Matijaš Semeliker – Bog u Dahavi

Austrijski učenici idu u koncentracioni logor Mauthausen (ili trebali bi svi tamo ići, da doznaju na licu mjesta strahote i posljedice nacidiktature).

Hrvati idu u Bleiburg.

Bosanci idu u Srebrenicu. I tako dalje. …

A kamo idu gradišćanski Hrvati?

Spomenici dvih svjetskih ratova/svitskih bojev stoje/stoju u svakom selu.

Što znamo osim tih imena na tim pločama?

Koje knjige mi imamo? Za koje znamo? Koje čitamo o toj tamnoj epizodi naše zemlje? I na kojem jeziku je većina tih knjiga?

No ima malo pomoći… Evo mali znak, mali dokaz jednoga čovjeka koji je opisao što je doživio u Dahavi (Dachau): Memoari Matijaša Semelikera. Kanica je knjigu izdala 1988. Jezik je (gradišćansko)hrvatski.

Napomena:

Moj primjerak knjige ima isto svoju povijest.

Fred H. ga je meni dao za Maloga princa.

Bilo je to davne 1998. godine (7. maja/svibnja).

ORF je tada imao feštu i slavio 20 godina hrvatskoga radija i 10 godina hrvatske televizije.

IR (bili smo tada svi mi mlađi… Fred, Jurica i ja)

 

Bog u Dahavi_naslovna

Bog u Dahavi_zadnja

link na download/preuzimanje (ca. 50 stranica, ca. 50 MB):

Bog u Dahavi_1988

%d blogeri kao ovaj: