Ivan Jagšić – Pine

Ivan Jagšić

Pine

Šumi potok šušnje,

S bukom goni mlin.

Zdola pine bijele

Pucajuć su sjele –

Kot potpuni čin…

Ostat bi hotile

Uvijek cijele, bijele,

Kot su prije bile!…

Šumi potok šušnje,

S bukom goni mlin.

Gde su pine bijele?

Već se nisu sjele.

Nij već bijelih pin!

Jedna s drugom gine,

Bile su nek pine,

Prazne svitle pine!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 80.

https://ivansic.wordpress.com/2019/06/26/ivan-jagsic-pine/

Ivan Jagšić – Slavulj

Ivan Jagšić

Slavulj

Sunce zlato je jur zašlo,

Nagnulo se škura noć;

I na zemlji vse je tiho,

Pritišće me jur sna moć.

Posluškuje nima noć –

Zakopala j’ beli dan.

Mene drma tajna moć:

Pol istine, pol je san!

Hruška stoji uz škadanj,

Na njoj slavulj – to nij san!

Mučao je kroz celi dan;

Sad al‘ mora ćut još van!

Misec ide svojim putem

I pokukne v svaki kut.

Slavulj jači svoje nute,

S drugim bome nij ga skrb!

On vse zjači, ča ga trapi,

Zjači skoro srce van.

Nek onomu, ki ga čuje –

Mučao je krez beli dan…

Misec ide brigom gori,

Trudi se po nebu svom.

Slavulj svoje izgovori –

Pak odleti v listni dom…

Ostavio je misec blijedi,

S briga ide jur va dol. –

A ja budan u polnoći

Tolim svoga srca bol.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 80-81.

https://ivansic.wordpress.com/2019/06/24/ivan-jagsic-slavuj/

slavuj

bijeli: beli, bieli>beli (beli dan, krez bieli dan)

Ivan Jagšić – Večer

Ivan Jagšić

Večer

Priko loze naokolo

Žarovito – zlato j‘ nebo.

Sunca traki

Jur va mraki –

Za goru se dali.

Va tišini ptica pjeva:

Večer – jačka sad je njeva!

Lisac ide

Sad na zvide –

Va noćnoj škurini.

Slavulj zleti, šušne lišće,

S pjesmom milom par si išće.

Pak zamukne…

Oblak pukne:

Misec je jur vani.

Kraj rasviti misec blijedi.

Zvjezde su mu jur na slijedi.

Vjetar šušne – –

Ure dušne

Vreda hte zaglušat.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 81-82.

https://ivansic.wordpress.com/2019/06/14/ivan-jagsic-ljetni-vecer/

slavuj

zvijezde

vrijeda

Ivan Jagšić – Široka je cesta…

Ivan Jagšić

Široka je cesta…

Široka je cesta…

Za prostoga malo ima mjesta!

A gizdan se po njoj kroz svit brodi,

Zis  sjim zloća hodi!

Za prostoga nij mjesta!

Uska j‘ bome ta široka cesta.

Široka je cesta…

Za tužnoga malo ima mjesta!

Na njoj tanac, juhukanje v redi;

Po njoj skaču norci,

Mesopusni djedi.

Za tužnoga nij mjesta:

Uska j’ bome ta široka cesta!

Široka je cesta…

Za mirnoga malo ima mjesta!

Ar na njoj se kolje, vadi, psuje,

Niti tudje se poštuje!

Za mirnoga nij mjesta:

Uska j’ bome ta široka cesta!

Široka je cesta…

Za vjernoga malo ima mjesta!

Ar po njoj se širu nek bolvani,

Da se mnogi vkani.

Za vjernoga nij mjesta:

Uska j’ bome ta široka cesta!

Uska j’ bome staza!

Za dobroga širja je neg cesta!

Dobri ljudi na njoj najdu mjesta!

Ljubav s njimi brodi –

Kuda dobri hodi!

Za dobroga je ta staza – cesta!

Ljubav prosi jako malo mjesta!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 82-83.

Zis  sjim>Zis njim (S njim)

šira je nego

KORONA-KNJIŽEVNOST AUDIO IR: link

Ivan Jagšić – Pine

Ivan Jagšić

Pine

Šumi potok, šušnje,

S bukom goni mlin.

Zdola pine bijele

Pucajuć su sjele –

Kot potpuni čin.

Ostat bi hotile

Cijele, bijele

Kot su bile.

Šumi potok, šušnje,

S bukom goni mlin.

Gdje su pine bijele?

Već se nisu sjele.

Nij već bijelih pin!

Jedna s drugom gine…

Bile su nek

Samo pine!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 87.

Ivan Jagšić – Slavuj

Ivan Jagšić

Slavuj

Sunce zlato je jur zašlo,

Nagnulo se škura noć;

I na zemlji sve je tiho,

Pritišće me jur sna moć.

Posluškuje nima noć –

Zakopala j’ bijeli dan.

Mene drma tajna moć.

Pol istine, pol je san!

Hruška stoji uz škadanj,

Na njoj slavuj – to nij san!

Mučao je kroz cijeli dan;

Sad al‘ mora ćut još van!

Misec ide svojim putem

I pokukne v svaki kut.

Slavuj jači svoje nute,

S drugim bome nij ga skrb.

On sve zjači, ča ga trapi,

Zjači skoro srce van, –

Nek onomu, ki ga sluša –

Mučao je kroz cijeli dan…

Misec ide brigom gori,

Trudi se po nebu svom.

Slavuj svoje izgovori –

Pak odleti v listni dom…

Ostavio je misec blijedi,

S briga ide jur va dol. –

A ja budan u polnoći

Tolim svoga srca bol.

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 88.

odelti>odleti; svoje nute (svoje note); Slavulj>Slavuj

Ivan Jagšić – Ljetni večer

Ivan Jagšić

Ljetni večer

Priko loze naokolo

Žarovito – zlato j‘ nebo.

Sunca traki

Jur va mraki –

Za goru se dali.

Va tišini ptica pjeva:

Večer – jačka sad je njeva.

Lisac ide

Sad na zvide

Va noćnoj tišini.

Slavuj zleti, šušne lišće,

Pjesmom milom par si išće – –

Pak zamukne…

Oblak pukne:

Misec je jur vani.

Kraj rasviti misec blijedi.

Zvijezde su mu jur na slijedi.

Vjetar šušne. – –

Ure dušne

Vrijeda hte zaglušat…

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 92.

Ivan Jagšić

%d blogeri kao ovaj: