27. 8. 1996.

kopije, rukopis Anton Leopold, 1996.

hrvatstvo

Anton Leopold: A pjesmami se igram

Anton Leopold

S pjesmami se igram

Pjesma za me igra,

Kada misao titra,

Ter se iskra kreše,

S vjetrom grm rasčeše,

Onda nešto klije,

Tiho se razvije,

Pak zablisne pero

Kot svitlo jezero.

S pjesmami se igram,

Teme svoje zibram,

Črpam s duše tihe,

Pletem lipe stihe,

Djundje iz dibine

Vadim do svitline,

Slogi ki se slažu

Zvuk i skladnost važu.

Sve to lipo složim,

Slovami pomnožim,

Pjesma je to lipa,

Cvijet mojega kipa!

Beč, 27. 8. 1996.

kopije, rukopis Anton Leopold, 1996.

raščeše (raščesati<rasčesati<razčesati<raz+česati)

Anton Leopold: Kroz pedeset ljet

Anton Leopold

Kroz pedeset ljet

(1946 1996)

Ča je kod nas Miloradić,

Neki grad je, ne predgradić.

Kot je turam, otkad sviti

Svitlost, ka se dâ viditi,

Tepla rič i znanost mnoga,

Naša dobra rič iz roga,

U koj pjevao stih i forme,

Početnikom stavljao norme.

Po ki i ja dalje idem,

Da k svojemu cilju pridem.

Ali pozvao me je članak

O Lempergu, davni danak,

Čitajuć iz kalendara,

Teški život prepun žara,

O vojniku ki je ljubio

Narod, žitak kroz boj zgubio,

A njegove pjesme male

Zbudile me, polet dale,

Kad sam čitao na Dubanjku

Pjesme, kaplje pri zviranjku.

Nešto se je probudilo,

Novo pero nabrusilo,

U misecu cvjetnom maju,

U zelenom lipom gaju.

Lemperg mene je probudio,

Miloradić jezik nudio,

Sučić kazao mi metriku,

Gradnju stiha, lipu sliku.

Ignac Horvat k djelu budio,

Mnoge knjige mi posudio.

Kako došlo ovo čudno?

Postalo je zrno budno,

Počeo lipe pjesme plesti,

Pisao članke, pripovjesti,

Za kalendar slike, ganjke,

Tim i drugim dao zviranjke,

Pjesme čitat, svitlost srkat,

Pripovjesti štat i žrkat!

Svom narodu sam govorio

Pedeset ljet – čuda stvorio!

Frakanava, maj 1996.

kopije, rukopis Anton Leopold, 1996.

pripovijest, pripovijetka (gh: priča, pripovitka)

50 godina Leopoldova stvaranja: 1945. – 1996.

Anton Leopold: Jezik

Anton Leopold

Jezik

U jeziku živi narod,

Prez jezika je on marod!

U jeziku se podiže,

Zna upoznat sebe bliže!

Svaka rič i svaki govor,

Ima nešto, cvatuć lovor,

Zelen lovor živo diše,

No za slavu ne miriše.

Riči bogat vokabular,

Rječnik, to je majstor urar,

Dokle se sve riči vidu,

Ove ure točno idu.

Mnoge riči dijalekta

Jesu djundje, kaplje sekta,

Reču svoje uz naviku,

Daju svemu pravu sliku.

Ove riči triba rječnik,

Novina kot rodan vjesnik,

Ove riči birat triba,

Ar droptinke su iz hliba.

Te lokalne riči naše,

U nji ima dičje kaše,

One važne kot je začin,

Naše jesu i naš način!

Ove riči su važnije,

Od tih tudjih su snažnije;

Tudje riči drugde ima,

U nji slasti grojza nima!

Narod živi o jeziku,

Horvat zbudjao nam priliku,

Jezik zna se razvijati,

Prik svih plotov ne skakati!

Ar će narod u slabosti

Protivit se polsvitlosti,

Ter će naše ostavljati,

Drugo će trijumfirati!

Frakanava, august 1996.

kopije, rukopis Anton Leopold, 1996.

Anton Leopold: U domovini

Anton Leopold

U domovini

Frakanavi,

U Brkavi

Moj rodjeni stan.

Na Dubanjku

Pri zviranjku

Počeo pjesmic san.

Pjesme prve

Blizu brve

Počeo pjevat ja,

U hrvatskoj

Riči bratskoj

Stih prelipo sja!

Kod Dubanjka

Mnoga ganjka,

I u život most.

Onde stabla,

Lipa tabla

Za dvojezičnost,

Riči dava:

„FRAKANAVA –

FRANKENAU…“

Puti spivanj,

Razumivanj –

Triba bit – genau!

Frakanava, 1996.

kopije, rukopis Anton Leopold, 1996.

Anton Leopold: Novi vjetri

Anton Leopold

Novi vjetri

(1946 1996)

Poslebojni prvi kalendar

Biše medja, novi kolobar,

U prazninu dojti novi zrak,

Budni vjetar, zore svitli trak.

Ča u boju strah, ukočenost,

Donesla pak neku modernost,

Big od sela, klimav mnogi prag,

Nimčarenje, jedan novi vrag!

Bar su pisci tkali novi smir,

Djelo društav, gibanje uz mir,

Već ki novi prorok puhao val,

Kot asimilant i kanibal.

Sve moderno, no sumljiva vist,

Bura ka će stresti list po list,

Pak eksperimenti, cijeli red,

Ča će već ča smrznuti na led.

Za narodnu grupu škode dost,

Ljute ose, ke hte kožu zbost,

Pokusili već ki dalek skok,

Projekti su pali va potok.

I reforma, u jeziku put,

Južni cilji, obnovit naš kut,

To doneslo mnogu protivnost,

Odaljenje, podrovalo most!

Prijateljstvo, blizu nam je jug,

Ali mi smo ipak vlašći krug,

Preveć nagnut, drugim mjesta dat,

More donest ter na naš hrbat!

I pineze nek za naše dat,

One druge gonit kraj od vrat!

To će zbudjat mnogu protivnost,

Većinci nam zapilit u kost!

Preveć nagnut k drugim, krivi skok,

Slaba brva, nemiran potok!

Pazit triba – ar ki ovde slab,

Projt će s burom, žrknut će ga slap!

Beč, april 1996.

kopije, rukopis Anton Leopold, 1996.

Od 1946. do 1996.

Anton Leopold: Hrvatski Gerištof

Anton Leopold

Hrvatski Gerištof

Naše selo svako

Meni vrlo drago,

Oko zagleduje,

Gde Hrvat stanuje.

Gerištof u dniki,

Vrli stanovniki,

Potočić uz travnik,

To jur neki davnik.

Naokolo briški

I zeleni viški,

Polje i travice,

Gaji i lozice.

Ovde blizu gora,

Kapelica zgora

O njoj su pisali

„Stara Gora“ zvali.

Gerištofska dnika,

Gnjazde stanovnika,

Od lučmanske strani

Pijeska kupi vani.

Ispod Aninbriga

Blista se i miga

Autov starih prizor,

Kot „autocimitor“.

Ali ne glej slipo:

Ovde mnogo lipo,

Nove hiže, travnik,

Zdenac, stražar javnik.

U krčmi kod Ilije

Društvo se razvije,

Mladi kot i stari,

Kaplja se ražari.

Naši Gerištofci,

Kot hrvatski lovci,

Paxi im sviraju,

A ljudi tancaju.

Gerištof, 1996.

rukopis Anton Leopold, 1996.

krčma Fabijanić, onda gostiona kod Ilije, sada krčma Teveli

Kira (od Kirinovi) ima autoservis, autoradionicu i autocimitor

Pijesak prodaje transportno poduzeće Steiger (Vili)…

Stara gora

Anton Leopold: Gerištof

Anton Leopold

Gerištof

Jedno krasno mjesto

U zelenoj dniki,

O kom velim nešto,

Vidim kot na sliki.

Pada nešto doli

Cesta s Aninbriga,

Kot u bijelom koli

Blista se i miga.

Široka je placa,

Kot slavonski sokak,

Skokom prik mostaca,

Potočić kot korak.

A na gornjem kraju

Usred toga kola

Crikva u svom sjaju,

A na istok škola.

Cesta se vijuga

I teče kroz selo,

Mjesto kot sred luga,

Hrvatsko mu čelo.

Gerištof, 1996.

kopije, rukopis Anton Leopold, 1996.

%d blogeri kao ovaj: