Tome Bedenik – Želja

Tome Bedenik

Želja

Ne željim si, dragi Bože,

Ja znam visoke palače,

Samo jednu hižu malu,

Gnjazdo, da si nagnem glavu.

Daj mi Ti va miru živit,

Tvoje ime ću ja slavit,

Bistre oči, zdrave ruke,

Ne ću poznat nigda tuge.

Ne željim si zlata, srebra,

Toga meni ništ ne treba;

Daj mi samo suhog kruha,

Živit ću od svoga truda.

Daj, da b‘ Tvoje sunce milo

Na me dugo još svitilo,

Da smim plavo nebo gledat,

Na njem vidit zvijezde igrat!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 15.

Tome Bedenik – Majčine oči

Tome Bedenik

Majčine oči

Divne su zvjezdice;

Ke u bisernoj noći

Kotno dragulji

Na plavkastom plašću

Gledaju prik zemljice

I u tihu bašću.

Krasni su cvjetići,

V protuliću ranom

Mladu livadu

Kinču svojim krasom,

Zemlju svu napunjuju

Svom ugodnom duhom.

Lipši od cvjetićev,

Od zvjezdic još sjajniji

Oči su majke,

Kad se nasmihljuju,

Pogledom obraduju

Svoje milo dite.

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 58.

Tome Bedenik (Štikapron, 1889. – Matrštof, 1940.), Rožice: 1922., 1923.

%d blogeri kao ovaj: