Ana Šoretić – Cesta u Omišu

 

U spomen Josipu Pupačiću

Ruka u ruku sa cetinskom vodom

tom strastvenom žilom Jadranskog mora

svidočiš o sinu kraj pjesničke zipke poljičkoga kraja

nadarenim duhom poezije

egzotično ime na kamenoj ploči, nepoznato sezonskomu gostu

otkriti njemu se nikada neće tajna morskog ter pjesničkog smiha.

Mare nostrum, ne znaju stranci pravo ti lice, po noći, po danu

oblikovano od vjetra ter sunca, niti otkriti tvoju hte dušu

dolazu, prolazu, ljeto za ljetom, dok stare kamene kuće Omiša

tajno šapću onomu, ki sluša: u smihu, u strasti, u dibini je duša.

 

Ana Schoretits, Nicht wissen, woher man kommt. Reisen, entdecken, begegnen, edition lex liszt 12, Oberwart, 2016, 119.

Ana Šoretić – Dobro jutro more – kolovoz u Podstrani

Poljička knežija zove na posjet

onkraj velikaške prošlosti

po slijedi pjesnika kraj cetinske vode

povezanoga uz svoju zemlju

ovjekovječen pjesmom o moru

i slušam more dobro jutro veli

i ono sluša mene i ja mu šapćem

livade su ga voljele i jezera slikala

kad biše „četvorica nas“

imao je glas kao vjetar i srce kao vrganj

i kiše su pjevale zrak nad jablanima

dok je dihao zrak dalekoga Lyona

o dobro jutro more kažem tiho

a more sluša pa se smije

a ja žena od kopna stojim kraj mora

s vjekovječnom željom za velikom vodom

šaljem rumeni pozdrav večernjeg sunca

i slušam i slušam pa čekam na odziv

dok rumenilo sunca prosjede na vodi

i more i ja i ja s morem zlatom

sjedimo skupa na žalu vrh brijega

i smijemo se i smijemo se moru

Internacionalni literarni manifest u čast Josipu Pupačiću, pod naslovom njegove pjesme „Dobro jutro more“, početkom kolovoza 2006. ljeta.

Ana Schoretits, Nicht wissen, woher man kommt. Reisen, entdecken, begegnen, edition lex liszt 12, Oberwart, 2016, 120.