Jožef Pajrić – Stariotac

Jožef Pajrić

Stariotac

Stariotac, vi ste jur jako stari,

Ali vaš obraz se još sada žari;

Va rukah imate znanarednu moć,

I se ne tužite na bol, nemoć;

Uvek ste veseli, kot mladi muž pravi –

Otkud to dohaja, da ste tako zdravi?

Moje drago dite, to znat nij teško:

Ja sam marljiv bil još kot mali dečko;

Nisam nigdar preveć jil, a niti pil,

I sam mjeru držal, kad sam vesel bil.

Nisam se bojal vetra nit godine. –

Dite, nek nasleduj moje stupaline!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 46.

audio: link na Maharu

U ruka (U rukama)

uvijek

naslijediti

Jožef Pajrić – Mali žnjač

Jožef Pajrić

Mali žnjač

Žet je išal mali Luka,

   Ocu pomagati;

Košulju si on zasuka,

   Tako ću delati.

Klasje će po laptu pobrat,

   Ča se j‘ rašicalo;

Ča j’ na strnji, vse će obrat

   Čisto kot zrcalo.

Ako pak metulja vidi,

   Za njim će bižati.

Radje biži on neg sidi,

   Mora ga imati.

A kad – ubižuć krajinu –

   Njega pak ulovi,

Pojist će slasno južinu:

   Ukrajak, kruh novi.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 46-47.

https://ivansic.wordpress.com/2019/04/22/jozef-pajric-mali-znjac/

sve

Jožef Pajrić – Jutarnja molitva

Jožef Pajrić

Jutarnja molitva

Bože! Da sam dite malo

Minulu noć mirno spalo,

I da se sad zdravo stajem –

Od srca Ti hvalu dajem!

Bud’ mi i ov dan zaviće,

Očuvaj me sve nesriće!

O, nebeski Otac mili,

Milost Tvoju meni dili!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 10.

Jožef Pajrić – Večernja molitva

Jožef Pajrić

Večernja molitva

Bože! Tebi budi hvala,

Da me j‘ Providnost peljala

I ov dan po puti pravi,

Pri učnji, igri, zabavi.

Daj i noćas mirno mi spat,

Jutro zdravo, veselo stat, –

Oče, miljano Te prosim,

Dite, ko Te v srcu nosim!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 12.

Jožef Pajrić – Srce moje, budi jako!

Jožef Pajrić

Srce moje, budi jako!

Budi jako, srce moje,

Nosi tiho brige svoje!

Misli, došla da j‘ od Boga

Bol i žalost žitka tvoga;

Neizbrojne bar suzice

Moču stalno tvoje lice;

Ako te j’ dosegla tuga,

Budi jak i strpljen sluga!

Podaj se, ar volja Boga

Začin bit će žitka tvoga.

Bol i tuga dojde lako:

Srce moje, budi jako!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 20.

Jožef Pajrić – Roditelji

Jožef Pajrić

Roditelji

Moj otac i mati

Skrbu se po danu,

Da mi moru dati

Opravu i hranu.

Zato ću marljiv bit,

Uvijek nje poslušat –

I nigda ne zabit

Bogu nje izručat.

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 45.

Jožef Pajrić – Zaspanko

Jožef Pajrić

Zaspanko

Zaspanko! Ča je to pravo,

Da si lijeniš tijelo zdravo?

Prem te sunce s ležja zbadje;

Ti bi se protezao dalje!

Ne ćeš van! Nij te sram?

Lastavice jur proliću,

Druge ptice jaču v kiću;

Guske se po placi šeću,

Metulji letu po cvijeću.

Ne ćeš van! Nij te sram?

Ako tovaruš zvidu,

Ki jur školi v škamlji sidu,

Da se ti još ne b‘ rad stat –

Osmihavat ćedu te znat!

Ne ćeš van! Nij te sram?

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 81.

Jožef Pajrić – U zori

Jožef Pajrić

U zori

Dragi ljudi, van s postelje,

Zora puca, dan je velje!

Na andjeosko pozdravljenje

S turma gluši nam zlamenje.

Spočivano j’ vaše tijelo,

Zato spravte se na djelo,

Da posao svoj odvršite,

Kruh potribni zaslužite!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 82.

Jožef Pajrić – Zec

Jožef Pajrić

Zec

Po svem polju poskakuje,

Koč-toč sideć posluškuje;

Još i miša se prestraši,

Najmanji kuc njega splaši.

Zgrabljivci i mnoge ptice

Napadju ga prez krivice.

I ljudi, bar v kom stališu,

Za njega pečenje dišu.

Zato, kad ga sve proganja,

On se svenek skriva, shranja.

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 84.

Jožef Pajrić – Šipkova roža

Jožef Pajrić

Šipkova roža

U vrtljacu posadjena,

Trnjicem sam ogradjena,

Ugodnu ja duhu širim

Misec dan – pak se zamirim.

Kako ljudi me sudiju,

Ove riči ti povidu:

Kot pupoljak – lipa,

Razvijajuća – lipša,

Razvita – najlipša.

Procvata – malo lipa,

Otcvatuća – manje lipa,

Otcvata – ništa lipa…

Ča je lipo – se usipa!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 84.

%d blogeri kao ovaj: