Slavko Marhold – Rode moj hrvatski!

Slavko Marhold

Rode moj hrvatski!

Spred krvnika Turka silom,

Hrvatskom si peljan vilom;

S krasnog juga žalno prošao

I v krajine puste došao, –

Rode moj Hrvatski!

Kud si ali nogom stupio,

Mrtvu zemlju si probudio;

A kade si na počin sjeo,

Svagde jesi sriću doneo, –

Rode moj Hrvatski!

S dalekih si došao stranih,

Da s ognjišćev rashitanih

Napraviš va tudjem morju

Domovinu malu tvoju, –

Rode moj Hrvatski!

I stvorio si lipu bašću,

V koj si gajio ćut hrvatsku;

Ćut, ka j’ bila v mnogo vrime

Nam od drugih nek na brime, –

Rode moj Hrvatski!

Nismo smili valovati,

Ka je naša mila mati.

Derala je voda brige,

Da odahnu njeve brige, –

Rode moj Hrvatski!

Čas se minja… Zora j’ pukla,

Otprla j‘ nam grla mukla.

Postajemo ono, ča si

Ti bio v prošlih tvojih časi, –

Rode moj Hrvatski!

Sad po dolu i po gori

Tvoja pjesma nujno ori,

Na nov život vsagde budi

Mlada srca, mlade grudi, –

Rode moj Hrvatski!

Ostani Ti ovde samo,

Kad si jednoč došao amo!

S Tvojim duhom bit hte sada

Puna naša srca mlada, –

Rode moj Hrvatski!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 76-77.

Slavko Marhold – Sunce zahaja

Slavko Marhold

Sunce zahaja

Za brižićem sunce sidje,

Zlatnom rukom nas pozdravlja,

A iz grma i gušćare

Slavulj nam se milo javlja.

S turma male seoske crikve

Pozdrav Gospi šalju zvoni.

Pastir svoju milu čredu

Na počivak domom goni.

Svakoga će kripit, jačat

Sada sladak noćni sanak,

Ki je skrbno i marljivo

Djelao cijeli mili danak.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 77.

https://ivansic.wordpress.com/2019/06/12/slavko-marhold-sunce-zahaja/

slavuj

Slavko Marhold – Naša dužnost

Slavko Marhold

Naša dužnost

Upoznat domovinu

Ti sveta dužnost budi,

Njoj dušom, telom služit

Se nikad ne utrudi!

Ne daj ti tvomu duhu

V neveru nikad zajti,

Ar bolje Majke od nje

Na svitu nećeš najti!

Ar domovina mila

Će kruha tebi dati,

Pod krovom svoga neba

Te branit i čuvati!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 77-78.

Ima i 3. strofa.

https://ivansic.wordpress.com/2019/10/25/slavko-marhold-nasa-duznost/

Slavko Marhold – Milujem te!

Slavko Marhold

Milujem te!

Ljubezna kitica,

Cvatuć po gredicah,

Zač te moj slabi dah

Spravlja u strah?

Misliš, da je prigib moj

Uvjek na otkid tvoj? –

Ne tako, cvjetiće, –

Milujem te!

Dražesni metuljčić,

Čemu ti pupoljčić

Odmah ostaviš nek

Na moj pogled?

Misliš, da je pogled moj

Smrtni udarac tvoj? –

Ne tako, metuljče, –

Milujem te!

Miljahna ptičica,

Skakajuć po kiticah,

Čemu ti bolan krik

Puni vidik?

Misliš, da j‘ tvoja smrt,

Kad koraknem ja u vrt? –

Ne tako, miljanče, –

Milujem te!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 78.

https://ivansic.wordpress.com/2019/06/23/slavko-marhold-milujem-te/

uvijek

po kitica

Slavko Marhold – Lastavice

Slavko Marhold

Lastavice

Lastavice,

Mile ptice,

Prijateljke davne!

Ča vas bludi,

Ča vas nudi,

Da ste na put spravne?

Lišće pada,

Jesen vlada,

Vreda dojt će zima;

A za ptice,

Sirotice,

Hrane ona nima!

E, pak zbogom,

S cijelim rodom

Nek vas srića prati!

Protulićno

Sunce srićno

Opet najzad vrati!

Zbogom, ljudi!

Svim vam budi

Od srdašca hvala!

Gnjazda naša,

Ljubav vaša,

Dajte, da b’ ostala!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 79.

https://ivansic.wordpress.com/2019/05/14/slavko-marhold-zbogom-lastavice/

Slavko Marhold – Sve mine

Slavko Marhold

Sve mine

Sriću i nesriću

Nosi ti strpljeno:

Minut će na svitu

Sve, ča je stvoreno!

Minut ćedu danki,

Smrti dojt će doba;

Zato se va žitku,

Človik, boj nek Boga!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 1

Slavko Marhold – Spomeni se

Slavko Marhold

Spomeni se

Božja je to volja,

Da se časom lučiš,

Človik, i od toga,

Ča od srca ljubiš.

Svit ti ne zna dati

Vjekovječne lijeke.

Samo dobri čini

Živit hte na vijeke!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 15.

Slavko Marhold – Kripost

Slavko Marhold

Kripost

Ne želji si, brate,

Slave niti časti.

Znaj, da sve to mora

Jednoč va grob pasti!

Te rožice venu,

Ta se lovor suši,

Svit slavu i diku

Navredi ti zruši.

Samo jedno ruža

Ti prik groba cvate,

Ka ti sriću pruža:

To je Kripost, brate!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 20.

Samo jedna ruža…

Samo jedno: ruža ti prik groba cvate…

Slavko Marhold – Našoj zastavi

Slavko Marhold

Našoj zastavi

Otprhni u višak, ti zastava slave,

I lebdi, prheći kot dičan nam znak!

Oglasi ti svitu, da sva tvoja dica

Već ne hte zabludit u tudjinski mrak!

Med črljenim se bijelo krisiš pred nami,

Pod tobom će svitu zaglušat kot grom:

Nek napred, o ljudi, u budućnost lipšu

I bolji, srićniji premili nam dom!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 31.

Slavko Marhold – Naša dužnost

Slavko Marhold

Naša dužnost

Upoznati domovinu

Sveta dužnost tebi budi,

Dušom, tijelom njoj služiti

Nikada se ne utruditi!

Ne daj ti tvojemu duhu

U nevjeru nikad zajti,

Ar bolje Majke od ove

Na svitu si ne ćeš najti!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 33.

%d blogeri kao ovaj: