Franjo Meršić Frakanavac: Protuliće

Franjo Meršić Frakanavac: Protuliće

KT_pjesma na kraju_19. aprila 2021.

Klaudija Fellinger iz Dolnje Pulje je študirala klasično jačenje na konverzatoriju u Željeznu, ali masterski študij je apsolvirala na drugom području. U Newcastle-u u Velikoj Britaniji je Klaudija Fellinger u 2019. i 2020. ljetu študirala kulturni menedžment. Koronakriza je pak nastala važan dio nje masterskoga djela.

U centru serije o 100 ljetnici Gradišća ćedu ov put stati prve gradišćanske vlade kot i konzekvencije austrofašističkoga sistema.

Michael Schreiber: Austrofašizam, 16. dio serije „100 ljet Gradišće“

https://volksgruppen.orf.at/hrvati/stories/3099564/

https://volksgruppen.orf.at/hrvati/stories/100ljet/

glazba: Zdravko Špišić

Bicikl (https://www.youtube.com/watch?v=E7Tm9EEZJFc)

(https://www.youtube.com/watch?v=ASFUuwiIXxk)

Moja mala iz ulice Savske (https://www.youtube.com/watch?v=o52L0BhX0Wk)

Barbara (https://www.youtube.com/watch?v=T9NlyEOj450)

stihovi: Ivan Slamnig (https://www.youtube.com/watch?v=CgmBvJgd6FU)

Takav dan je malo svečan (https://www.youtube.com/watch?v=gzuZShWQSu0)

Franjo Meršić Frakanavac

Protuliće

Kada prvi traki protulićnoga sunca padu na zemlju, onda se počne život na sve strane. Drivlje i sva natura ka je držala svoj zasluženi san ponovo se budi. Ptičinji glas je isto jur čuti na sve kraje i zeleni se loza i polje. Marljivi poljodjelci ki su zimsko vrime imali u stanu zaposlenja do mile volje počinju polje priredjivati k sitvi i sadjenju i sve potribno. Mlado i staro pohasnuje prve lipe sunčene dane protulića za šetnju i odmor. Mladina sproberuje svakovrsna vozila i šport uzet će veće mjesto u javnom životu. Život na cesta će se oživiti i prometne nesriće na cesti znadu veće nastajati ako zaista svaki pojedini ne zame ozbiljno na znanje da cesta nije trkališće nego prometna žica za svakoga. Malo već pažnje jedan na drugoga je to i s vozilom ili pišačenjem, znalo bi prišporiti čuda suz i brza nepremišljena vožnja, ka uvelikom načinja strašne prometne nesriće, bi se mogla i smanjiti, reducirati na jedan minimum. Ljuto, brzo se voziti automobilom i bar kakovim motornim vozilom nije umjetnost nego pažnja uvijek na putu i cesti pokaže prave sposobnosti, ke su potribne i vridne za nasljedovati da ne bude u budućnosti – kako je bilo dosta puti u prošlosti cesta – bojno polje za nekrive. Misli vaš Franjo Meršić Frakanavac.

transkribirao IR

FMF je umro pred 25-timi ljeti

Rub i sredini (RIS)

Doris Dragović je svečevala 16. aprila svoj 60. rodjendan. Hrvatska pjevačica gleda najzad na bliskovitu muzičku karijeru. Dvakrat je sudjelivala pri Eurovizijskom Song Contestu. Tako je zastupala bivšu Jugoslaviju s jačkom “Željo moja” 1986. ljeta u Bergenu u Norveškoj i položila 11 mjesto. 1999. ljeta je bila zastupnica Hrvatske pri Song Contestu u Jeruzalemu. S velikom baladom “Marija Magdalena” je nastala četvrta. Nje nova jačka „Sna’ću se ja“, ka je izašla na nje rodjendan, je u ovoj emisiji isto tako za čuti kot i nje veliki hit „Tužna je noć“.

Hajde da se mazim

Tužna je noć

Što je to od mene ostalo

Brod za najbolje (https://www.youtube.com/watch?v=87jhv1_pp8Y)

Sna’ću se ja (https://www.youtube.com/watch?v=MjaSRZRVYUo)

Franjo Meršić – Naše polje

Franjo Meršić

Naše polje

Oh kako si lipo,

Milo naše polje!

Kad je tebe gledam,

Viek sam dobre volje.

Kada vidim tvoje

Lapte mnogobrojne,

Srce mi od sriće

Živo tucati počne.

Kad ja tebe gledam

U sjaju i krasu,

Suze mi radosti

Teču po obrazu.

Igraš nam u farba,

U ljeti si zlato,

Bijeli kruh nam rodiš,

V klasju prebogato.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 146.

Vijek sam dobre volje.

https://ivansic.wordpress.com/2019/10/14/franjo-mersic-nase-polje/

Franjo Meršić – Noćna pjesma tamburaša

Franjo Meršić

Noćna pjesma tamburaša

Sva je zemlja širom zašutila,

Na nju se je črna noć spustila.

Sve je mirno, titraju zvjezdice,

Čut je samo plakat moje žice.

Moja tamburica slatko plače,

Nevidljive suze zvukov tače;

S oka curu prave suze doli,

A srdašce puca mi od boli.

Znam to, da ja zaman sada sviram,

Žice brača trzljam i udiram;

Ona ne posluša pjesmu moju;

Ona s drugim lamlje vjernost svoju.

Ali smirit ću se, ništa zato,

Ko mi se j‘ zahrdjavilo zlato.

Drugu rožu ću si najti i zibrat,

Opet pjesmu veselu zaigrat.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 146-147.

Franjo Meršić – Moja kosa

Franjo Meršić

Moja kosa

Zeo sam hamrac v ruke,

Isklepao sam kosu. –

Biše rano jutro,

Trava j‘ pila rosu.

Da još tanja bude,

Tukao sam oštricu –

I pak dobro mogla

Rizat u travicu.

Od klepanja moga

Zvoni sve dvorišće. –

Nasadio sam pak ja

Kosu na kosišće.

Dignem ju na ramen,

Tobolac za pasom,

U njem brus i voda –

Da ju blusim časom.

Na sjenokoš tako

Koracam ponosom;

Trava drhteć šapne:

Smrt to ide – s kosom!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 147.

Franjo Meršić – Jesen na polju

Franjo Meršić

Jesen na polju

Sve je širom žuto, šaro,

Preminja se sva krajina.

U gori se trga grojze:

Za seljaka bit će vina!

Kukorica požućuje,

Šapće, kot da tiho tuži:

Došle su ju obrat marno ruke,

Večeraš da se pofuži.

Tikve ležu simo-tamo,

Žute, kot da b‘ htile puknut.

Krumpiri se skrbno znimlju,

I burgunda vred će skrsnut.

Brazde se u magli soču.

Gruda opet primi sime,

V zemlji klije nova sitva:

Žitak za buduće vrime!

Sve se trudi, djela, rova,

Da za zimu svega bude.

Snig će pasti, pokrit polje,

Pod njim spat hte zemlje grude.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 148.

Franjo Meršić – Moja tamburica

Franjo Meršić

Moja tamburica

U ruke te zamem,

Moja tamburica,

I udarat začnem

Po čelični žica.

A ti mi zasviraš

Veselo kot ptica,

Svojim zvukom diraš

Do dna moga srca.

A ja si zajačim

Nujno i veselo

I svu brigu zabim,

Ku mi daje djelo.

I pun sriće sam ja

S tobom, tamburica!

Ti si svenek moja

Dobra preteljica!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 44.

preteljica>prijateljica

Franjo Meršić – Zimska noć

Franjo Meršić

Zimska noć

Noć je jako mrzla,

Škurina svud vlada,

Zgusnuto je nebo,

S oblakov snig pada.

Oblaki su teški,

Srižni, kot u cvijeću.

V hiža spidu ljudi,

A peći bukeću.

Lipo je u stelji,

Slatko spat i hrkat…

Jutro bit će posla:

Novi snig kraj zgrnat.

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 94.

Kristijan Meršić – Otac moj dragi

Kristijan Meršić

Otac moj dragi*

Hrvat veliki si bio

i u lipom Gradišću se rodio.

Hrvatsku rič si uvijek živio

i dosta mukov zbog toga si trpio.

Živio si za svoju obitelj

i nje si bio hranitelj.

Željio si samo dobro meni

a uvijek skroman si bio prema sebi.

Učio si mene, ostati na pravom putu

jer onda osjećaš ljubav u svom srcu.

Mislim skoro svaki dan,

kad bi barem samo malo

mogao čuti tvoj glas,

ki te je otpeljao Bogu na vječni spas.

(*Franjo Meršić Frakanavac)

Hrvatske novine 24/2002, 16 (Čestitamo Očev dan…)

HN u crnoj mapi (Borta)

Franjo Meršić – Zornica

Franjo Meršić

Zornica

Još je vani škuro,

Zemlja spi u mrazu.

Po ulici mračnoj

Ljudi tiho gazu.

U tišinu zvonu

Zvoni od crikvice,

Zovu na zornici,

Slavit cvijet Divice.

Ave, bud pozdravna,

Divica Marija,

Neba ino zemlje

Majka najsvetija!

Vrijeda ćeš nam milo

Dite Ti roditi,

Ko će neba, zemlje

Kralj i Vladar biti!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 129.

Franjo Meršić – Na Božiće

Franjo Meršić

Na Božiće

Narav tiha, ukočena,

Širom sve u bijelom plašću,

Snig pokira cijelo polje,

Gavrani u zraku grakću.

V selu hiže zakurene,

U nji jelve nakinčene,

Pune darov i cukrićev,

Od svić malih rasvićene.

Dica v stane željit idu

Kristuševo narodjenje.

Zvoni zvonu, zmožno širu

Noćnog čuda nazvišćenje.

Ulice se pak oživu,

Ljudi snižne staze gazu,

Idu v crikvu Dite slavit,

Radost sja njim na obrazu.

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 131.

Franjo Meršić Frakanavac/Franz Mersich (1929. – 1996.), NB II, 197

%d blogeri kao ovaj: