Marija Glavanić – Sanja naravi

Marija Glavanić

Sanja naravi

Mirno i potiho

Sidje večer u dolinu.

Oh, kako ja ljubim

Tajanstvenu škurinu,

Ovu sanju naravi!

Pred manom mi leži

To ljubljeno selo

Uz potočić brbljajući,

Okol njega prostrano polje

I sjenokoš rosna,

A na dalje

U maglice šlaru

Snivajuća zelena loza.

Zlato oblije vinogoru –

I vse muči na okolu.

Prik mene visu rože

I dišu u mirisu.

Čudnovito pak prik mjere

Prignu se u žarkoj želji

Za sunca zadnjim trakom.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 63.

Marija Glavanić

%d blogeri kao ovaj: