Pjesma je jačka stvarnosti

Mi svi_1992_Mi svi

Pjesma je jačka stvarnosti

Jurica Čenar u ovoj po redu drugoj pjesmarici razvija, usavršava svoj pjesnički put iskanja forme i vizualiziranja sadržajev. Pjesme, svojevrsne sebične jačke su njegova izražajna forma doživljavanja života i moramo prez žuhkoće na jeziku priznati, da je to za nas ki smo se navikli na klasičnu, vezanu izražajnu formu ča neobičnoga, tudjega. Izgleda ali ipak adekvatnija i istinitija forma izraženja današnjega življenja.

A ča je to tako?

Po strahoća Drugoga svitskoga boja se i od poezije sve već počelo potribovati: ne samo jezikom i formom, kot i ritmom biti svidokom svojega vrimena, očivicem raspadanja i rastvaranja starih vridnosti. Općenito se je mislilo, da se po strahotnimi doživljaji i spominanjem na krvavu prošlost ne more već pisati pjesme. Posljedice takovoga mišljenja su zadrmale i našim pjesničtvom.

S Juricom Čenarom je u našoj gradišćanskohrvatskoj literaturi zastupana i narasla treća pobojna generacija, ka se ne uriblje na drivu klasičnih, vezanih formov nego gleda u formi, jeziku i sadržaju cjelinu ka je obavezana zrcaliti stvarnost, ka mora nositi novo, nenadijano, ono drugačije. A pjesnik Jurica Čenar je takova potribovanja ostvarivao već u prvoj svojoj knjigi „misi misli“, a u ovoj nastavlja ta put prefrigano, profinjeno, umjetnički savršenije, novijom simbolikom i novim sjajem začaranoga zrcala. Tematika mu je sve ono ča budi pjesnikovu znatiželju, o čemu je vridno pisati, a pjesnikova antena je bila uvijek ćutljiva, senzibilnija i proročnija. Za njega je življenje hasnovanje, priminjenje kulture ka daje poseban, ljudskiji čar jednoličnosti. Kultura je kult, svetačni obred ki nas sve više nosi na špirali usavršavanja prema apsolutnom doživljaju smisla i lipote. Forme su se preminile ali ne vječni sadržaji umjetnočkoga sadržaja.

Na toj špirali obožavanja lipota i smisla stoju na različni visina životne vridnosti ke nas tribaju, giblju, naganjaju nekom tajanstvenom silom po našem životnom putu. To su bez dvojbe uža i širja domovina (i danas još), moderna komunikacija sa svojimi dugovanji i djelovanjem na ljudsku svist, pripadnost k jednoj narodnoj grupi, ča nas Gradišćanske Hrvate osebito i bolno zanima i najdraža pjesnička vridnost, a to je svakako pjesnička rič ka opisuje, dijagnosticira pravo stanje današnjice. Jezik je za pjesnika materijal, a pjesnik iz njega stvara sve ono ča jezik podnaša. Izgleda ali da naš jezik, o kojem se još na početku ovoga stoljeća mislilo da nij sposoban za umjetnički izraz, danas i ovom zbirkom pjesam izrazuje svoju vitalnost i koliko je u stanju zdignuti se u visine i pridružiti se u jato u kojem/kom letu pjesničke i ljudske vizije budućnosti na literarno-umjetničkom nebu.

Ne, to nisu pjesme na prvi mig, za jedan kratki hipac – akoprem bi tako mogle izgledati. One zauzimaju, posvajaju za sebe oko, uho i pamet, po ki put se moraju sprogovoriti naglas, u tišinu nature ili proti vjetra kriknuti van u svit, u gluhu noć, da bi nam se, možda očitovala, razvezala sakrita smisao te nove poezije. A kad ju razvežemo, odgonetnemo, onda vidimo u nedorečenom, polupokritom, natuknutom lipotu, po ki put grauzastu lipotu od ke nam se koža gusinji, i smisao, a ta lipota i smisao nam se čini biti u harmoniji s formom i jezikom, zvukom i ritmom, s igrom riči, ka na kraju ipak nije igra u drivenoj tuposti, ka tupost je isto samo prividna.

Moramo se još na kratko pitati, ča je ta nova lirika ku zastupa i Jurica Čenar?

Izgleda da ona kani smanjiti napetost i nategnutost ka se izgradila u zadnji desetljeći izmedju sadržaja i jezika. Novi, raskidani, rašicani život, životne vridnosti stvaraju i nove gušće, veruge i okove na neskončenu jezičnu raskošnost. Disciplina i smanjenje na najpotribniju jezičnost, ča nas vkanjuje u obliku riči, u nasičkanom kupu riči u čemu čudakrat već ni ne moremo prepoznati značenje riči. To nas štitelje, većkrat i razjada i draži, dokle nam se pak ne počne otkrivati: pjesma, jačka nije samo sadržaj, pjesma ne veli samo ono ča ona za oko i na prvi pogled svojim sadržajem predstavlja, pjesma je jačka stvarnosti.

Već kod prve Čenarove knjige smo imali tajnovitu, neporivljivu ćut, da je ona preokretnica u našem novijem gradišćanskohrvatskom pjesničtvu. Ova druga zbirka nas po svojoj jasnoći pjesničkoga izraza – akoprem smo morali na nju dosta dugo čekati – u toj ćuti još upornije i nepopustljivije potvrdjuje. Ne moremo već najzad! To znači, samo nova forma, istiniti sadržaji nam moru dati sigurnost izražajne istinitosti u pjesničtvu. I cijelo jato mladih i novih pjesnikov se je dalo na ta novi put izvjesnosti, a ova knjiga je nova zvijezda na našem književnom firmamentu, ku pozdravljamo željnim očekivanjem i kojoj/koj željimo prvorazredno pjesničko bliskanje med zvijezdami.

Nikola Benčić

Jurica Čenar, Mi svi, 1992, 5-8.

početak: 25.5.2015.

kraj: 18.7.2015.

…po stazama gradišćanskohrvatskoga pjesništva…

Jurica Čenar – Kultura

Mi svi_1992_Kultura

Jurica Čenar, Mi svi, 1992, 9.

grafička pjesma

kultura

kultura

kult ura

(1985.)

Jurica Čenar, Mi svi, 1992, 11.

 

Jurica Čenar – Protuliće

protuliće

pčela

proliće

protuliće

(1987.)

Jurica Čenar, Mi svi, 1992, 12.

Jurica Čenar – Prazniki

prazniki

prazne table

prazne škamlje

prazni razredi

prazne škole

nikoga nij

prazniki

(1985.)

Jurica Čenar, Mi svi, 1992, 13.

audiozapis: poveznica na Maharu (otvara se novi prozor)

 

Jurica Čenar – Brig

brig

brig

da

ne vidiš

prik

(1985./1986.)

Jurica Čenar, Mi svi, 1992, 14.

Jurica Čenar – Žitak

žitak

ishod

zahod

dojt

projt

(1988.)

Jurica Čenar, Mi svi, 1992, 15.

Jurica Čenar – Rodno selo

Mi svi_1992_Beč

Jurica Čenar, Mi svi, 1992, 17.

grafička pjesma

rodno selo

mlado

u

uspomena

staro

u obrazi

(1987.)

Jurica Čenar, Mi svi, 1992, 19.

Jurica Čenar – Domovina

domovina

domovina

dom vina

(1987.)

Jurica Čenar, Mi svi, 1992, 20.

Jurica Čenar – Na put

na put

na put sam kanio

uz put sam stao

nisam dalje znao

na put nisam našao

upitao sam se

uputili su me

uputio sam se

zapudio sam se

poput puta

mi ništa nije išlo sputa

bio sam na putu

a

kanio sam

samo

na put

(1985.)

Jurica Čenar, Mi svi, 1992, 21.

Jurica Čenar – Asfalt

asfalt

asfalt na cesti

asfalt na trotoari

asfalt u dvori

asfalt u pivnici

asfalt med lapti

asfalt med vinogradi

asfalt

asfalt

a sfalit

kad će

sfalit

asfalt

(1985.)

Jurica Čenar, Mi svi, 1992, 22.

%d blogeri kao ovaj: