Anton Leopold – Predgovor – Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata

Anton Leopold

Predgovor

Mi Gradišćanski Hrvati smo samo jedna mala narodna skupina, ku mnogi rado zovu, katkada u porugljivom smislu „narodna manjina.“ Naše „narodno pjesničtvo“ je jako bogato, ako u obzir zameno samo onih 700 „jačak“ – narodnih pjesam, ka je sabrao i izdao u jednoj knjigi hrvatski učenjak i pisac Fran Kurelac, ki je u času od 1846. do 1848. proputovao naša sela.

Kod „narodnih“ pjesam se je zabilo ili nije zabilježio ime autora, zato su se ove pjesme obično nazvale „narodne“ – to je, one su opjevane i sastavne od običnoga naroda. Sabiranjem narodnih pjesmam „Gradišćasnkih Hrvata“ bavili su se uz spomenutoga Kurelca još Franjo Kuhač, Mihovil Naković, Ivan Vuković, Jakov Dobrović, Vinko Žganec, Martin Meršić mladji i Franjo Sučić.

Takozvano „umjetno pjesničtvo“, to je, da je poznato ime autora pjesme, je kod nas stoprv iz 19. i 20. stoljeća poznato. Najstarije poznato ime je ove Štefe Kuzmics (1723. – 1779.), svećenik, ki je, kako si je sam zapisati dao na svoj grobni spomenik, pisao pjesme. Ali izvan epitafa – natpisa na njegovom grobnom spomeniku, nije od njegove ostavštine ništa poznato. Najstarije umjetno pjesničtvo bile su pjesme-jačke sakralnoga, vjerskoga sadržaja, ke su napisali stari svećeniki i školniki, ki su prije odvršavali i ulogu kantora-orgulaša u crikvi. Ove „crikvene jačke“ su se pjevale pri božjoj službi u crikvi. Ovakovim crikvenim pjesničtvom su se bavili Mate Ginzler, Miho Galović, Štefe Ginzler, Grgo Gusić, Mihovil Naković, Jandre Kuzmić, Martin Borenić i drugi. Svitskom pjesničtvom počeli su se baviti Štefan Ginzler, Grgo Gusić, Mihovil Naković, Jandre Kuzmić i drugi, ki su opisali različne šaljive zgodice, od kih su neke pjesme dobile melodije i pjevale se u narodu. Najpoznatiji i do sada najveći pjesnik Gradidišćanskih Hrvata je Mate Meršić Miloradić, ki je ispjevao mnoštvo pjesam, med njimi i neka epska djela – balade, legende i humoreske. Miloradić je pisao u lipom i izrazitom jeziku Gradišćanskih Hrvata. Veći dio njegovih pjesam izdao se je dvakrat u knjigi pod naslovi „Zibrane jačke“ i „Jačke.“ Jedna manja zbirka pjesam od File Sedenika izdala se je pod naslovom „Jačke.“ Tome Bedenik je izdao neke knjižice s pjesmami pod naslovom „Rožice.“ Ivan Blažević napisao je mnoštvo pjesam, ke su se objavljale u različni izdanji. Kao posebno tiskano djelo od Ivana Blaževića pozna se pobožna legenda „Koljnofska Marija.“ Mnogo lirskih pjesam, ke su se tiskale u naši časopisi i kalendari, napisali su Martin Borenić, Dometar Lemperg, Jožef Radostić, Ivan Jagšić, Franjo Sučić, Ferdo Sinković i drugi. Od Antona Leopolda izašla je zbirka lirskih pjesam „Cvijeće iz Gradišća,“ a neke njegove zbirke postoju u rukopisu u različni knjižnica. A. Leopold se je bavio i sabiranjem „umjetnih“ pjesam, od kih se izdala antologija za škole i mladinu, za čitanje i recitiranje, pod naslovom „Gradišćanski hrvatski gaj.“ Vladimir Vuković je autor zbirke pjesam „Nemoj brate, pusti ruku… .“ Pjesničtvom su se bavili još ili se danas bavu: Ferdinand Sinković, Petar Palatin, Jelka Gregorić, Evald Pichler, Albin Frank, Franjo Meršić, Joško Preč i Evald Höld. Med najpoznatije pjesničtvo današnjega časa moremo brojiti djela F. Augustina Blazovića, od koga imamo zbirke lirike „Vigilija“ pak „Rosa i dim.“ Blazović je napisao i nekoliko igrokazov, neke novele, romane i druge knjige svitskoga i vjerskoga sadržaja.

Pjesničtvo Gradišćanskih Hrvata je, gledeć na to, da su ovi samo jedna mala narodna skupina, otkinuta grana od velikoga hrvatskoga stabla i bogate kulture svoje matične zemlje, prema tomu dosta opširno bogato. U obzir triba i to zeti, da su ovde bili na poslu većinom samouki, „amateri,“ a neki i potpuno obični ljudi bez više školske naobrazbe, bez posebnih nauka na jezičnom i književnom području, kim još nigdo nije ča pokazao ili ih podučio, ovo se triba ovako ili onako činiti i pisati. Ovako se sve naše pjesme i „naše“ originalne tvorevine, ke nisu kopirane ili prepišene iz druge književnosti. Jer su od naših ljudi samo neki i neki poznavali svitsku književnost i pokusili se baviti i prijevodi. Tu činjenicu bi najbolje znali karakterizirati ovi redi iz jedne pjesme Augustina Blazovića „Ja pero taknem u slinu naroda, željim se najisti prostoga i htio bih pjevati svagdar tako, da me razumi staro i mlado…“

Životne prilike naših pjesnikov i piscev bile su isto različne, a kod nekih i za djelo s perom dosta nepovoljne. Stoga se i ne more očekivati, da je svako djelo bogzna ča klasičnoga i izvrsnoga. No u ovom pjesničtvu govori u prvom redu rič jedne narodne manjine, ka se mora i stalno boriti za svoj opstanak, za uzdržanje svoje narodnosti i očuvanje svojega materinskoga jezika. No zato ovo pjesničtvo triba valjati kao nešto svojevnoga, nešto zasebnoga i triba dati i tomu glasiću jednoga dalekoga hrvatskoga otočića usred velikoga i tudjega oceana mjesta u općoj hrvatskoj književnosti. Triba dakle naše gradišćanskohrvatske pjesme uzeti i u zbirke-antologije općega hrvatskoga pjesničtva, donašati ih u novina, književni časopisi, revija, kalendari-godišnjaki i drugi tiskani djeli u našoj „staroj domovini“ Hrvatskoj i drugde gde se nešto piše i prikazuje o hrvatskoj i svitskoj poeziji.

Životopise i biografije pojednih autorov nisam mogao nadodati, ar mi nisu u svakom pogledu poznati. Biografije o naši stariji i istaknutiji pisci nalazu se u knjigi „Znameniti i zaslužni Gradišćanski Hrvati“ od Martina Meršića mladjega.

Srdačno hvalim svakomu, ki me je u ovom djelu potpomogao i stao mi u bilo čem na ruku.

Anton Leopold

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 2-4.

Štefe Kuzmics

33. ciklus su pjesme iz zbirke Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK (Hrvatski akademski klub), Hakovska biblioteka, manuskript (kopiran), Beč, 1977, 173 stranica.

Sabrao i uredio: Anton Leopold.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata / Pjesničtvo Gradišćanskih Hrvata (original) / Pjesničtvo Gradišćanskih Hrvatov.

  • početak: 1. 1. 2020.
  • kraj: 14. 7. 2020.
  • kategorija: Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata_1977, ghrv književnost; autor pjesme
  • pjesnik, naslov, pjesma, izvor
  • 56 ghrv pjesnika

korektura: pjesme od januara do aprila 2020. (17. 3. 2020.), 1-100

korektura: pjesme od aprila do maja 2020. (23. 4. 2020.), 124-155

korektura: pjesme od junija do julija 2020. (3. 4. 2020.), ostalo

(vrijeme koronakrize)

Štefe Kuzmics – Grobni natpis na vlašćem grobu

Štefe Kuzmics

Grobni natpis na vlašćem grobu

Putnik, ako na ‘vo tužno mesto zajdeš,

   Ter zmed čuda grobov i k ovomu dojdeš,

Da li gdo počiva ovde? – ko b‘ se pital:

   „Štefe Kuzmics, župnik“ odgovor bi ziznal.

V železanskoj se je županiji rodil,

   Va selu Štrukovcu, kade j’ školu hodil.

Ovde je ditinstvo veselo prebavil,

   Ov prez brigov žitak vred mu se j’ rastalil.

Kada je mladenac Muzam v ruke dospil,

   Dokljek k cilju dojde, čuda se j’ potil.

Učitelj, a kašnje i rektor je nastal,

   Verno je dičicu v školi podućaval.

Zatim pak dvajset i još četira ljeta

   Kot duhovnik služil v crikvi ‘voga mesta.

Pisal je on knjige va svojem jeziku,

   A i „Novi Zakon“ nek na božju diku.

Poboljšal je stare vse jačke crikvene,

   Takaj ljudem vsake knjige molitvene.

Da se tužno srce i onda ubatri,

   Kada smrt uzroči velike žalosti:

Je mrtvačke jačke vernikom zipisal,

   Kaže, da j’ pesničtvo takaj rado imal.

I vsa drugačije pisma mu to kažu,

   Da j’ bogabojeć bil, ti svitlo razlažu.

Velika je škoda, nij dokonjal delo,

   Beteg mu je z ruke van izkinul pero.

Na zadnje ga je pak prsna bol nemila

   V pedesetšestletnoj starosti zničila…

Hodi, kršćanski drug, ter si peldu zami,

   Kako da preživiš tvoj žitak na zemlji!

I blažen ćeš bit va žitku i smrti,

   Po Goristajanju stan ćeš najt va nebi!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 5.

Štefe Kuzmics (Štefan Kuzmić), AL piše: (1723. – 1779.)

u Željezanskoj županiji se je rodio

u selu

vjerno

mjesto

u crikvi

sve jačke

svake knjige

djelo

iz ruke

u pedesetšestljetnoj starosti

u nebu

Marko Cvitković – Spričanje udovice Rozale Vušilović u Frakanavi

Marko Cvitković

Spričanje udovice Rozale Vušilović u Frakanavi

Braća preljubljena, glejte, spunjeno je

Na tom jalnom svitu putovanje moje!

Črna zemlja mati tielo će pokriti,

A duša pred Boga na račun stupiti.

Oprostite meni, ča sam komu kriva,

Da mi trudna duša va miru počiva.

Mučno sam živila, čuda pretrpila, –

Božja sveta volja tako j‘ prepustila.

A ti, sin jedini, s Bogom mi ostani,

Milosrdnost božja neka te zla brani!

Materina ruka blagoslov ti dili,

Smiluj ti se dobri Pastir, Jezuš mili!

S Bogom vsa rodbina, stranjska i domaća,

Kumovi, prietelji, susedi, vsa braća!

Va ljubavi s mene se koč spomenite,

Tielo pokopajte, za dušu molite!

Grišnikom zaviće, Marija Divica!

Daj mi gledat tvoja miloželjna lica.

Nebeske svitlosti prosviti mi plamen,

Va većnoj radosti – na vse vieke, amen!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 6.

Marko Cvitković

tijelo

u miru počiva

sva rodbina

prijatelji, susjedi, sva braća

u ljubavi

u vječnoj radosti – na sve vijeke

Nikola Blazovics – Jačka iz časa napoleonskih bojev

Nikola Blazovics

Jačka iz časa napoleonskih bojev

Bože Otac, kralj nebeski,

   Milo te zazivamo,

Naše prošnje ne zaverži,

   Usliši, ča prosimo.

Vidiš, da nas od vsi strani

   Francozi proganjaju,

I cesara stolac stalni

   Po volji uživaju.

Ne prepusti nepretelju

   Orsagov rasipovat,

Daj jakost našemu kralju,

  Da bude mogal vladat.

Francoze božanskom silom

   Z orsaga svog prognati,

Prevelikom Tvom pomoćom

   Va miru kraljevati.

I Ti, mati milostivna,

   Srdu oca utiši,

Mati ljubljenoga sina,

   Nas njemu preporuči:

Da nam ne naškodi ruka

   Nepreteljska, prosimo,

I da nam pomore Muka

   Sina, v kog se ufamo.

Ti s’, Maria, vsagdar bila,

   Budi vsega orsaga

Patrona i Mati mila

   Zibrana Ugarskoga.

Zato k Tebi, tužni sini,

   Milo vsi zdihavamo,

Va ‘voj našoj potribčini

   Patronu nazivamo.

I vi, andjeli nebeski,

   Na pomoć nam šetujte,

Premiloga kralja vojski

   Segurnost darujte.

Mihovila arkandjela,

   Ki ‘e slomil lucifersku,

Vzamte njega generala:

   On će i moć Francozku.

Sveci Božji, daj sad i Vi

   Boga za nas molite,

Prosimo vas žalostni mi,

   Pomoći ne skratite.

Da pošalje na strahotu

   Z neba dva apoštole,

Ki prestrašu nepreteljsku,

   Kot su vojsku Atile.

Oh neobladana Judit,

   Svetica, jur ne štentuj,

Ne daj našoj vojski bludit,

   Sablju k sebi pripasuj.

Presici moći nepreteljske,

   Kot si Holofernuša,

Brani vse strani cesarske,

   Zaručnjica Jezuša.

Da nam Bog dâ zadobiti,

   Kâ mi jačeć prosimo,

Šetujmo se pokajati

   Za vse grihe svršeno.

Svitu, mesu otpovidat,

   Samo Bogu služiti,

I vsakoga griha čuvat:

   Ćemo milost dobiti! –

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 7-9.

Nikola Blazovics (Nikola Blazović)

Miho Galović – Božićna jačka

Miho Galović

Božićna jačka

O preželjno vrime,

   ovo puno radosti,

vsakoga veselja vridno

   i prez žalosti:

Ar se j‘ rodil noćas

naš Spasitelj za nas,

   V pustoj štali Betlehemi

   na goloj slami.

Pastiri bišu na polji

   pri svojih čredah,

k njim doleti andjel božji,

   na znanje im dâ:

S velikim veseljem

ja vam nazvišćujem,

   da se j rodil Spasitelj vaš,

   Kristuš Mesiaš.

Veljek po škuroj noćici

   su šetovali,

da b‘ Jezuša va štalici

   pohodit mogli.

Pred njim su va štali

na kolena spali,

   Darovali su Jezušu

   srce i dušu.

Tri sveti kralji su veljek

   v Betlehem prošli,

iz tudje, daleke zemlje

   vreda su došli.

Tamjan, mirhu, zlato

donesli mu zato,

   zarad ljubavi k ovomu

   kralju mladomu.

Nut, kako su sveti kralji

   i ti pastiri

hitro k štali putovali

   svojimi dari,

velje kot se j’ rodil,

nas grišne pohodil,

   va tako velikoj zimi

   na goloj slami.

Zato sada ne štentajmo

   ni mi grišniki,

nek se vreda otpravimo

   va Betlehem vsi!

Srce, telo, dušu

darujmo Jezušu!

   Draže će mu bit oto,

   neg srebro, zlato.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 9-10.

Miho Galović

Mesijaš

Jožef Ficko – Kraljevstvo nebesko

Jožef Ficko

Kraljevstvo nebesko

Kraljevstvo nebesko je kralju spodobno,

Ki od svojih slug račun zimlje skrbno.

Prvi deset tisuć talentov je dužan,

Nimajuć čim platit, biše jako tužan.

Oštri kralj odredi, da vse mora prodat

Dužnik i družina i tako dug splaćat.

Ponizi se sluga, spade na kolena,

Prosi smilovanje, nek malo vrimena.

Smiloval se j‘ kralj ovomu človiku,

Milostivno j’ vas dug otpustil dužniku.

Idući od kralja ov sluga radostan,

Najde tovaruša, ki mu j’ nešto dužan.

Zgrabi ga i davi, bar on milo prosi,

Malo da nek čeka, dokle dug donosi.

Ali zaman prosi, spravi ga v tamnicu,

Nij mu se on zgledal na ženu ni dicu.

Drugi tovaruši, kad su to vidili,

Žalosni su kralju ovo nazvistili.

Kralj se je rasrdil, dal slugu dozvati

I ga za okrutnost počel on karati:

Malovridni sluga, dug sam ti otpustil,

Smiloval se tebi, ar si me bil prosil.

Zač nisi htil i ti strpljenja imati

S tvoja tovarušem i na dug čekati?

Da ga j’ kralj srditi kruto kaštigati,

Odredi, da trpi dokle vas dug splati…

Tako će moj višnji otac vam činiti,

Ako se kratite: krivcem oprostiti!

Zato nepreteljem od srca oprosti,

Da pri Bogu najdeš po smrti milosti!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 10-11.

Mate Ginzler – Sveti jaki Bog

Mate Ginzler

Sveti jaki Bog

Sveti, jaki, zmožni Bog!

Tvoju diku vsaku dob

mi radosno zvišavamo,

o Bog Sabaot.

Grihe spoznavamo mi,

Imaj milost s nami Ti,

ter oprosti pregrišenje

nad sirotami.

Bud proslavljen v nebi Bog,

spivamo Ti vsaku dob;

Blagoslov daj, mir i sriću

nam kroz vas život.

Bog Otac je svit stvoril,

Sin Bog nas je otkupil,

Sveti Duh v svetom krstu

nas je posvetil.

Jezuš, bud dobrotivan!

Od Tebe je vsaki dan

on dar, koga uživamo,

z neba k nam poslan.

Na večno spominanje

Tvoje zadnje vičere

je postavan Sakramenat

vsim na kripljenje.

Svet, svet, svet, Bog Sabaot!

Naš gospodin pun dobrot!

Dragi Otac, zveličenja

našega uzrok.

Blagoslovljen od Boga,

Ki je potrl noć vraga,

nebo otprl, pakal pobil,

skončal zaloga.

Za grihe se kajemo,

naša prsa bijemo;

oprošćenje si od Tebe,

Jezuš, prosimo!

Kad dojde naš smrtni čas,

onda ne zahiti nas,

nego va Tvoj nebeski raj,

Jezuš, primi nas!

Zmožni naš Gospodine,

Poglej doli z višine,

Blagoslovi, prosimo Te,

nas, kćere, sine!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 11-13.

Mate Ginzler

Štefan Ginzler – Vino se s pečenjom kara

Štefan Ginzler

Vino se s pečenjom kara

Čul sam danas

Jedan vesel glas:

Da j’ vino na tužbu došlo

S lipom pečenjom.

Oni su se tužbovali

Prilikom ovom:

Meso j’ reklo,

Kad se je speklo:

„Ja sam čuda bolje neg ti,

Prez mene j’ zaman,

Nikomu se pit ne rači,

Kigod je gladan!“

Vino veli

Lipoj pečenji:

„Ja sam on gost, ki načinja

Ljude vesele,

Ki se mene napije, on

I tanca velje!“…

Hop, hop, hop, hop!

Tancajmo na skok!

On toljar, koga zatancam,

Ne će bit vas svit!

Ja mislim, kaj je ov bil,

Da će ih još bit!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 13-14.

https://ivansic.wordpress.com/2019/07/08/stefan-ginzler-karanje-vina-i-pecenje/

s pečenjem

Štefan Ginzler – Na dan posvećenja crikve

Štefan Ginzler

Na dan posvećenja crikve

Danas je dan crikveni zvan

   va ovom svetom mestu,

v kom vsakom pokornomu

   Bog oprosti grihotu.

Da je sveto ovo mesto,

   sam Bog očituje to,

Pri Mojzešu v starom času

   svidoči Pismo Sveto.

Ćeš uživat tvojih muk sad,

   ovde Višnjega prosi,

ar od njega j’ vse ča j’ tvoje,

   nek ljubav k njemu nosi.

Na to gleda Jezuš s neba,

   je li verno ljubiš njega;

je li moliš, vridno prosiš

   Boga vsemogućega.

S njim se hraniš, s njim se braniš

   suproti nepreteljom,

proti svitu, proti grihu

   i proti zalim duhom.

On je jakost, duše kripost

   ino nebeska nasladnost,

kad se spoviš i pričestiš,

   Tvoje duše j’ mili gost.

Mili Jezuš, Spasitelj duš,

   Usliši nas moleće,

nas pomiluj, nam se smiluj –

   kot nas vidiš klečeće!

Poslun’ danas naš slabi glas,

   obrn’ k nam Tvoj mili obraz,

glada, kuge, vsake tuge

   vsagdar oslobodi nas!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 14-15.

Grgo Gusić – Smirnost

Grgo Gusić

Smirnost

Pretelj, ja sam smirom. Neka gre kot će.

Zadovoljno nosim moje teškoće.

Mnogi ima vsega, ča si nek želji,

Ali ja sam smirom, to me veseli!

Ako mi k večeri sviće ne goru,

Dvorniki me s dobrim vincem ne dvoru:

Vsenek se još najde, ča je potribno,

Bolje mi se rači suh kruh neg vino.

Ako i va gradu ja ne stanujem,

Svitlost sunca grije i v stanu mojem.

Gde veselje biva, slatko j‘ počivat,

Ako i na slami moram ja spavat.

Kad počival budem ja v grobu hladnom,

Peljat će me Višnji zis svojom rukom;

I na mojem grobu bit će spominak:

Na mesto kamena jedan lip šipak.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 15.

https://ivansic.wordpress.com/2019/11/12/grgo-gusic-smirnost/

svega, svenek

počivao

%d blogeri kao ovaj: