Anton Leopold
Predgovor
Mi Gradišćanski Hrvati smo samo jedna mala narodna skupina, ku mnogi rado zovu, katkada u porugljivom smislu „narodna manjina.“ Naše „narodno pjesničtvo“ je jako bogato, ako u obzir zameno samo onih 700 „jačak“ – narodnih pjesam, ka je sabrao i izdao u jednoj knjigi hrvatski učenjak i pisac Fran Kurelac, ki je u času od 1846. do 1848. proputovao naša sela.
Kod „narodnih“ pjesam se je zabilo ili nije zabilježio ime autora, zato su se ove pjesme obično nazvale „narodne“ – to je, one su opjevane i sastavne od običnoga naroda. Sabiranjem narodnih pjesmam „Gradišćasnkih Hrvata“ bavili su se uz spomenutoga Kurelca još Franjo Kuhač, Mihovil Naković, Ivan Vuković, Jakov Dobrović, Vinko Žganec, Martin Meršić mladji i Franjo Sučić.
Takozvano „umjetno pjesničtvo“, to je, da je poznato ime autora pjesme, je kod nas stoprv iz 19. i 20. stoljeća poznato. Najstarije poznato ime je ove Štefe Kuzmics (1723. – 1779.), svećenik, ki je, kako si je sam zapisati dao na svoj grobni spomenik, pisao pjesme. Ali izvan epitafa – natpisa na njegovom grobnom spomeniku, nije od njegove ostavštine ništa poznato. Najstarije umjetno pjesničtvo bile su pjesme-jačke sakralnoga, vjerskoga sadržaja, ke su napisali stari svećeniki i školniki, ki su prije odvršavali i ulogu kantora-orgulaša u crikvi. Ove „crikvene jačke“ su se pjevale pri božjoj službi u crikvi. Ovakovim crikvenim pjesničtvom su se bavili Mate Ginzler, Miho Galović, Štefe Ginzler, Grgo Gusić, Mihovil Naković, Jandre Kuzmić, Martin Borenić i drugi. Svitskom pjesničtvom počeli su se baviti Štefan Ginzler, Grgo Gusić, Mihovil Naković, Jandre Kuzmić i drugi, ki su opisali različne šaljive zgodice, od kih su neke pjesme dobile melodije i pjevale se u narodu. Najpoznatiji i do sada najveći pjesnik Gradidišćanskih Hrvata je Mate Meršić Miloradić, ki je ispjevao mnoštvo pjesam, med njimi i neka epska djela – balade, legende i humoreske. Miloradić je pisao u lipom i izrazitom jeziku Gradišćanskih Hrvata. Veći dio njegovih pjesam izdao se je dvakrat u knjigi pod naslovi „Zibrane jačke“ i „Jačke.“ Jedna manja zbirka pjesam od File Sedenika izdala se je pod naslovom „Jačke.“ Tome Bedenik je izdao neke knjižice s pjesmami pod naslovom „Rožice.“ Ivan Blažević napisao je mnoštvo pjesam, ke su se objavljale u različni izdanji. Kao posebno tiskano djelo od Ivana Blaževića pozna se pobožna legenda „Koljnofska Marija.“ Mnogo lirskih pjesam, ke su se tiskale u naši časopisi i kalendari, napisali su Martin Borenić, Dometar Lemperg, Jožef Radostić, Ivan Jagšić, Franjo Sučić, Ferdo Sinković i drugi. Od Antona Leopolda izašla je zbirka lirskih pjesam „Cvijeće iz Gradišća,“ a neke njegove zbirke postoju u rukopisu u različni knjižnica. A. Leopold se je bavio i sabiranjem „umjetnih“ pjesam, od kih se izdala antologija za škole i mladinu, za čitanje i recitiranje, pod naslovom „Gradišćanski hrvatski gaj.“ Vladimir Vuković je autor zbirke pjesam „Nemoj brate, pusti ruku… .“ Pjesničtvom su se bavili još ili se danas bavu: Ferdinand Sinković, Petar Palatin, Jelka Gregorić, Evald Pichler, Albin Frank, Franjo Meršić, Joško Preč i Evald Höld. Med najpoznatije pjesničtvo današnjega časa moremo brojiti djela F. Augustina Blazovića, od koga imamo zbirke lirike „Vigilija“ pak „Rosa i dim.“ Blazović je napisao i nekoliko igrokazov, neke novele, romane i druge knjige svitskoga i vjerskoga sadržaja.
Pjesničtvo Gradišćanskih Hrvata je, gledeć na to, da su ovi samo jedna mala narodna skupina, otkinuta grana od velikoga hrvatskoga stabla i bogate kulture svoje matične zemlje, prema tomu dosta opširno bogato. U obzir triba i to zeti, da su ovde bili na poslu većinom samouki, „amateri,“ a neki i potpuno obični ljudi bez više školske naobrazbe, bez posebnih nauka na jezičnom i književnom području, kim još nigdo nije ča pokazao ili ih podučio, ovo se triba ovako ili onako činiti i pisati. Ovako se sve naše pjesme i „naše“ originalne tvorevine, ke nisu kopirane ili prepišene iz druge književnosti. Jer su od naših ljudi samo neki i neki poznavali svitsku književnost i pokusili se baviti i prijevodi. Tu činjenicu bi najbolje znali karakterizirati ovi redi iz jedne pjesme Augustina Blazovića „Ja pero taknem u slinu naroda, željim se najisti prostoga i htio bih pjevati svagdar tako, da me razumi staro i mlado…“
Životne prilike naših pjesnikov i piscev bile su isto različne, a kod nekih i za djelo s perom dosta nepovoljne. Stoga se i ne more očekivati, da je svako djelo bogzna ča klasičnoga i izvrsnoga. No u ovom pjesničtvu govori u prvom redu rič jedne narodne manjine, ka se mora i stalno boriti za svoj opstanak, za uzdržanje svoje narodnosti i očuvanje svojega materinskoga jezika. No zato ovo pjesničtvo triba valjati kao nešto svojevnoga, nešto zasebnoga i triba dati i tomu glasiću jednoga dalekoga hrvatskoga otočića usred velikoga i tudjega oceana mjesta u općoj hrvatskoj književnosti. Triba dakle naše gradišćanskohrvatske pjesme uzeti i u zbirke-antologije općega hrvatskoga pjesničtva, donašati ih u novina, književni časopisi, revija, kalendari-godišnjaki i drugi tiskani djeli u našoj „staroj domovini“ Hrvatskoj i drugde gde se nešto piše i prikazuje o hrvatskoj i svitskoj poeziji.
Životopise i biografije pojednih autorov nisam mogao nadodati, ar mi nisu u svakom pogledu poznati. Biografije o naši stariji i istaknutiji pisci nalazu se u knjigi „Znameniti i zaslužni Gradišćanski Hrvati“ od Martina Meršića mladjega.
Srdačno hvalim svakomu, ki me je u ovom djelu potpomogao i stao mi u bilo čem na ruku.
Anton Leopold
Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 2-4.
Štefe Kuzmics
33. ciklus su pjesme iz zbirke Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata.
Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK (Hrvatski akademski klub), Hakovska biblioteka, manuskript (kopiran), Beč, 1977, 173 stranica.
Sabrao i uredio: Anton Leopold.
Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata / Pjesničtvo Gradišćanskih Hrvata (original) / Pjesničtvo Gradišćanskih Hrvatov.
- početak: 1. 1. 2020.
- kraj: 14. 7. 2020.
- kategorija: Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata_1977, ghrv književnost; autor pjesme
- pjesnik, naslov, pjesma, izvor
- 56 ghrv pjesnika
korektura: pjesme od januara do aprila 2020. (17. 3. 2020.), 1-100
korektura: pjesme od aprila do maja 2020. (23. 4. 2020.), 124-155
korektura: pjesme od junija do julija 2020. (3. 4. 2020.), ostalo
(vrijeme koronakrize)
Dijeli ovo/Share this:
Filed under: Anton Leopold, ghrv književnost, Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata_1977 | Leave a comment »
Ivanov blog - Ljubav je pjesma 