Augustin Blazović – Predgovor (Vigilija)

Augustin Blazović

Predgovor

Ovde sastavne pjesme nastale su – izneto tri – od konca januara 1960. do aprila 1961., i to najvećim dijelom u noći. Zato – a i zbog sadržaja – htio sam zvati ovu zbirku „Bdjenje“, po našu virostovanje. Zbog ove razlike med književnim i našim izrazom zeo sam liturgičnu rič „VIGILIJA“.

Do januara 1960. nisam mislio pisati vlastite pjesme, iako sam već prije prevodio za Glasnik neke psalme i druge pjesme. „U jednoj siječanjskoj noći“ došlo je zaista pjevanje na me kao zarazna bolest. To se je većkrat ponovilo. (Početkom ovoga ljeta, pri muški duhovni vježba u Novom Mjestu, kad mi je južni vjetar krao san, nastalo je naprimjer u jednoj noći pet pjesam).

Kad su o neki tema nastale neke pjesme, počeo sam i sistematski nadopuniti neke cikluse. Ali da objelodanim ove pokušaje, nato sam počeo misliti tek zadnje vrime pred otkrićem Miloradićevoga poprsja, komu posvećujem moje pjesme. One bi htile biti most u dvostrukom smislu: 1. Most od Miloradića k modernoj liri, ali samo prvi korak na ovom mostu. Pred svim bih htio obogatiti naše pjesničtvo u tematiki (naročito u religioznoj i refleksivnoj liri) i u pjesničkom obliku, kade se kaže uz ljubav k vezanomu obliku soneta veća sloboda u ritmu i dužini stihov ili redov. – 2. Most ka književnom jeziku. U blizu 50 pjesam pokusio sam se približiti ka književnom jeziku. (Ovde se hoću zahvaliti vlč. g. dr.u Ivanu Viteziću za mnoge prijateljske savjete). Ne kani to biti nikako propaganda zato, da se kod nas uvodi književni jezik. Zbog našega današnjega teškoga narodnoga položaja ne držim vrime jož zrelo za to. Neka se ugoda jednomu kasnijemu pokolenju uspješnija integracija narječja i književnoga jezika.

Zbog manjkanja vrimena (i novca) morem samo u ovom skromnom obliku objelodaniti ove pjesme, ke neka batru, razdramu i razveselu naš mali narod u Gradišću i neka vodu naše pjesničtvo k daljnjemu razvitku.

a.b.

N. Mjesto>Novo Mjesto

duh.>duhovni

k književnomu jeziku>ka književnom jeziku (2x)

50 pjesam>50 pjesam (pjesama)

razdramiju>razdramu

 

  • početak: 10.02.2017.
  • kraj: 15.5.2017.
  • kontrola: 8.2.2017. (pjesme do 1.3.2017.), 13.2.2017. (pjesme ožujak 2017.), 28.2.2017. (ostale pjesme)
  • kategorija: Augustin Blazović_1961 (ghrv književnost)
  • napomena: kod prijevoda su se podaci o autorima nadopunuli (pomoću Wikipedije)
  • … putujemo po stazama gradišćanskohrvatskog pjesništva

 

ciklusi: 97 pjesama (102), predgovor

posveta Mati Miloradiću, Predgovor

Od oltara (7 pjesam za sedam dana; 5>6)

Po Gradišću (12)

Tokom ljeta (14)

U društvu (15)

Šale (10; dva prijevoda)

Španjolske elegije (22)

Prijevodi (15)

Augustin Blazović – Mati Miloradiću

Augustin Blazović

Mati Miloradiću

Za tvoj park u Frakanavi

Nabrao sam ti svežanj cvijeća,

Da te ovim cvijećem sjećam,

Nij još umro duh hrvatski

V rodom selu Frakanavi.

Pjesnik Toni iz Brkave

Nabrao ti je po Gradišću

Tvojoj sličnu liru dičnu,

Cvijeće srca i narave

Pravu gizdost Frakanave.

Ja ti sadim drugo cvijeće,

Ne da njemu smanjim slavu,

Neg da obadva u skladu

Pjevamo, da bude veće

To bogatstvo naše pjesme.

Ova zbirka sadržava

Par sonetov OD OLTARA,

Pjesam-tugov PO GRADIŠĆU,

Različitih TOKOM LJETA,

Neke ŠALE i U DRUŠTVU,

ELEGIJE iz ŠPANJOLSKE

I PRIJESADE s grude tudje.

Primi ov dar, Velikane,

Kao skroman poklon tebi!

Ne pjevam ja diku sebi,

Neg da opet zora svane,

Znažna zora pjesme naše.

Augustin Blazović, Vigilija, Beč, 1961, 7.

znažna>snažna?

Augustin Blazović – Sedam pjesam Euharistiji

Od oltara

Augustin Blazović

Sedam pjesam Euharistiji za sedam dan tajedna

kao molitve po svetoj pričesti

sastavne prilikom Euharističkoga kongresa u Münchenu

Ponediljak

Prišao je opet prvi dan tajedna.

Napeti jesu od zabav nediljnih

još mnogim drsko zlorabljeni živci.

Zlovoljno trču ov dan ljudi djelat.

Ja hvalim, Bože u tajedna zori,

Da smim početi žrtvenom gošćinom

S Tvojim presvetim družeći se Sinom

I ov tajedan po Tvojoj dobroti.

Njegovo društvo neka čuva mene

Od svake zloće kroz čitav tajedan,

Da svakim poslom služim samo Tebe.

I daj, da bude ovih danov sedam

Jedan dio one životne mi ceste,

Ka u nebeski raj radosti pelja.

Utorak

Kot srna za Tobom žaja mi duša,

Zaručnjak Božanski, o dojdi k meni!

Ti Kralj života, ostani pri meni,

Da me kroz cio dan vodi Tvoja ruka.

Kad dojdu trudi, ah gdje ću Te najti?

Ne daj, da me onda davi samota

I moga uboštva tužna golota.

U svakom bratu ću Tebe iskati.

Ljubav si dilimo, sestre i brati!

U njoj nas Bog stvorio i preporodio,

U njoj nas On tijelom i krvlju hrani.

Išćem li Boga, da bih mu služio?

Najdem človika, da ga ohrabrim.

U njem sam samoga Boga podvorio.

Srijeda

Podignem zaufano oči na nebo,

Jer čujem skrovne riči duhovnika:

„Da Gospodinovo tijelo očuva

Ubogu mi dušu za čitavu vječnost.“

U svetoj pričesti mi trgamo sād

Sa driva žitka, ki ne pozna smrti,

Da rajski u nami procvatu vrti

Dobrote, ljubavi do nebeskih vrat.

O Bože, glad mi za Tobom zasiti,

Glad tijela, duše, glad razuma, srca,

Dobrotom uboštvo moje okripi.

Učini, da duša nikad mi mrtva

Ne pada u krilo paklenskoj zmiji,

Nego da žaja za Tobom kot srna.

Četvrtak

Još nikad nije ljubav svetkovala

Gošćine dirljivije i milije,

Neg kad je Jezuš gostio učenike

Tijelom i krvlju poput pelikana.

Si mogao dat ljubavi dokaz bolji?

Poklekneš ponizno, o mili Bože,

Da učenikom pereš prašne noge

I tako daš ljubavi zakon novi.

Učiš nas tako, Božji Pelikane,

Da ljubav naša nikad ne prestane

U svit širiti srca Tvoga žar.

Ja hoću jisti, piti ljubav Tvoju

I Tvojim tijelom kripit dušu moju,

Da ljubim cio svit s Tobom noć i dan.

Petak

Ti dragocjena divna sveta misa,

Ti svakog dana velik doživljaj,

Ti Sina Boga žarki zagrljaj,

Ti sjajno sunce moga svećeničtva.

Ti vodiš mene svaki dan pod križ,

Na kom si ispio muke puni vrč,

Za grihe moje umro britku smrt,

Da vječne kazne zbaviš cijeli svit.

Na križu visi mrtav Kralj života.

Umro je Bog! Oj, kakova strahota!

Tu smrt ponavlja ovde dan na dan.

Do zadnje nas je kapčje ljubio krvi,

Da nas iskine s ropstva vječne smrti

I Ocu dā nebeskomu za dar.

Subota

Konačno j’ prišla starica subota.

Ov dan svršujem trude sve tajedna.

Za počivkom nediljnim duša j’ željna.

Ah, brzo dojt će i konac života.

Znam: moje zasluge, molitve, trudi

Su samo malovridna slaba služba.

Ne daj, da guši mene grihov tužba,

Prem moje nevridnosti gost moj budi.

Sve moje ufanje u Tebe stavljam,

Kod Tebe išćem batrenje u svakoj tugi,

Ti radost moja, ognjen grm ljubavi.

Ljubavi ove moć još jedva poznam.

U nebu svece ona srićom kruni.

Do toga cilja daj i meni rasti.

Nedilja

Vazmene zore snažna kći: nedilja!

Ti lipa kruna, veseo vrh tajedna!

Na nebu pjeva svih andjelov pjesma,

Ka Boga zmožno trikrat svet naziva.

Kad dojde k meni Božji Gost ljubavi,

Postane duša kraljevska palača,

U njoj gori svić čitava armada

I dā nediljnu slast budućoj slavi.

U pristanišću vječnoga života

Otkrit ćeš svoje lice, ko je sada

Sakrito skrovno kipom krha, vina.

U svetom krilu Boga Trojednoga

Zasitit će se moja duša gladna

U blaženoj punoći vječnog pira.

Augustin Blazović, Vigilija, Beč, 1961, 4-7.

Kod ovih sedam pjesam poslužio sam se najvezanijim pjesničkim oblikom: sonetom (kod tercinov upotribio sam sve tri mogućnosti: a, b, a – b, a, b; a, a, b – c, c, b – a, b, c – a, b c). Kad sam je svršio, imao sam utisak, da su one previše uboge prema bogatstvu Euharistije. I tako su nastale još sljedeće tri pjesme o sv. misi. (Prva je pokušaj u književnom jeziku. Gradišćanskim Hrvatom manje poznate riči: jorgovan = bazak, Uskrs = Vazam; gnjev = srda, ljutost, trapljenje).

slijedeće>sljedeće

Augustin Blazović – Confiteor jednoga publikana

Augustin Blazović

Confiteor jednoga publikana

Svaki dan ujutro tučem moja pokorna prsa:

Mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa.

I svaki dan iznova upadam u liste zloće,

Ne ufam se oči k Tebi podignuti, o Bože.

Ovako dan za dan moje uboštvo k Tebi nosim,

Ponizno ipak dijelak Tvojega bogatstva prosim.

Žalim iskreno, da osim pokore nemam ništa.

Oh, da bi bila ko andjelima duša mi čista.

Korizma j‘ prošla. Jorgovan kruni proljetne vrte.

Lila-cvjetovi hiljada usnama cjeluju grme.

Rodi i ti, moja dušo, lila-cvijeće pokore,

Širi kajanja miris do vječnog Uskrsa zore.

U parku na grani crni kos veselo pjeva.

Daruj mi, o Bože, da budem i ja bez gnjeva

Kao taj crni kos stvorenje veselo Tvoje;

Daj, da mi duša, prem je kao kos, vanjštine crne

Postane bijela rodnim suzama pokore gorke,

Da jednom u nebu uz Tvoje orlove-svece

Kao ta skroman kos pratim ja andjela pjesme.

Augustin Blazović, Vigilija, Beč, 1961, 8.

jorgovan = bazak

Uskrs = Vazam

gnjev = srda, ljutost, trapljenje

cvijetovi>cvjetovi

confiteor:

1. (Confiteor) početne riječi molitve, opća ispovijed na početku mise

2. pren. pokajanje, priznanje vlastitih grešaka (grijeha)

publikan:

pov. zakupnik poreza u antičkom Rimu (lat. publicanus)

Augustin Blazović – Sursum corda – Gori srca

Augustin Blazović

Sursum corda – Gori srca

Sursum corda!

Dignimo srca!

Hvalimo Boga,

slavimo Njega,

beskrajno dobroga!

Družu se s nami

Andjelski kori,

svi rajski dvori

i sveci neba.

U ovu divnu

nebesku himnu

zaključi, Bože

s tom kapljom vode

i moj glas slabi.

Daj, da Te hvalim

za svu dobrotu,

za drobnu rosu,

mirisno cvijeće

i rukoveće.

Za toplinu sunca,

za žalož kruha,

za med i mliko,

za veselo vino.

Za rodnu kišu,

za ljeto i zimu.

Za trnje i vrt,

Za život i smrt.

Za dobro zdravlje,

za bolest žuhku,

za radost i tugu

i sve druge dare.

No najveć za Tvoju

ljubav najbolju,

tu široku struju,

ka od oltara

teče u dušu.

Zagrli me tako,

da srce žarko

ljubi nek Tebe.

Onda u Tebi

brate i sestre

od zipke do groba,

od sitve do snopa,

od zemlje do neba

od danas do vijeka.

Bajngrob, 1. marca 1961.

Augustin Blazović, Vigilija, Beč, 1961, 8.

Augustin Blazović – Ite missa est

Augustin Blazović

Ite missa est

„Ite missa est“ odziva svod oltara:

Pojte! Žrtva božja je sada svršena.

Otvorena su širom hiže božje vrata,

Život nas čeka na djela srčena.

Ovde smo uželi gošćinu ljubavi

Sina križevanoga neizmjerno dobroga.

Sada nas život u svoje krilo vabi,

Nosimo tamo našega Boga!

Jer mi moramo biti moderni Kristofori,

Ki na trge i ceste Kristuša nosu.

Malen je Kruh. No veliku dužnost naloži:

Da Njegovu ljubav dalje damo životu.

A kad budemo opet umorni, trudni

I kad nas života teret muči,

Dojt ćemo simo,

Da gladni Te jimo:

Kod Tvoga oltara

U nami nova snaga se stvara:

Vjera, ka zloću svita oblada.

Beč, u marcu 1961.

Augustin Blazović, Vigilija, Beč, 1961, 9.

Augustin Blazović – Mi nikad nismo sami

Augustin Blazović

Mi nikad nismo sami

Mi nikad nismo sami,

U nami biva Bog,

U vječnom zagrljaju

Drži nas svaku dob.

Iz Njega smo istekli,

Na put smo dostali

Iz vječne domovine

Poljubac ljubavi.

I zato j‘ naša najveća

Na zemlji zadaća

Ljubav dilit svagdar.

Mi nikad nismo sami,

K nam uvijek šalje Bog

Na ljubav žajne brate

I sestre: vlašći rod.

Nek on, ki nima Boga,

Postane slip samac.

U njem je skrsla vjera,

S njom ufanje ljubav.

Samota kad te trapi,

Pomisli na Oca.

Putem te svagde brani

Zaštitom andjela.

I kad jednoč sve mine,

Ča nas je trapilo,

Ljubav nas neka digne

U očevo krilo.

O vječna ljubav, vječni raj,

Ti nepopisljiv sunca sjaj,

Ti sriće puni vječni hip,

Iako sam još za te slip.

Daj, da te sve već tražim,

S tobom si tuge blažim;

Daj, da te sve već ljubim,

Staze k tebi ne zgubim.

Ti ćeš utišit svaku bol,

Ti ćeš nam biti sriće dom.

Beč, u februaru 1960.

Augustin Blazović, Vigilija, Beč, 1961, 9.

redoslijed

%d blogeri kao ovaj: