Gašpar Glavanić – Mariji

Gašpar Glavanić

Mariji

Vi, vse moje ćuti bolje,

   Divi diku glasite!

Većkrat zmožnoj Majki Božjoj

   Spominak ponovite.

Nit je človik, nit je jezik

   Mudar i dostojan dost,

Ki bi zvišit, vridno dičit

   Mogal Marije vridnost.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 17.

Gašpar Glavanić – Grob pokojne majke

Gašpar Glavanić

Grob pokojne majke

Cveće sam sadila na majkinom grobu.

Nij mu triba rose, oči daju vodu.

Suzami poljivam, pak je tako gojim,

Tako ja pokojnoj i sada još godim.

Ljubila me j‘ majka, kitila me cvećem,

Lipe upomene kot da i sad čujem:

„Ljubi, kćerka, cveće! Bit ćeš srcem čista,

Pak neće nazlobnost naškodit ti ništa!“

Cvet i lipa kripost jesu brat i sestra,

Va cveću ćeš imat ti dobroga meštra.

Znaš li ča je cveće? Lipota je zemlje!

A ča je dobrota? Lipi cvet je duše!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 17.

https://ivansic.wordpress.com/2019/08/23/gaspar-glavanic-grob-pokojne-majke/

cvijeće

cvijet

Gašpar Glavanić – Srićan seljak

Gašpar Glavanić

Srićan seljak

Živite nek, gospošćina,

   Kako vas je volja;

U varošu – daleko od

   Zelenoga polja.

Imate bar vse veselje,

   Ja vam ne zavidjam,

Ne znam, ča b‘ mi platit mogli,

   Da se s vami minjam!

Vi se veselite, ča ste

   Va visoki hiža;

Moju mi je sam Bog zgradil –

   Ako je i niža.

Prostirači su vam po tlo,

   Umjetno otkani;

Ali još su moji lipši –

   Zeleni, prostrani.

Date si nakitit stijene

   Zlatom, svilom, cvećem;

Moje stanje sam Bog kiti

   Zelenim drvećem.

Vi zazirate nek vsenek

   U zidi kićene;

Meni vas dan milo dušu

   Rožice rumene.

Zakrivate si obloke,

   Kad vam sunce grije;

Meni je Bog, kad pripiče,

   Oblakom zakrije.

Kadite si vaše sobe

   Većkrat na vse strane;

V mojem stanu mila duha

   Nikad ne prestane.

Pak jačkari, ča vas stoju!

   Jedni grlom pilu,

Drugi krešću kotno srake,

   Treti opet cvilu.

A kod mene drozdić ovde,

   Slavulj jači tude,

Kos mi šurla, staglić gusla;

   A pak vse prez nute.

Da vam bude svitlo v hiži,

   Gaz i sviće žgete;

Još imate i očalje!…

   Moje sviće glete:

Meni božje sunce, misec

   I zvezdice svitu;

Telo, dušu razveselu,

   Travu, žito kripu.

Stol vam se od jila, pila

   Skoro užiguje;

Mene prost obed, večera

   Dosta okripljuje.

Vam se jisti vred oduri;

   A meni se rači.

Vi ste uvek mlahaviji,

   Ja sam uvek jači.

Ja si tako hvalim samo

   Svoje selsko stanje,

Vridno mi je već neg vaše

   Suho vse imanje.

Ako molim – i pak nimam

   Ruku uvek u žepu,

Blagoslov mi van i nutar

   Curi kot na – – čepu!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 18-19.

https://ivansic.wordpress.com/2019/10/03/gaspar-glavanic-srican-seljak/

Gašpar Glavanić – Tulipan

Gašpar Glavanić

Tulipan

Tulipane lipi,

Na zemljice krilu,

Zač si prignul tužno

Glavu tvoju milu?

Ča te je napalo,

Krasni tulipanak?

Ča ti ne ugadja

Lipi ljetni danak?

Ča nij svitlost sunca

Tebe oteplila?

Ča nij hladna rosa

Tebe napojila?

Ča ti, tulipane,

Života nasladi,

A bar va lip vrtljac

Vrtljar se zasadi?

Ča te ne obliće

Skrbnih pčelic jato,

Ča ne ljubi metulj

Tebe, svoje zlato?…

Sunce niti rosa,

A nit najlipši vrt

Ne moru pomoći:

Moj cvet je moja smrt!

Vsakomu je dano:

U svoj čas smi cvasti!

A kad doba zmine,

Mora u grob pasti!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 20.

https://ivansic.wordpress.com/2019/05/31/gaspar-glavanic-tulipan/

Vrtljar se zasadi?>Vrtljar te zasadi?

 

Višnja moć to redi:

U dob svoju cvasti

Smimo, a po tom pak

Moramo k tlu pasti!

Gašpar Glavanić – Smrt i starac

Gašpar Glavanić

Smrt i starac

Putem z loze k domu starac drhtajući

Trudan od nošnje drv sede zdihajući:

Kade si mi, kade, o ti smrt nemila,

Zač ne dojdeš, da bi ljeta mi skratkila?!

Neg me gledaš, kako v starosti se mučim,

Pod teškim brimenom čar na tla se kučim!…

Smrt se javi starcu i veli: Ča hoćeš,

Da me neprestalno zdihajući zoveš?

Evo sam ti, starac, ja sam tebe čula,

Pozivanje tvoje sada posluhnula!

Pak i sama vidim, da si trudan zustal;

Sad mi povi samo: zašto si mene zval?…

Starac se uplaši, strah ga j‘ gledat gori,

I ne gledeć na smrt, tiho sprogovori:

Budi tako dobra, zahvalan bit ću ti,

Pomozi mi drva na pleća zdignuti! – –

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 21.

Gašpar Glavanić – Dobri pastir

Gašpar Glavanić

Dobri pastir

Moj Spasitelj, Jezuš Kristuš,

Ti si dobri Pastir svih duš!

Ti na svoje ovce paziš,

Nijedne ne zaostaviš.

Tvoja ovca i ja budem,

Slijedit ću Te Tvojim putem,

Poslušan ću Tebi biti,

Od Tebe se ne lučiti!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 12.

Gašpar Glavanić – Molitva Gospodinova

Gašpar Glavanić

Molitva Gospodinova

Otac naš nebeski, Gospodin jedini,

Slavni Kralj andjeoski, ki si na višini!

Sveto j‘ ime Tvoje zvrhu svih od vijeka,

Ravnaj Ti i vladaj svaki stvor do vijeka.

Pridi milost Tvoja grišnikom na pomoć,

Iz Tvojega raja čuvaj nas Tvoja moć.

Budi volja Tvoja, a Otac svitlosti!

Podili nam Tvoj mir iz Tvoje milosti.

Kako si na nebi, i na zemlji budi.

Mi hlepimo k Tebi, s griha nas probudi.

Svakidanji kruh naš grišniki molimo,

Danas da nam svim daš, i da grih žalimo.

Otpusti nam duge, prik kih imaš oblast.

Miluj Tvoje sluge i zami v milost nas.

Kot mi otpušćavamo dug našim dužnikom

I oprošćavamo s ljubavom velikom,

Tako Ti nas čuvaj i svega zla brani

Nas, da dobimo raj, na pravi put gani.

Ne daj da nas napast zaloga uvrijedi,

Ka nas svaki korak po svi puti slijedi.

Va Trojstvu Ti Sinom i Duhom presvetim

V Božanstvu jedinom vladaj nad svitom svim!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 21.

Gašpar Glavanić – Srićan seljak

Gašpar Glavanić

Srićan seljak

Živite nek, gospošćina,

   Kako vas je volja;

U varošu – daleko od

   Zelenoga polja.

Imate bar sve veselje,

   Ja vam ne zavidjam,

Ne znam, ča b‘ mi platit mogli,

   Da se s vami minjam!

Vi se veselite, ča ste

   U visoki hiža;

Moju mi je sam Bog zgradio –

   Ako je i niža

Prostirači su vam po tlo,

   Umjetno otkani;

Ali još su moji lipši –

   Zeleni, prostrani.

Date si nakitit stijene

   Zlatom, svilom, cvijećem;

Moje stanje sam Bog kiti

   Zelenim drvećem.

Vi zazirate nek svenek

   U zidi zelene;

Meni vas dan milo dušu

   Rožice rumene.

Zakrivate si obloke,

   Kad vam sunce grije;

Meni je Bog, kad pripiče,

   Oblakom zakrije.

Kadite si vaše sobe

   Većkrat na sve strane;

V mojem stanu mila duha

   Nikad ne prestane.

Pak jačkari, ča vas stoju!

   Jedni grlom pilu,

Drugi krešću kotno srake,

   Treti opet cvilu.

A kod mene drozdić ovde,

   Slavuj jači tude,

Kos mi šurla, staglić gusla;

   A pak sve prez nute.

Da vam bude svitlo v hiži,

   Gaz i sviće žgete;

Još imate i očalje!…

   Moje sviće glete:

Meni Božje sunce, misec

   I zvjezdice svitu;

Tijelo, dušu razveselu,

   Travu, žito kripu.

Stol vam se od jila, pila

   Skoro užiguje;

Mene prost objed, večera

   Dosta okripljuje.

Vam se jisti vrijed oduri;

   A meni se rači.

Vi ste uvijek mlahaviji,

   Ja sam uvijek jači.

Ja si tako hvalim samo

   Svoje seosko stanje,

Vridno mi je već neg vaše

   Suho sve imanje.

Ako molim – ipak nimam

   Ruku vijek u žepu,

Blagoslov mi van i nutar

   Curi kot na – – čepu!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 43.

Ne zam>Ne znam

Slavuj jači tude (Slavulj>Slavuj)

A pak sve prez nute (note)

Gašpar Glavanić – Grob pokojne majke

Gašpar Glavanić

Grob pokojne majke

Cvijeće sam sadila na majkinom grobu.

Nij mu triba rose, oči daju vodu.

Suzami poljivam pak se tako gojim,

Tako ja pokojnoj i sada još godim.

Ljubila me j‘ majka, kitila me cvijećem,

Lipe opomene kot da i sad čujem:

„Ljubi kćerka cvijeće! Bit ćeš srcem čista,

Pak ne će nazlobnost naškodit ti ništa!“

Cvijet i lipa kripost jesu brat i sestra,

Va cvijeću ćeš imat ti dobroga meštra.

Znaš li ča je cvijeće? Lipota je zemlje!

A ča je dobrota? Lipi cvijet je duše!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 62.

Gašpar Glavanić – Tulipan

Gašpar Glavanić

Tulipan

Tulipane lipi,

   U zemljice krilu,

Zač si prignuo tužno

   Glavu tvoju milu?

Ča te je napalo,

   Lipi tulipanak?

Ča ti ne ugadja

   Lipi ljetni danak?

Ča nij svitlost sunca

   Tebe oteplila?

Ča nij hladna rosa

   Tebe napojila?

Ča ti, tulipane,

   Života nasladi,

Kako va lip vrtljac

Vrtljar te zasadi?

Ča te ne obliće

   Skrbnih pčelic jato,

Ča ne ljubi metulj

   Tebe, svoje zlato?…

Sunce niti rosa,

   Niti najlipši vrt

Ne moru mu pomoć:

   Moj cvijet je moja smrt!

Višnja moć to redi:

   U dob svoju cvasti

Smimo, a po tom pak

   Moramo k tlu pasti!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 100.

po tom>potom

%d blogeri kao ovaj: