Mate Šinković: Novoljetne želje

Mate Šinković: Novoljetne želje (pjevao Joško Gruber)

KT_pjesma na kraju_4. januara 2021.

Ljeto 2021. stoji u znaku 100. obljetnice utemeljenja Gradišća. Toj tematiki će ljeto dan dugo biti posvećen i jedan dio ove emisije. Povjesničar Michael Schreiber iz Fileža će nas ljeto dan dugo sprohadjati svaki pandiljak kroz prošlost najmladje saveze zemlje. U drugoj temi ide za plane hrvatskih društav na kulturnom sektoru.

glazba: Najbolji hrvatski tamburaši/Zlatni dukati (svirali su klasiku)

 

Mate Šinković

Novoljetne čestitke

 

Sveta vjekovječnost nam Božja

Doživit je dopustila

O Jezuš, sveto novo ljeto

Va ime tvoje početo

 

Mir koga svit ne more dati

Novo ljeto ko doprimi

O Jezuš nu nam ti pomoć ti

Sve narode ti pomiri

 

Otac duhovni naš duše

Peljaj nas po puti Božji

Da ne zgubite nijedno ovce

Pred Jezuša je primite

 

Nazočnim ki su dobre volje

Božji mir od srca željim

Da žividu do času bolje

Ne skati im ovo Bože

 

A njim kim je vo zadnje ljeto

Jezuš preminut daj srićno

Pokoju sveti mir da najdu

Da nas va nebi čekaju

 

transkribirao IR

Mate Šinković – Moj otac

Mate Šinković: Moj otac

Recitacija: Feri Pajrić

KT_pjesma na kraju_10. augusta 2020.

https://ivansic.wordpress.com/2014/08/03/mate-sinkovic-moj-otac/

Početkom augusta je prvi i do sada jedini direktor Dvojezične savezne gimnazije u Borti Martin Živković oficijelno stupio u mirovinu. Kot pionir dvojezičnoga školstva je 65-ljetni Stinjačan bio nadležan za jedinu sridnju školu (>gimnazija) u Gradišću, u koj se predmeti podučavaju dvojezično, i to nimško-ugarski ili nimško-hrvatski.

Zlatna formula hrvatskoga jezika: ča-kaj-što (Croatia rediviva, Brač, Selce, Drago Štambuk)

nematerijalna baština

Glazba: Gazde (pjesme koje je komponirao Rajko Dujmić)

  • Usne boje vina
  • Ivana
  • Ajmo tugo, ajmo tamburaši
  • Ostarit ću ja, ostarit ćeš ti
  • Dan po dan

Mate Šinković – Samotna žnjačica

Mate Šinković: Samotna žnjačica (čitao Joško Grubić)

KT_pjesma na kraju_6. julija 2020.

glazba: Ibrica Jusić (Dušo moja, Ljiljan/Suzanne, Nježne riječi, Ja ne znam, Shalom Sara)

Trudica Domnanović (izložba)

Julian Himmelbauer (MiniMettron)

Franz Lehar u Puli (knjiga)

Otto Wagner utjecao i na hrvatsku arhitekturu (knjiga)

https://ivansic.wordpress.com/2014/08/22/mate-sinkovic-samotna-znjacica/

Mate Šinković – Na sajmu

Mate Šinković

Na sajmu

Bio sam na sajmu nezdavno,

ne kupovat, velim vam ravno:

Da vidi človik svit i ljude,

ubajao sam vam je svakude,

zgora, zdola, na pravo i livo;

v ruki držao sam va staklu pivo.

Otprem oči, gledam simo-tamo.

Na sajmi se počne cirkus rano!

Od vikanja gluhnut ćedu uši,

a prez pinez ćedu te i vuši.

Ćuti, oči želju vidit svega,

od šatorov, do leda i meda.

Jedni bižu, kažu – lažu, piju,

pineze lako va blato siju.

Ruke lamlju, viču liciterat;

lako je njim dobar žitak ferat.

Tužno j‘, da je sajam i naš žitak;

Noj vrimena, tako nam je kratak.

Žitak nam je velik sajam svim.

Vridno nam je? ‘Nako smo nek dim!

Prodaju se tako jedni druge,

na vom žitka sajmu smo svi sluge.

Splinjiju nam duše dobre ćuti;

Ako ne, ko davu te va kuti.

Sve si prodaj, liciteraj dalje,

samo srce ne ponudjaj; kad je mjera

ovo, s kom miriš poštenje;

ovo j’ tebi-meni pohvalenje.

Nij za prodat srce, ljubav mlada;

budi na nje svenek ti gizdava!

Ne prosi se na ta kola gori,

ka te rivaju svom silum doli.

Lipota j’ nek jedan mali hipac,

na zadnje ćeš si bit samo krivac!

Sajam je, ča vidiš, ino ljudi –

vjerna, čvrsta svenek sama budi!

Neka gledat nikad mošnju, pinez,

srca čista ćut svega će ti donest.

Neka se dat va ruke kufarom;

Dobro ćedu platiti, ali svim zlom!

Neka zabit, da te žitak sajam,

ništ nij vridno, ča se daje zaman!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 142-143.

Mate Šinković – Gdo će krmit? (Seoska epizoda)

Mate Šinković

Gdo će krmit? (Seoska epizoda)

Tetac Štefe, dobar gospodar.

Štale pune kažu mu dar:

Krave, konji i ta koza –

Sirotici velu „Boza“ – .

Po nedilje dojde tuga:

„Gdo će krmit?“ – svaki pita.

Trimi sini, tetac Štefe,

Krmit rado nigdor ne će.

„A zač ima kovač klišće?“ –

Veli otac, sine išće;

Ar ki je danas na redu,

Neka da i blagu mjeru!…

Mladi Štefe „selo“ hodi,

Najstariji je po dobi;

Svoga reda ne će pušćat,

Dâ on blagu svenek kušat.

Ali ti dva, Ferda, Mate,

Broju se med kalafate;

V dobi nikad su kod vola,

Ali prvi su kod stola…

Lopta im je sve na svitu;

Ne krma za konje, biku.

Krmit pojt im nij va peti,

Dobrijaki su, ne sveti!

Veli Ferda: „Ti poj, Mate!

Ti si mladji, to je za te;

Da ne dojde otac po nas,

Onda radosti je konac!“

„Ti si starji, red je na te!“ –

Odgovori nujno Mate,

Plemenito sve otkrije,

Hudobno se pri tom smije.

„Ćemo još počekat malo,

Morebit gre otac v štalu?“ –

Mislu v sebi: „Još je lazno!

Želudac ne gluši prazno!“

Polako se i zaškuri.

I u kasnoj noćnoj uri

Znadu, da su zakrivili:

Krmit nigdo nisu bili.

Otac kara obadvime:

„Vi ste, znate, vražje sime!“…

Glavu pokorno obisu,

Znadu, riči krive nisu.

Majke ljubav, majke srce,

Zakriva pred ocem sine.

Kad su sami, je pak kudi:

„Mate, Ferda, sram vas budi!

Od nedilje do nedilje,

„Ki će krmit?“ jačka ide;

A blago mora ča žerat,

A ne praznu kožu derati!“

Istina je, Ferdi, Mate,

Svaki človik, kako znate,

Ima na svitu dužnosti,

A to jur va mladosti!

Brzo minu madi časi,

Nekate bit prazni klasi!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 143-145.

%d blogeri kao ovaj: