Franjo Augustin Blazović – Čudan san zimske noći

Franjo Augustin Blazović

Čudan san zimske noći

U jednoj čarobnoj zimskoj noći

U našem vrtu se čudo godalo:

Sred zimske noći cvijeće j‘ procvalo,

Lilije, klinčaci i gladiole,

Skromne ljubice i žarke rože,

U toj čarobnoj zimskoj noći.

U voćnjaku mrtve stresle se grane,

U kori sok se proljetni gane

Brzo se pupoljci stvaraju puni,

Cvijet se otvara na drveta kruni

U toj čarobnoj zimskoj noći.

Oživit se hoće i škura šuma,

Probudit ju hoće pjesma slavulja.

Zec čudno duga ušesa nadiže,

I jelen digne glavu krunenu više

U toj čarobnoj zimskoj noći.

Noć mine, tihe zvijezde se gasu…

Sriž pokrije šumu, vrte i stazu.

Gubi boju sanje čarobni cvijet,

Na prozora staklu se smrzne u led.

Oj mrzle čarobne zimske noći!

Koraki škriplju u snigu ko zagušen plač

Sanju zakrije led: milosrdja plašć.

Oj trizna zimska zoro! Nemila jesi!

U smrzlu tišinu sto svinj pri klanju bleji.

To budi sanjara zimskoga sna,

A proljetne sanje se spustu do dna.

Oj mrzle čarobne zimske noći,

Vaš čar vi zgubljate u ledenoj zori.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 122.

https://ivansic.wordpress.com/2017/04/12/augustin-blazovic-cudan-san-zimske-noci/

https://ivansic.wordpress.com/2017/08/07/augustin-blazovic-cudan-san-zimske-noci-2/

slavuj

Franjo Augustin Blazović – Laž i istina

Franjo Augustin Blazović

Laž i istina

Uz obalu jednog jezera

Išle jesu laž i istina.

Laž predloži: u bistroj vodi

Mogle bi se lipo kupati.

Svliču pratež i sad istina

Kao prva u vodi pliva.

A laž brzo pratež istine

Ukrade i na se navliče.

I od onda besramno dere

Laž po svitu pratež istine.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 123.

https://ivansic.wordpress.com/2017/07/24/augustin-blazovic-laz-i-istina/

Franjo Augustin Blazović – Zgubljeni čas

Franjo Augustin Blazović

Zgubljeni čas

Duge jesenske noći

brzo hte opet dojti

i ti ćeš bit sam,

na čitavom svitu sam.

Sam. –

Četiri zidi okolo tebe,

nad tobom, pod tobom

pod hladan.

Uza te bezbrojne knjige,

zaboravljene družice nime.

Na zidu tucaju ure,

nestale časove miru,

oni se taču u prošlost mrtvu

u ovom praznom, turobnom hipcu.

Oj, kako boli samota,

ah, kakova muka

je prazan čas!

O, glupa mladost, o, ljeta tudja,

o, ljeta prazna, ohola, huda …

Kad bude Sudac pitao za nje,

ča ću ja reći? –

Ah, pomilovanje!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 123-124.

https://ivansic.wordpress.com/2017/06/19/augustin-blazovic-zgubljeni-cas/

Franjo Augustin Blazović – Mrčanje sunca

Franjo Augustin Blazović

Mrčanje sunca

Šutnja vlada u svitu.

Sve ptičice pjevačice

muklim grlom stuguju.

Cvijeti višaju glave

kao da se je nebo

srušilo na nje.

Sjena smrti je pala na zemlju.

U svakom životu zadrhće

od mraka i hlada

prezebeno srce.

Tada kao andjeo odvali

u vazmenoj zori kamen od groba,

sunce odbaci miseca sjenu,

ljudi, cvijeće, živine

ufanje novo dobenu.

U šumi milo zapjevaju ptice,

na polju cvijeti podignu glavice,

sunce je sinj i škurinu pobilo

i cijeli svit na novi život

preporodilo.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 124.

Franjo Augustin Blazović – Slomljeni vrč

Franjo Augustin Blazović

Slomljeni vrč

U snu sam držao

zagonetan dragocjen vrč.

U njem miriše nektar:

bogova piće i krv.

Kad se probudim u zori,

iz ruke mi pade vrč.

Na sto komada se slomi…

Jao meni!

Tko će mi složiti

slomljeni vrč?

Ne mogu kazati vrča krasotu.

Pjesme i riječi su

slomljeni črijep

noćne sanje u zori.

Jao meni!

Tko će mi složiti

slomljeni vrč?

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 125.

https://ivansic.wordpress.com/2017/08/02/augustin-blazovic-slomljeni-vrc/

Franjo Augustin Blazović – Dvi kume

Franjo Augustin Blazović

Dvi kume

Dvi kume, dobre družice

Na trg su jaja nosile.

I kad se one sastanu,

Pune se sriće pozdravu.

Razveže im se lokot od ust,

Iz njih se sipa razgovor gust.

Jaja na hrptu sve teža postaju,

Zato postavu korbe na stazu.

I dalje povidaju sve otajnosti

I globlju sve bližnje i daljnje do kosti,

Dokle se njim i stati zamiri

I zato sjednu na korbe bez stidi.

I sada ugodno kleveću još dalje,

Omrazu susjede, zete i snahe,

Strine i ujne, divojke po redu,

I sve strihe sela jezikom pometu.

Konačno im duga litanija sfali

I kad se podignu, piplićev malih

Veselo jato iz jaj isprhaće;

Sjednica duga nij bila bez plaće.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 125-126.

https://ivansic.wordpress.com/2017/03/26/augustin-blazovic-dvi-kume/

https://ivansic.wordpress.com/2017/07/23/augustin-blazovic-dvi-kume-2/

Franjo Augustin Blazović – Ne boj se brate!

Franjo Augustin Blazović

Ne boj se brate!

Ne boj se brate

kad ti podmetnu nogu

i padaš na zemlju.

Digni se opet na noge,

koracaj odlučno dalje!

Ne boj se brate!

Ne gaziš sam po putu.

Uza te hrabro koraca

bratov i sestar armada,

jelve i hrasti hrvatski.

Ne boj se brate!

Šaku u šaku pruži!

Tako postanemo zmožni

kao čelični lanac,

ki se prekinuti ne smi.

Ne boj se brate!

Kad jednom zadnji put padneš

pak te zakrije gruda domaća,

drugi hte namjesto tebe

dalje hrvatski boj vojevati.

Ne boj se brate!

Laž i nepravda

istine, pravice pobiti ne hte.

Od mržnje jača je ljubav,

ljubav k rodjenoj majki,

ljubav sinov hrvatskih.

Ne boj se brate!

Moru te biti i klati,

okrutno umarati,

ti dalje snuješ i živiš

u svoji sestra i brati,

u svoji kćerka i sini,

u svojoj domovini,

ali i u tudjini.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 126-127.

https://ivansic.wordpress.com/2017/08/22/augustin-blazovic-ne-boj-se-brate/

%d bloggers like this: