Joško Weidinger – lirika

29. ciklus su pjesme Joška Weidingera u izdanju Hrvatskoga štamparskoga društva (Prik plota, HŠtD, 1998.)

ISBN 3-901051-163

kategorija: Joško Weidinger_1998, ghrv književnost

početak: 1. 10. 2018.

kraj: 26. 10. 2018.

korektura: krajem oktobra 2018.

 

A ča nam je od toga još ostalo? (Povijest GH!, HKD, 2018.)

 

  • 25 pjesama
  • knjiga je tiskana prije 20 godina
  • Weidinger (1942. – 2010.) bi bio navršio 75 godina 2017.

 

Joško Weidinger – A ča nam je od toga još ostalo?

Joško Weidinger

A ča nam je od toga još ostalo?

U prošlosti časa začuo se krik:

„Za hrvatski rod ću živit i ‘mrit!“

Uz smrt su iskali život i sklonišće

i našli si mjesto – današnje Gradišće.

Došlo je simo staro i mlado.

A ča nam je od toga još ostalo?

Oci i majke, duhovni brati,

sini i kćere srcem Hrvati.

Donesli su koren hrvatskoga roda,

zasadili duh hrvatskoga naroda.

Da nam hrvatstvo ne bi propalo.

A ča nam je od toga još ostalo?

Kroz pet stoljeća su naši oci

gajili svoje, vadne i noći.

Hrvatsku rič i staru pravicu,

za novi čas i svoju dicu,

da b’ se kroz nas sve ovo čuvalo.

A ča nam je od toga još ostalo?

Smo si još svisni našeg naloga,

da čuvamo kinč hrvatskog roda?

Će nas moć’ dite – tvoje i moje –

pitat nekad za jerbinstvo svoje?

Ili će pitat: „Ča se j’ godalo,

da nam od svega ništ nij’ ostalo?“

Joško Weidinger, Prik plota, Lirika, HŠtD, Željezno,1998, 13.

Hrvatske novine (26/2019, 23) pišu da je pjesma objavljena u: Hrvatsko Slovo, 2019.

Joško Weidinger – Draga mama!

Joško Weidinger

Draga mama!

Jur sam veća, više ćutim.

Dalje vidim, već se putim.

Vidim svit moj, vidim sebe,

vidim dom moj, vidim tebe.

Živim s tobom, draga mama,

ti si ovde, nisam sama.

Mnogo već bi ja još znala,

zač bi tebi rekla hvala.

Ali riči projdu, zginu

i u času žitka minu.

Važno je to, ča doživim

i ča skupa s tobom vidim.

Oca Boga prosim milo,

da bi zdravlje ti služilo.

Da mi ti otvoriš oči

za moj žitak, vadne, noći.

S tobom mi je ljubav dana,

zato hvala, moja mama!

Tvoja Suzi

Joško Weidinger, Prik plota, Lirika, HŠtD, Željezno,1998, 14.

Joško Weidinger – Gošpa

Joško Weidinger

Gošpa

(Za dicu čuvarnice)

Velik sin iz Frakanave

stoji onde kod Brkave,

sâm u parku cijelo vrime,

Miloradić mu je ime.

Ravno prik kad se obrneš

ili jednoč se prefrkneš,

justament se najdeš ti

u krčmi kod Gošpini.

A za „šonkom“ jur natače

tetac Gošpa vino s flaše.

‘Ko se meru zaštentaš

i tetu Tildu vidit znaš.

Tetac Sigi si pun sriće

„grod“ vičeru u se briše.

Teta Eva pak u volji

nje kafe sad pušća doli.

Gospodin direktor pak,

razbećaru automat.

Dalo kada, velu svi:

„Jur su opet dobili!“

U krčmi si gosti jaču

i u gut frtalje taču.

A u „soji“ je otajna

sjednica od „športfarajna!“

Gošpi ide mladi, stari,

da se malo razbećari.

Ovo sve bi nam falilo,

kada Gošpe ne bi bilo.

Joško Weidinger, Prik plota, Lirika, HŠtD, Željezno,1998, 15-16.

Joško Weidinger – Hvala

Joško Weidinger

Hvala

(Za bolesnu staramajku)

Kad sam se ja narodila,

i životu otvorila,

vidila sam, da j’ uz mamu

staramajka još u stanu.

Lipo je, kot povidajka,

da vas imam, draga majka.

Svenek ste uza me stali

i mi višu ljubav dali.

I ‘ko ste jur znamda siti

s križom bolesti živiti.

Ostan’te svejedno s nami,

ar prez vas bi bili sami.

Ja ću se za vas skrbiti,

ljubav najzad vam diliti.

Ništ lipšega ne bi znala,

nek da velim za sve hvala!

Da b’ još dugo s manom bili

i da hrabrost vam udili,

prosit ću ja predobroga

nebeskoga Oca Boga!

Joško Weidinger, Prik plota, Lirika, HŠtD, Željezno,1998, 17.

Joško Weidinger – Kad vidiš rožu

Joško Weidinger

Kad vidiš rožu

Kad vidiš rožu

a na njoj sidi kapljica rose,

ne obriši rosu kraj,

ar kapljica rose sliši roži,

kako roža sliši životu.

Kad vidiš na ljubljenom obrazu suzu,

ne obriši ju kraj,

ar ona sliši obrazu

a obraz i suza životu.

Zato ne obriši suzu kraj

nego pokusi, da ju razumiš.

Joško Weidinger, Prik plota, Lirika, HŠtD, Željezno,1998, 18.

Joško Weidinger – Lipa naša

Joško Weidinger

Lipa naša

(Za Hrvatsku, 1992.)

U tebi je naša prošlost.

U tebi je naša sadašnjost.

U tebi je naš preporod.

U tebi je naša budućnost.

U tebi je naše ognjišće.

U tebi je naša toplina.

U tebi je naša žalost.

U tebi je naša radost.

U tebi je naše ufanje.

U tebi je naš život.

Kad su tebe napadali,

                      tukli,

                      mučili,

                      gazili, mi smo te ljubili.

Ti si bila naša.

Ti si bila tudja.

Ti si opet naša

i nikada već tudja,

ar su srca tvoja, ti Lipa naša.

Joško Weidinger, Prik plota, Lirika, HŠtD, Željezno,1998, 19.

Joško Weidinger – Ljubljeno selo naše!

Joško Weidinger

Ljubljeno selo naše!

(Za moje rodno selo, 1992.)

Kade sunce zbudja dan iznad ravnice

i na večer zajde za brige, brižiće,

kade bruji voda od Repca potoka

i se srebri tajno, svih Dubanjkov voda.

Kade se protežu polja rodovita

uz loze i drivlja, grmlja, zelenila,

kade gleda selo iz niske doline

a nad njim crikveni turam iz višine.

Kade je bogatsva povijesti bilo

i od povidajkov čara još živilo,

kade su se sini hrvatski rodili,

ki su selu, rodu svića duha bili.

Kade živu ljudi ugodni i mili,

kade vjera daje moć, da b’ preživili.

Kade živu majke, oci, sestre, brati,

rodjaki, poznanci, sve vjerni Hrvati.

Neka nam ne ruši nigdor naše biće,

u kom živi ljubav za naše ognjišće.

Neka ne izdaje nigdor naš rod mali,

da bi i nadalje svojemu si stali.

Milo naše mjesto, rodno naše selo,

dušu našu si nam za vijek zauzelo.

Našega si srca zavičaj premili.

Nekad smo iz tebe mi se svi rodili.

Frakanava draga, naše si ognjišće,

dokle ne ožuti nam života lišće.

Koncem konca daj nam lako pokrivalo

s domaćom zemljicom, naše selo malo.

Joško Weidinger, Prik plota, Lirika, HŠtD, Željezno,1998, 20-21.

Joško Weidinger – Mala kuharica

Joško Weidinger

Mala kuharica

(Za dicu čuvarnice)

Kad ja već ne budem mala

i kad budem kuhat znala,

ću se i ja u to podat,

da se moram koč i odat.

Mojemu mužu prez iznimke

načinit ću palačinke.

Mr vi znate ča velu:

„Ljubav ide kroz trbuh!“

Joško Weidinger, Prik plota, Lirika, HŠtD, Željezno,1998, 22.

Joško Weidinger – Mali stolar

Joško Weidinger

Mali stolar

(Za dicu čuvarnice)

Drage žene, dragi muži,

ja vas sada pitam ča,

bud ste jur imali koč-toč

vi u stanu stolara?

A vidite, ravno toga

imam doma svaki dan.

Ar moj tata je stolar,

tr lomazdri cijeli dan.

Hoblom, pilom on načinja

stelje, stolce i stolicu.

No, pak koč za plundre sprašit

i ku šikanu baticu.

No, ću vidit kad pak zrastem

ča ću onda nastat ja.

Morebit ću kot moj tata

i ja pojt za stolara!

Joško Weidinger, Prik plota, Lirika, HŠtD, Željezno,1998, 23.

%d blogeri kao ovaj: