Jelka Gregorić – Hrvatski dom

Jelka Gregorić

Hrvatski dom

Na kraj grada našega malog,

Baš uz cestu dugu, ravnu,

Usred krasnog zelenila,

Gdje miriše poljsko cvijeće,

A pčelica tiho lijeće,

Podigo se novi Dom

Rodu dragom Hrvatskom.

Kad ga gledam iz daleka

Kao stražar stoji nam.

Sunašce se nad njim radja,

Vidik dalek na svu stran.

Mili Dome naš Hrvatski,

Putokaz nam u svemu budi

I da Hrvat Hrvata ljubi!

Ljubim Dom moj Hrvatski,

Pa se dičim i ponosim s njime,

Milim Boga, da nad njim bdije.

Ljubav, dobro nek se u njem sije.

Mladost naša nek se ovdje nadje;

Ja ne tražim većeg, višeg dara,

Često u njeg neka ona zadje!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 110.

Jelka Gregorić – Rosa

Jelka Gregorić

Rosa

Zrcališ se ti na listu

   Od prekasne ruže,

Po poljima, dolinama,

   Gdje leptiri kruže.

A kad sunce trake svoje

   Pošalje po svijetu,

Ti se gubiš, nestaje te –

   Kao dim na vjetru.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 111.

https://ivansic.wordpress.com/2019/07/13/jelka-gregoric-rosa/

Jelka Gregorić – Žetva

Jelka Gregorić

Žetva

Poljanama našim ravnim

Zrelo klasje vjetar njiše…

Još za koji danak samo,

Njega ne će biti više!

Već se čuju žeteoci,

Kako rano brusu kose,

Odjekuje gorom, dolom,

Zrelom klasju smrt da nose.

Zarizat će kosa oštra,

Svaki nek se posla laća,

Snop za snopom na tlo pada,

Sad se muka i trud plaća!

Tko pak ljetom lijeno spava

I u hladu on planduje,

Tomu poslovica kaže,

Da u zimi i gladuje!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 111.

Jelka Gregorić – Kasna jesen

Jelka Gregorić

Kasna jesen

U mom malom tihom stanu

Krasno cvate ruža mnoga,

I miriše divnim čarom

Svakog jutra proljetnoga.

Ali došla bura ljuta,

Nadigla je oblačine,

Venulo je moje cvijeće

S ljuta mraza oštre zime.

Kako strašno vjetar puše,

Lišće se po zraku kreće…

Nestalo je cvijeće moje,

Što je cvalo u proljeće.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 112.

Jelka Gregorić – Zornice

Jelka Gregorić

Zornice

Golo je drveće okitilo inje,

Snijeg prši, pokriva sav kraj.

Svud tišina vlada, samo gaču vrane.

U sobi kraj peći ljudi sjede

I pričaju svoj prošli doživljaj.

Umukle naše ptičice male,

Koje nas pjesmom veselile,

I laste već davno nas ostaviše.

Svud je tako tmurno i žalosno,

Ovčice sirote sad su snuždene.

Al srca naša ipak nešto veseli:

Rano u zoru budi nas jedan glas,

Dok mrak još pokriva brda i doli,

Zvono sa brijega crkvice naše

K zornicam prvim poziva nas.

U crkvicu na brijeg hrlimo,

Majčicu milu pjesmom da častimo:

Oj, zdravo budi, Majko Marijo,

Bez grijeha začeta Djevice,

Prejasna naša zornice!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 112-113.

https://ivansic.wordpress.com/2019/03/28/jelka-gregoric-zornice/

Jelka Gregorić – Brat i sestra

Jelka Gregorić

Brat i sestra

Sjedili smo, sestro mila,

Majskog dana zagrljeni,

Pokraj našeg malog vrta,

Ti najednoč šapnu meni:

„Nešto imam, da ti rečem:

Ti si, braco, sreća moja!

Na tom svijetu ponajviše

Tene voli seka tvoja!“

A za uzvrat poljubih te

U nevina usta tvoja,

Vijuć ruke oko vrata,

Najmilija sestro moja!

Davno je to nekad bilo!

Sad te tražim, tebe nema.

Pokraj vrta suze ronim,

Sjećajuć se uspomena!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 113.

Jelka Gregorić – Neznanoj milenoj

Jelka Gregorić

Neznanoj milenoj

Vani šumi vjetar, njiše se grana,

Čuje se zvona glas iz samostana,

I gubi se, pada u hladno veče.

A bolne težnje stisle srce moje,

I ja se sjetim, milena, na tebe,

Oh, na tebe, neznano zlato moje.

A gdje si mi sada na tom svijetu?

O, dodji, padni mi na grudi moje!

Olakšaj bol srca ranjenoga,

Slušaj uzdisaje, koji te ljubi,

Ljubljena neznanko, da li me čuješ?

Oh dodji, zauvijek moja budi!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 114.

dodji (dođi)

Jelka Gregorić – Božićna molitva

Jelka Gregorić

Božićna molitva

Betlehemski misli Kralju,

O kako si drag i mio,

Tako nježan, tako zlatan…

Bil’ nam možda bratac bio?

Mi bi Tebi mjesto slame

Posteljica bijelu dali,

Ljubavom Te ogrijali:

Dodji samo, Kraljiću mali!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 11.

Jelka Gregorić – Rosa

Jelka Gregorić

Rosa

Zrcališ se ti na listu

   Od prekasne ruže,

Po poljima, dolinama,

   Gdje leptiri kruže.

A kad sunce trake svoje

   Pošalje po svijetu,

Ti se gubiš, nestaje te –

   Kao dim na vjetru.

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 81.

hrvatski standardni jezik

Jelka Gregorić – Seljaki

Jelka Gregorić

Seljaki

Hej seljače marni,

Žuljave ti ruke,

S čela ti curi,

Uvijek ti se žuri.

Tvoja kola škriplju,

Zemlja tebe zove,

Željno čeka: Brazde

Da zaoreš nove.

Na istoku sunce

Istom se pomalja,

Ti si već na djelu,

Zora te pozdravlja.

A kad mrak se spusti

Hvala daješ Bogu,

Daj da zdravlje služi

I da radit mogu!…

Dan za danom tako

Mučiš se i trudiš,

A kad jesen dodje,

Ti hambare puniš.

Hej seljače marni,

Bog nam te poživi,

Tebe svaki treba,

Jer po tebi živi!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 101.

hrvatski standardni jezik

%d blogeri kao ovaj: