Ferdo Sinković – Pjesnik

Ferdo Sinković

Pjesnik

O Muza, sad mi na pomoć priskoči,

Da ne ostanem sidit na cidilu!

Pokaži moć, pjesničku snagu, silu,

Zažari srce, otpri bistre oči!

Zajaši na pegaza pak nek leti!

Pobigni k bijelim vilam u livade,

Kade j’ još raja, kade nije vade.

Kade j’ već žitka, zimi i u ljeti.

Počivaj uz zviranjak Hippokrene!

Dokle se ne zatopu ča do glave,

Tvojega ognja željni, tvoje slave, –

Kopito najzad neka ti ne krene!

Al’ onda im razgazi kuclje glave!

Ar vijenac tvoje slave ne uvene.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 97.

Ferdo Sinković – Poštenje mi je sve…

Ferdo Sinković

Poštenje mi je sve…

Poštenjak mi je sve!

Ar ako to zgubim,

Zgubljen je za me svit

I poruga sam svim.

Ishasnovat hte me,

Al‘ cijenit nikada.

Ča prudi mi potom

Najvekša nagrada?

Poštenje mi je sve.

U laž se ja ne dam,

Priznat ću istinu

Iako budem sam.

Govor je himbeni,

Kad tvrdiš: žena sam.

A nikne bradica.

Te j’ znam mustaći sram?

Poštenje mi je sve.

Ča prudi svinjska laž:

German sam, ne Hrvat,

Kad tako zabalaš

U blato, da te j’ sram?

Na nosu ti je znak,

Da j’ zakon prekršen

I nis’ bio dosta jak.

Poštenje mi je sve.

Da su te dostali

I da ti se smiju,

To tebi još fali!

K tomu ti morem reć:

Tovaruš, dobar tek!

Za takovu bolest

Je teško najti lijek.

Poštenje mi je sve.

Zaminit za novac

Duh, srce, oca, mat,

To more nek norac.

Ostane ti nek groš,

A dici zabluda,

Kad ćutu podsvjesno,

Bolest im otkuda.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 97-98.

Koronakriza_Književnost: snimljene hrvatske pjesme za vrijeme koronakrize (čita ih: IR)tajni link na novu Maharu

Ferdo Sinković – Protulićni raskoš

Ferdo Sinković

Protulićni raskoš

Oblikla si priroda novu pratež,

Pak kako krasnolipu, slikovitu,

U razni boja po svem božjem svitu,

Raskošniju neg naša ženska mladež.

Ar nima cura takovoga plašta,

Na kom se tako drago sunce blista,

O kako j‘ ruža rumena i čista!

Nij ovde štednje, nije siromaštva.

Ritam života čuj u šumu pčele:

U raskoši uživa blagi mir,

Pohadja zaručnje črljene-bijele:

U cvijetu krasnom hruške, črišnje, višnje

Glaseći vječni protulićni pir,

Slaveći zaruke svakogodišnje.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 99.

Božjem

Ferdo Sinković – Prolazni posmih

Ferdo Sinković

Prolazni posmih

U lozu sije sunce zinski sjaj.

Na kratak čas smije se bijeli snig.

I jug se j‘ dignuo od zaspanih dnik.

Ne draži nas, sunašce, ne varaj!

Još nesmiš više na nebeski svod.

Komaru daj se kihnut svaki dan,

Dok noći snivaju svoj dugi san,

Produžit će se tvoje šetnje hod.

Sabiraj žar uz noćni počivak,

Da ga na proljeće posipaš van

Na ljude, ka j’ okripio dugi san;

Na cvijet probudjenih dolin i drag,

Da radost pjeva mili božji dan,

Ar nam je posmih tvoj premil, predrag.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 100.

ne smiš

Božji

Ferdo Sinković – Jesen

Ferdo Sinković

Jesen

Kad kuplje se i sjenokoš i polje

U miljahnom jesenskom nježnom suncu,

Obrne mi se spomen najzad k juncu,

Na kom sam jahao negda mile volje.

Dičaki obisni trču po paši,

Ki na glavu, na ruke se postavi,

Ovo nij teško na zelenoj travi.

A ti na junca mladoga zajaši!

Ki ‘vo pokaže, pravi je heroj! –

Na hrptu i prez sedla već mu jašem:

„Poglejte nek, sidim na vrancu našem!“

Dok se ne zvrnem doli na pokoj,

Bez veće škode na zemlju strovašen.

Bravo! – tadašnji kriči mladi roj.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 100.

Ferdo Sinković – Listopad

Ferdo Sinković

Listopad

Sanjar turobni, nujni listopad,

Pomuče-lukavo si zameš plinj:

Na metare nategneš lako sinj,

Za nokte zajde nam ugodni hlad.

Za misec maj zaminjit bi te rad.

Ne pjeva se već „Zeleni se gaj“;

U gaju neće dugo biti raj,

Veselje, radost sve će pojti spat.

Životnu mudrost glasiš nam kot djed:

U mladi ljeti djelaj, tari pot,

Zasluženo potroši svoj objed,

Da što zaslužiš za vječni život!

U srcu kamati od davnih ljet

Predujam su šumenja vječnih vod.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 101.

Ferdo Sinković – Na malo glej!

Ferdo Sinković

Na malo glej!

Za dalekimi grabiš mi zvjezdami:

Te s neba strunit ne ćeš nikada!

Na malo glej uza se i sada:

Na cvijet i travu, to u ruke zami!

I s njimi raspominaj se na sami:

Otkud im farbe lipe sunčene?

– Divojke v svilu su obličene –

Krojač pohaja nevidljiv med nami?

Ar skroj‘nu imadu na mjeru pratež.

Umjetnik je na djelu, to j’ vidit.

Slikar, zaman ti svoje boje mažeš,

Dostignut nježnost, ku ti skriva cvijet,

Ćeš teško, bar si koliko truda daješ.

U malom veliki ćeš skusit svit!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 101.

Ar skrojnu>Ar skrojnu (skrojenu)

Ferdo Sinković – Recept

Ferdo Sinković

Recept

Zadahnuo sam ugodnu duhu cvijeća,

Naokolo sam vidio pčelice,

Da oblitaju cvijeća zdjelice,

Naklasti lijek na svoja slaba pleća.

Zamisit moraju tu kripnu duhu

U slatki užitak akacijev.

Odakle im je dan recept? Je njev,

Da tako dobar ukus daje medu?

Toliki um u malom zviretu,

U cvijeću shranjena tolika slast,

Da tamo pčelice brzo letu

I sebe a i nas hranom napast,

Noseći tijelu jilo, duh zmetu,

Kot vjetar od mušic, paočin hrast.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 102.

https://ivansic.wordpress.com/2019/05/21/ferdinand-sinkovic-recept/

Ferdo Sinković – Misec

Ferdo Sinković

Misec

Na noćnom nebu sam ja gospodar.

Nadmašim zvijezde u svitline sjaju,

Gospodstvo priznaju, ar nek migljaju

Na mjestu, a moj put je kolobar.

Tajanstven sinj protegnem na tvoj dom,

Zamuknu ptice od velike tajne

Ka se sakriva u sinj noći bajne,

Uprav odglušao je večernji zvon.

A ja nemirni putnik gazim put

I šaljem žute trake dolika,

Na novo me začaru svakiput

Milina, sanja, srića velika,

Ku skriva zemlja, svaki mali kut,

A ja smim ganut srca tolika.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 102.

Ferdo Sinković – Draguljica

Ferdo Sinković

Draguljica

U ruke zamem nježnu draguljicu,

Pogledam ju od glave do potplat:

Iako ju obraćam devetkrat,

Što novoga pronajdem na nje licu?

Zaista: Evandjelje ima pravo:

Opravan ‘vako nij bio Salomon,

Najlipšom dragocjenom opravom,

Ovako lipo, obično i zdravo.

Dragota na cvijetnom kaležu,

Sve j’ tako krasno, nježno sredjeno.

Otajstvo znutra v okrugu leži.

Za koga j‘ ovo čudo zmišljeno?

Umjetnost diboka i tajni znaki?

Ne zato, da bi shvatio tajnu svaki?

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 103.

U ruke zamam>zamem

%d blogeri kao ovaj: