Jožef Radostić – Naš žitak

Jožef Radostić

Naš žitak

Naš žitak je:

Kot se miša

V kasnu jesen

Snigom kiša.

Jednoč veseo,

Drugoč tužan. –

Stvoritelju

Račun dužan!

Mi ne znamo,

Kad će dojt

Kosac smrti:

Hajde, projt!

Naše geslo

Budi svim:

Naš žitak je

Rosa, dim!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 89-90.

https://ivansic.wordpress.com/2019/12/06/jozef-radostic-nas-zitak/

Jožef Radostić – Zemlja mati

Jožef Radostić

Zemlja mati

Kad na svitu nigdor

Mene već ne ljubi,

Kad za milom majkom

Oko zaman bludi, –

Onda, majka zemlja

Ti si mi jedina;

V tebi mi je želja,

Radost, bol istina.

Kad nigdor na svitu

Za me već ne mari,

Nit me gdo od srca

Nadili zis dari, –

Onda, polje, zemlja,

Ti si moja mati.

V tebi će mi jednoč

Tijelo počivati.

Oj zemlja rodeća,

Ku sad obdjelivam;

Oj voda cureća,

Uza ku počivam;

Pašnjaki zeleni

I široke loze,

Meni prirodjeni –

Hvala Tebi, Bože!

Tebe su mi stari

Skrbno uzgajali,

Jednu tvoju grudu

Na drugu metali,

Mnoge slatke ure

Nad tobom imali,

Skrb i teške danke

Mirno nosit znali…

Kada pak u žitku

Mene skrb uhvati,

Onda, zemlja mati,

Dare mi ne skrati!

Daruj meni kruha,

Hrane i napitka,

Mir u tvojem krilu

Po svršetku žitka!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 85-86.

https://ivansic.wordpress.com/2019/11/16/pepi-radostic-zemlja-mati/

Jožef Radostić – Ja sam seljak…

Jožef Radostić

Ja sam seljak…

Ja sam seljak pravi,

U tom je moj duh,

Volim djelat polje,

Gristi vlašći kruh.

Nij to lako djelo

Stoji trud i pot!

Al‘ mi to u krvi,

To je moj život!

Zemlju triba djelat,

Ona nam je mat!

Ko njoj udvaram,

Će i ona dat!

Zrast će žito, krumpir,

Rodit svali slog.

Moli – djelaj! Pak će

Blagoslov slat Bog!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 87.

Jožef Radostić – Moj domaći stan

Jožef Radostić

Moj domaći stan

U tom našem tihom selu

Je med drivljem mali naš stan,

Noći čuvaju ga zvijezde,

Sunce gladi mu krov kroz dan.

Kad zaškripnu putna vrata,

Kucak veseo lancem trza,

Bleji tele, ruju krave,

Konj pri svoji jasli hrza.

Kokoše pak kokodaču,

Petelj gizdavo koraca,

Med noge mi se zapliće

Masteći se mala maca.

Na ognjišću oganj puca,

Majka kuha objed prosti,

Hodi sinko, zove mene,

I najij se do sitosti!

Pri hrastovom starom stolu

Žganci nam se dobro raču…

A na hruški pokraj strihe

Veselo nam ptice jaču.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 87-88.

https://ivansic.wordpress.com/2019/10/02/jozef-radostic-moj-domaci-stan/

Jožef Radostić – Šuma plače

Jožef Radostić

Šuma plače

U sredini noći naglo iz sna skoči

Mladi bor zeleni, suzni su mu oči:

„Oj Stvoritelj mili! Što smo zakrivili,

Da nas svitska sila s ‘voga svita sili?

Vidim momke čvrste, kriču: Sad udrite! –

Dobro zasicite, truplo prepilite! –

Zrušu nas u grabu, sikirku zagrabu,

Ruke nam oknjastu, kože doli svlaču.

Lipi gorski lanci, puni zelenila,

I diboki klanci, stare šume žile!

Človik se rasrdi, još pred bijelom zorom

Zgrabi za sikiru, ruši bor za borom.

Za pinez hrdjavi sve luge zaglavi,

Tako zimlje nakit slobodnoj naravi!

Kad nas sve zruši, vjetru put odbuši;

I kad ljetno sunce polje nam izsuši –

Iskat će on suze, ke sad mi točimo,

Da mu samo malo polje narosimo!“

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 88.

isušiti, isušivati (učiniti suhim)

Jožef Radostić – Pisanica

Jožef Radostić

Pisanica

Šara kokoš znese jaje,

Majka Marici je daje;

Ona lipo je umije,

(U srcu se blago smjie),

Črljen oblik mu dodaje:

Za dva srca mjesta da je!

S rožicami je našara

Krasno, da mu nima para.

Svoje ime još zapiše…

Tajne ćuti ona diše:

Će li dojti danas dragi? –

Pozdravit ću ga na pragi.

Da zna, da ga vjerno ljubim,

Pisanicu mu ponudim!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 89.

Jožef Radostić – Oholoj divojki

Jožef Radostić

Oholoj divojki

Još spred dvajset ljeti

Si mi va pameti:

Rumeno si cvala,

Milinu davala.

Lipa si ti bila,

S modom si hodila,

Prokšena, gizdava –

Jedna frajla prava!

Mnogi, ki te prosi,

Razočaran nosi

Bolan slijed ljubavi. –

Ženski svit gadavi!

Danas kad te gledam,

Misli ćutit ne dam:

Lice jur zapalo,

Cvijeće si otpalo!

Opet Mesopusti!

Širom tanci gusti…

Ti doma ostaješ –

Sama sad priznaješ:

Da j‘ nek jednoč bilo

V licu rumenilo,

Srce žar dililo –

Junake norilo!…

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 89-90.

Još spred>Još pred

mesopust

Jožef Radostić – Tužaljka

Jožef Radostić

Tužaljka

Oj zvjezdice mile,

Bi l’ mi kazat htile,

Gde mi ljubav leži,

Za kom srce teži?…

Oj klinčacu dragi!

Med brigi va dragi,

Zemlja ju pokrla,

V krilo ju sakrla!…

Oj misece zlati!

Natrag mi ju vratil!

Probudi mi milu,

Da mi rane cilu!…

Nemorem, nemorem

Nju ti probuditi,

Ar ćeš joj ti srce

Drugiput razbiti!

Voli još cvatuća

U zemljici gnjiti,

Neg s tobom nevjernim

Ljubav još diliti!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 90.

Ne morem (Ne mogu)

Nek s tobom (Samo s tobom)

pokrila

sakrila

Drugi put (Sljedeći put)

Pepi Radostić – Moj domaći stan

Pepi Radostić: Moj domaći stan

KT_pjesma na kraju_16. marca 2020.

https://ivansic.wordpress.com/2019/10/02/jozef-radostic-moj-domaci-stan/

Čitao: Karl Knor (Pepi Radostić – Novogorski pjesnik)

110. rodjendan (Jožef/Pepi RADOSTIĆ/Josef RADOSZTICS: 16. 3. 1910. – 17. 10. 2020.)

Ignac Horvat, štokavske pjesme, Nova Gora, KG, HN, seoska društva, uhapšen 1938., vratio se 1941., ograničeno kretanje…

Radionica o umjetnosti u HAK-u: slikanje i  pisanje pjesam

glazba:

Tamara Obrovac/Gegi Kustrić (Črni kos); Pij brace pij; Mia Dimšić: Život nije siv; Leonhard Cohen/Ibrica Jusić: Malena: Mia Dimšić: Sunce, oblak, vjetar: Tamara Obrovac/Transhistria Ensemble/TransAdriatic quartet: Galiotova pesan (V. Nazor)

https://www.youtube.com/watch?v=J9YmH2u8Hdw&list=PLra1AKLMkBM7DSxdAUzVTK_5KUwV0haJI

https://www.tamaraobrovac.com/hr/tekstovi/transadriaticum-tekstovi/

Jožef Radostić – Naš žitak

Jožef Radostić

Naš žitak

Naš žitak je:

Kot se miša

V kasnu jesen

Snigom kiša.

Jednoč veseo,

Drugoč tužan –

Stvoritelju

Račun dužan!

Mi ne znamo,

Kad će dojt

Kosac smrti:

Hajde, projt!

Naše geslo

Budi svim:

„Naš žitak je

Rosa, dim!“

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 16.

%d blogeri kao ovaj: