Franjo Sučić – Pjesma Gradišća

Franjo Sučić

Pjesma Gradišća

Pjesma moga kraja,

Pjesma mog Gradišća,

To je miris cvijeća,

To je šapat lišća,

To je šum pčenice,

Vinove planine,

Nasmijano lice

Zelene doline.

Pjesma moga sela,

To je rič hrvatska,

To je sinfonija,

Života seljačka.

To je toplo gnjazdo

I blago sklonišće,

To je sve ljubavi

Najblaže svetišće.

Pjesma moga doma,

To je stup vjernosti,

To je majčin posmjeh.

To je grad jakosti,

To je žarak plamen

Čestitog ognjišća,

Početak i amen

Života, Gradišća.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 104.

https://ivansic.wordpress.com/2019/10/16/franjo-sucic-pjesma-moga-kraja/

pšenica

simfonija

Franjo Sučić – Cvatuća hruška

Franjo Sučić

Cvatuća hruška

Kao gora snižna diže se hruška.

bijelo, šumeće, pjevajuće čudo,

na medji usred polja.

Protuliće je, ljeto mlado,

divojčice beru cvijeće,

pletu vjenčiće.

Povjetarac, dičak neobuzdani,

češlja travu,

trese kićem,

gladi sitve,

rasteći kruh.

Sada je sve drugačije nego je jučer bilo.

Stalno se minjaju obliki,

oni su umreći.

Drivo raste, rodi, vene,

samo ne cvijet, on je uvijek isti.

Tijelo naše raste i u svoj čas umre,

samo ne duša.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 105.

https://ivansic.wordpress.com/2019/06/03/feri-sucic-cvatuca-hruska/

Franjo Sučić – Požurio se u polje…

Franjo Sučić

Požurio se u polje…

Požurio se u polje

Vjetrić laki ljetni;

I ganuli su se vali

Po livada cvijetni.

Zadrhtala j‘ ditelina

V strahu nekom tajnom,

Mak lelujao se kot barka

Na moru bezkrajnom.

Zašaptao kukuruz je,

Zašumilo granje,

Proletili su leptiri,

Zbudjeni iz sanje.

Prignuli su klasi k zemlji

Glave svoje zlate…

Zgubilo se srce moje

U mislima na te…

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 105-106.

Na moru beskrajnom.

https://ivansic.wordpress.com/2019/05/27/franjo-sucic-pozurio-se-u-polje/

Franjo Sučić – Ljetni dan

Franjo Sučić

Ljetni dan

Sunce sjaji prez milosti doli,

Zrak od žege drhće prik strnjišća,

Zemlja žedna kine se u boli,

Puti puni praha su i lišća.

Vjetar spava, ni dah se ne giblje,

Potok drimlje u koritu svomu,

I tišinu, ka sve u san ziblje,

Samo cvrčka kriki oštro lomu.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 106.

https://ivansic.wordpress.com/2019/04/20/franjo-sucic-ljetni-dan/

Franjo Sučić – Okolo Miholje

Franjo Sučić

Okolo Miholje

Okolo Miholje

Jesen k nam dolazi,

Na magleni koli

I po blatnoj stazi.

Okolo Miholje

Sunce nam još sije,

Al‘ za kratkim časom

Noći su mrzlije.

Okolo Miholje

Bez voća su vrti,

A na drivlju lišće

Sprema se već k smrti.

Okolo Miholje

Ipak dosta j’ djela.

Seljak ore, sije,

Vinska loza j’ zrela.

I još većput pjevat

Veselo je čuti.

Ali po Miholji

Gora, polje šuti.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 106-107.

https://ivansic.wordpress.com/2019/05/08/franjo-sucic-okolo-miholje/

Franjo Sučić – Koncem listopada

Franjo Sučić

Koncem listopada

Postelju već širom ljeto si nastriva,

Lišće žuto pada i zemlju pokriva,

Suncokret naslanja plotu se na rame…

Kao zadnji prizor neke tajne drame.

Goda to se tiho, ni krik se ne čuje.

U maglini mličnoj jesen svud caruje!

Ognji loze vinske su se pogasili,

Potoki u mračnost tiho otcurili.

Već i prvi mrazi na polje su pali

I na cvijet u vrtu. Zbogom su nam dali

Pjevači krilati i odnesli sunce daleko na jug.

Sad bura nek luta kroz šumu i lug.

Opet su nam došli kišoviti sati,

Da skinu koprenu s vizije i sanje.

Tuga, nada smrti, opet nam se vrati,

I kajanje gorko. Prekasno spoznanje!

O, blago sad srcu, ko se već ne sjeća!

Svaku jesen novu stara bol je veća,

Dok ne pusti doba u milosrdnosti

I prik našeg groba zastore prošlosti!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 107.

https://ivansic.wordpress.com/2018/12/26/feri-sucic-koncem-listopada/

https://ivansic.wordpress.com/2019/05/07/franjo-sucic-koncem-listopada/

prvi mrazi versus mrazi prvi

Franjo Sučić – Slutnja smrti

Franjo Sučić

Slutnja smrti

U sutonu jesam išal

Kroz mali jesenski vrt.

Bura stenjala j‘ med drivljem,

Žetvu držala je smrt.

Iz mraka mi se j‘ činilo,

Da je čuti tajni plač.

Tužno mi je srce bilo,

Bojal sam se, ne znam zač!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 108.

https://ivansic.wordpress.com/2019/10/02/feri-sucic-slutnja-smrti/

Franjo Sučić – Prilika

Franjo Sučić

Prilika

Mnoge se divojke hvalu:

„Obajdemo skušnju zalu,

Držimo si svoje svaka,

Ne dvorimo mi junaka,

Nit u kolo ne idemo,

Nit oholo se nosimo,

I zato smo svevike

Sela našeg prave dike!“…

„Oha!“ – veli kume Mate –

„Te su riči već poznate:

Slamnu imate vi diku;

Imale niste priliku!“

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 108.

Franjo Sučić – Želja divojke na večer

Franjo Sučić

Želja divojke na večer

Sunce se za brige skriva…

Ne znam, gde sad mili biva?…

Ne bi roža ja kasnila,

K njemu odmah bi letila.

Da mi ore ravno polje,

Hitrila bi dobre volje,

Konjem zobi bi nosila,

Vrane konje bih prosila:

„Hia-hota! Konji friže!

Neka plug mu brazdu riže,

Na nebu već misec sviti, –

Prije doma će mi biti!“

Da mi kopa te gorice,

Ke razveselu nam srce,

Braca bi na pomoć zvala,

S njim potok zustavit znala,

Svu vodicu bih znosila,

S njom goricu namočila,

Da razmoči grude črne,

Da se mili prije k meni vrne!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 108-109.

Franjo Sučić – Tuga divojačka

Franjo Sučić

Tuga divojačka

Noć se širom već nagiblje,

Vjetrić lišće tiho ziblje,

U daljini šumi rijeka…

Srce moje čeka… čeka…

Zapušćeni jesu puti,

Ni koraka nije čuti,

Samo slavulj pjeva jasno:

Gde je mili? Jur je kasno!

Ja sam tebi rože brala,

Ja sam tebi srce dala;

Ali ti ne mariš za nje…

Teške trapu mene sanje.

Veni, veni, lipo cvijeće,

K nam već mili doći neće;

Druge pute on sad gazi

I pred drugom mene mrazi.

Ostan zbogom, ti stazica,

Tebe zarast će travica,

Črna zemlja pokrit mene,

Koj od tuge srce vene…

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 109-110.

slavuj

%d blogeri kao ovaj: