Matilda Bölcs – Pretulićni kipici (Andiju Novoselu u spomen)

Matilda Bölcs

Pretulićni kipici

(Andiju Novoselu u spomen)

 

Odšietal si se elegantno, sada kad nam generacija „pohote“ žajni špotadu. Bilo je trpkog pokusa zjednačenja vetrov – bure i juga. Skovat za se vrime otisak brutalne lipote gradišćanskog pejsaža.

Esterajsko-ugerska štorica je Hervate do kervi raskrocala. Z molitvenikom „kad su mriže raspustili, toliko su rib zlovili, da se mriže raskidale.“ Na sprobnim stazam sridnjoeuropske postmoderne igre riči krila su ti dale.

Od Panoniusa do Krleže „zjiskao sam va tihoj dragi ponizne potočnice. Zvio sam iz njih vijenčac plavi.“ Va vihoru stoljeća spadale su maske i ograde. No, iz tvoje poetske pisarnice izrasle su matoševske metafore.

„Neka Ti vječna svjetlost sjaje.“

Hrvatske novine, 10/2020, 19.

Matilda Bölcs – Med jeziki

Matilda Bölcs: Med jeziki

KT_pjesma na kraju_25. februara 2019.

https://ivansic.wordpress.com/2014/05/27/matilda-bolcs-med-jeziki/

 

Emisija Kulturni tajedan se bavila kulturnom aktivisticom Matildom Bölcs.

70. rodjendan (22.2.2019.): Matilda Bölcs

https://volksgruppen.orf.at/hrvati/stories/2966105/

audiozapis Kulturni tajedan (25.2.2019.)

poveznica na Maharu

 

glazba:

Ibrica Jusić – Neka pjevač umre (L. Cohen – A Singer must die)

https://www.youtube.com/watch?v=J_X2ezXFfD8

Ibrica Jusić – Ljiljan (L. Cohen – Suzanne)

https://www.youtube.com/watch?v=syRVN14lreU

Ibrica Jusić – Moj grijeh skriven znaš (L. Cohen – You know who I am)

https://www.youtube.com/watch?v=4SaiLx0Ra3g

Ibrica Jusić – Zbogom malena (L. Cohen – So long, Marianne)

https://www.youtube.com/watch?v=sqHwpFCEujI

U čamcu i na Jantarskoj cesti

10. septembra 2018.

Robert Hajszan Panonski: U čamcu

KT_pjesma na kraju: 10. septembra 2018.

https://ivansic.wordpress.com/2016/07/11/robert-hajszan-u-camcu/

17. septembra 2018.

Matilda Bölcs: Na Jantarskoj cesti

recitirala: Ivana Vlašić

KT_pjesma na kraju: 17. septembra 2018.

https://ivansic.wordpress.com/2014/05/29/matilda-bolcs-na-jantarskoj-ciesti/

 

Po „Jantarskom putu v Hrvati“ se je četvrtak (13. 9. 2018.) otpravila grupa gradišćanskih Hrvatov. Jantarski put je vjerojatno najstarija europska komunikacijska trasa med sjeverom i jugom. Nastala je zbog trženja s jantarom, dragocjenim prozirnim žutokafeckastim kamenom ki se more najti na obali Baltičkoga morja. Stara rimljanska Jantarska cesta je peljala i kroz gradišćanskohrvatska sela i povezivala Hrvate iseljenike s Hrvati u staroj domovini. Grupa Hrvatov iz Koljnofa je od četvrtka (13. 9. 2018.) na putu po Jantarskoj cesti i je na primjer u Hrvatskom Banovcu predala velik pano o petstoljetnici gradišćanskih Hrvatov. Jantarskoj cesti je i hrvatska pjesnikinja Matilda Bölcs iz Hrvatskoga Židana posvetila zbirku pjesam. Pjesmu Na Jantarskoj ciesti je recitirala Ivana Vlašić.

 

Matilda Bölcs – Umjesto predgovora

Jantarska ciesta

Matilda Bölcs

Jantarska ciesta

Izdavači

Savez Hrvata u Mađarskoj

Gradišćanski Ogranak SHM

Hrvatski Institut

Urednik

Ivica Đurok

Omot

Bela Pazar

Odgovorni izdavač

Đuro Franković

ISBN 963 04 2264 6

Pečuh, 1992

UMJESTO PREDGOVORA

Nakon jedanaest godina ponovo je pred nama knjiga pjesama autora iz Gradišća. Toliko je, naime, prošlo od na žalost posthumnog objelodanjivanja zbirke pjesama Mate Šinkovića, Na našoj gori. Ako pak imamo na umu činjenjicu da bi Mate Šinković ove, 1992. godine slavio svoj 65. rođendan, možemo reći, da je teško zamisliti bolju rođendansku čestitku.

Mada bismo mogli i dalje razvijati paralelu između poezije Mate Šinkovića i Matilde Bölcs, zadovoljimo se spomenutim književnopovijesnim podacima.

Zbirka, koju čitatelj drži u ruci, nesumljivo se uklapa u koordinate poslijeratne poezije Hrvata u Mađarskoj. Pjesnikinja tematizira zavičaj, svoj odnos prema zavičaju, prema jeziku, prema matičnom narodu, prema domaćoj tradiciji. Sjetimo se samo Josipa Gujaša Džuretina i njegove Podravine ili Mate Meršića Miloradića. Da je autorica toga svjesna pokazuju pjesme posvećene spomenutim pjesnicima.

Drugim krakom poezija Matilde Bölcs vezuje se za književnost i kulturu matičnog naroda. Izranjaju iz prošlosti Ruđer Bošković, Josip Juraj Strossmayer, Mažuranić, pred nama igraju, plešu i vole se ruke Ranka Marinkovića. Književni postupak primijenjen u ovim pjesmama ovu poeziju uključuje u suvremene tokove postmodernizma.

Sljedeći korak opet proširuje obzor i već se nalazimo u srenjoeuropskom, europskom prostoru (Umrit za slobodu, Kölnska groteska). Na ovaj način, poput neke životne spirale, ocrtava se čovjekov put od rodnog sela do velegrada, od prvog iskustva do prvih razočaranja (Molitva za človika, da človik ustane).

Previše je pitanja a premalo odgovora, zato:

„kad van budeš išal

Stolac

verzi na mjesto“

(Va špitalji)

Možda zaista treba sve vratiti na svoje mjesto, kako je prije nas bilo, jer se ionako svi vraćamo tamo odakle smo došli.

Ipak, kad pročitate ovu knjigu, i, vratite je na mjesto odakle ste uzeli, znat ćete: više nije kao prije.

Stjepan Blažetin mlađi

 

Matilda Bölcs, Jantarska ciesta, Pečuh, 1992, 3-4

Matilda Bölcs na internetu (IR, 13.7.2014.):

http://zornicanova.hu/pjesnikinja-iz-gradisca-matilda-bolcs-1949/

http://www.matis.hr/index.php/hr/aktivnosti/dogadanja/3451-pjesnikinja-matilda-boelcs

http://hr.wikipedia.org/wiki/Matilda_B%C3%B6lcs

http://volksgruppen.orf.at/hrvati/stories/2632529/

http://volksgruppenv1.orf.at/hrvati/visti/stories/97106.html

http://mhti.hu/izdanja/knjige/stjepan-bla-etin-rasuto-biserje

http://www.sulinet.hu/oroksegtar/data/magyarorszagi_nemzetisegek/horvatok/hrvatski_kalendar_2011/pages/018_bol_hrvatskoga.htm

Matilda Bölcs – Finibus Savariae

FINIBUS SAVARIAE

Črip za kamenom, prošlo je

Četerdeset, zrušili se čversti

Muži, selo rasipalo,

Mladina otprašila.

Vlaka postavila, porizala.

Tri škole dvaput zminjili.

Zemlju zieli, ponovič

Razdilili. Boj skoro zabili

Kad nan se je novi ukazal.

Jezik za sobon fulo vlikli,

Po jantarskoj ciesti Europu

Ubašli. Z doma domon došli.

Aš mi paori nikarko da na

Vrime va varoš dospenemo.

Matilda Bölcs, Jantarska ciesta, Pečuh, 1992, 5

Matilda Bölcs – 450 liet

450 LIET

Došla san na Djivanju

da te vidin o

zemlja starih otaca

djišćen brige i

doline Pustiku i

Dragu se ča je

šakami i suzami

načinjeno od

djilovače potoka

i žutih verba

Si ste prošli na onon

putu mora i

odniesli sobom plave

golube juna

Kamena viečnost stoji

pognute glave

na oltaru židanske

crikve a Jordan

curi dalje aš nima

denas do bi stal

va njega

Matilda Bölcs, Jantarska ciesta, Pečuh, 1992, 6

nečinjeno>načinjeno

Matilda Bölcs – Židanski turam

ŽIDANSKI TURAM

Ako dojdeš Židan

/ a Židan si rado dojdu /

prik lozie pune bukva

/ iako su i lozu ur posikli /

vidit ćeš krove stare i nove

/ a tice imadu rado stare /

Med njimi sidi kad bieli kad žuti

/ zavisno od volje mojara /

prelipi turam židanski

/ Čut ćeš i zvone diboke /

kako zovu viču škripu

molu daju i šalju

/ čega je do vridan /

Pod turmon se ide na cimitor

/ poljivat podnoć ali na krajnji počinak /

pod njin je človik nevidljiv mali

/ ne more bit drugačiji /

Stalo se je kad su zvoni

turam ustavili a kašnje se pak

va njega opet doselili

/ da su se ljudi razlepurili /

nad turam narasli i

siromaški prez njega ustali

A Židan / to mi moraš verovat /

prez turma – ni čuda vridan.

Matilda Bölcs, Jantarska ciesta, Pečuh, 1992, 7

Matilda Bölcs – Dojdi nedilju

DOJDI NEDILJU

Ustalo je leto med drivi.

Glej neg, tamo gori!

Viverica hita orije

I ubraća sunce.

Lišće puzi do biele glave

Strašene djurdjice.

Škerljaka verganja djagodi

Ur zviranjak nudi.

Došli su ditići ziz lozie.

Saki korak jačke

Pletie. Bižte ljuto za njimi,

Znamte djade grivi!

Kad te najde vrime

Na pragu zdvajanja, tišine,

Nedilju dojdi

Na tu šinokoš – po vičiernji.

Matilda Bölcs, Jantarska ciesta, Pečuh, 1992, 8

Matilda Bölcs – Z vinograda

Z VINOGRADA

Vin-o-grad ni grad dobro se j’

djigrat grad si rad ne varoš

vino je vino veritas

je drugo mišano smišno

trieti je dan kad te dan

Mikulan neka te vliču

diču onoga ki je slip

vidit sebe kako je lip

kad se kara prez hatara

drivenoga želieznoga

na verti skroz i po smerti

dili se dar ti im ne daj

jezik se govori kuha

pod čerpuljon na meki i

tverdi aš tverde su glave

rietko skuhane ča je

priesno se pljuva na pod

i na ubraz ko pokažeš

uho lonca je zlipljeno

požerač je stipač komu se

rači kad se smače za nas

delač je pletač Pešti i

Židani zdencu znaj lanca

fierat kruha žanj zaran

z vodon je vino dobro neg

va Gerčkon ne na oštriji

vinograd ide se tergat

svoje ne grofovo kidob

dalo bi se oš i forat

kad bi bilo – vinogradov.

Matilda Bölcs, Jantarska ciesta, Pečuh, 1992, 9-10

Matilda Bölcs – Pikice

PIKICE

Kad je trutaron

mahnul, trava se j‘ liegla

pod fulu škamlju.

Oriju veli

panj: neka te posiču.

Nisan rado sam.

Zatrubil rano

pred Tobiovin. Išle

su svinje za njin.

Staze oš fuske.

Krave po doli bižu.

Vliču djielve.

Djaja čerljena

noru se prez žumanjka

na fajgulici.

Tikve porizal

na Podvornici. Misec

shranjen va lipi.

Djigle naoštril,

za verte skersnul djiež.

Malo lombalo.

Matilda Bölcs, Jantarska ciesta, Pečuh, 1992, 11

%d blogeri kao ovaj: