Anton Leopold – Pogledi

Anton Leopold

Pogledi

Grad Željezno

Nije tijesno

Mjesto naše.

U uredi

Lipi redi,

Rodne paše.

Industrija

Se ne svija;

Nek ča triba.

Rukotvorci,

Dobri borci,

Put do hliba.

Skrbna vlada

Ne propada,

Sluša Stixa.

Kad nij pinez,

Će ih donest.

S Rušte niksa.

Željezanci,

Tepli žganci,

Su komotni.

Usred grada

Promenada,

Gosti potni.

Željezno, august 1992.

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 35.

niksa – vodena vila, gola žena

Anton Leopold – Priča u Željeznu

Anton Leopold

Priča u Željeznu

Zeleno se diže Gora Lajta,

Ovde nekad biše stara fajta,

Pod gorom su mjesto osnovali,

Za nje pravo ime nisu znali.

Skrbni ljudi kuće si gradili,

Svoje vrste drivljem zasadili,

Kopat zemlju, majke zemlje prsje,

Žito, krumpir, zasadili trsje.

Bio je ovde neki stari deran,

Znao povidat, bio je praznovjeran;

Povidao je ovim ljudem novim,

Ča je našao ispod krtorovin.

Onde zgora gde su bor i breza

Ima rude, cijeli brig željeza,

Triba samo kopat, rudu cvriti,

Tako znamo vrijed bogati biti!

Počeli na brigu kopat ljudi,

Mala vridnost, a veliki trudi.

Smišeć gledao na nje iz vrhunca,

Ter se smijao, šumovit Brig Sunca.

Ča su našli, su na jedni koli

Dovezli iz briga lako doli,

Željezo kot temelj zakopali,

Na tom divnu crikvu uzidali.

Našli su pak ime zvanaredno,

Zvali novi varoš svoj Željezno.

Željeza od drugud si kupili,

Ljese i lokote napravili.

Željezanci prvi željeznari,

Kot kovači, limari, bravari,

Postali su dobri rukotvorci,

Vinogradari pak za kruh borci.

Kaniš već čut, ča se čisto ne zna.

Poj i pitaj ljude iz Željezna!…

Ča je ovde s driva, hrast i breza,

Velu oni, da je iz željeza.

Tako velu neki ljudi stari,

Jaki željezni Ajzenštotari…

Ovu priču donesla košarka

Iz kronike Štoričara Marka!

Gornja Pulja, 1993.

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 36.

Ajzenštotari – Željezanci

fajta – rasa, vrst ljudi

Lajta – potok i brigovlje u Gradišću

krtarovin>krtorovin

Anton Leopold – Naša zastava

Anton Leopold

Naša zastava

Zastava se diže gori,

Ona čuda nam govori:

Črljena je žarka zora,

Kad se u njoj žari gora.

Bijelo znak nekrivičnosti,

Kip čistoće i kriposti.

Črljena je krv junačka,

O koj pjeva mnoga jačka.

Farbe kaže i se vije

Časna zastava Austrije.

Platno svitlo, podičeno,

Črljeno – Bijelo – Črljeno!

Frakanava, 1988.

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 36.

zlato

bijelo

črljeno

Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan – 350. obljetnica smrti

Petar Zrinski: Moje drago srce (Oproštajno pismo napisano supruzi Ani Katarini Zrinski)

https://hr.wikisource.org/wiki/Moje_drago_srce

KT_pjesma na kraju_3. maja 2021.

Petak se je po 350. put ponovio smrtni dan Petra Zrinskija i Frana Krste Frankopana. Njim su 30. aprila 1671. ljeta u Bečkom Novom Mjestu odrubili glave. Na njev smrtni dan se obično Hrvati spominjaju dvih hrvatskih velikanov. Ali zbog pandemije ljetos nije bilo svečevanja.

Prilikom 100. obljetnice utemeljenja Zemlje je povjesničar Michael Schreiber iz Fileža sastavio za Hrvatsku redakciju Radija Gradišće seriju, u koj će se ov put baviti s nacionalsocijalizmom u Gradišću u vrimenu pred Anschlussom 1938. ljeta.

Michael Schreiber: Nacionalsocijalizam pred Anschlussom, 18. dio serije „100 ljet Gradišće“

https://volksgruppen.orf.at/hrvati/stories/3102174/

https://volksgruppen.orf.at/hrvati/tags/100ljet

glazba: opera Petar Šubić Zrinski, Ivan Plemeniti Zajc (https://www.youtube.com/watch?v=ViP6-IEKWsA)

(https://www.youtube.com/watch?v=N_e3tfe_Q_g)

Anton Leopold – Črljeno i Zlato

Anton Leopold

Črljeno i Zlato

Črljeno i Zlato

Lipe farbe jesu,

Zastava Gradišća,

Prhlja kot u plesu.

Črljena je zora,

Zlato ljeta žito,

Domovine naše

Lice ponosito.

Črljeno i rujno,

To jek rv proljana.

Još se danas ćuti

Mnoga, mnoga rana!

Zlata zrela hruška,

Meda tekućina;

Zlata dobra volja,

Sunčena svitlina.

Črljeno se slika

Ljubav, žar bogati,

A ljubav u hištvo

Sveže prstanj zlati…

I kad ove farbe

Nad Gradišćem visu,

U skladnosti nekoj

Spliću se i krisu.

Kot črljena roža –

Oj Gradišće slavno!

A kot zlato sjaji

Kaštel, mjesto glavno.

Črljeno i Zlato,

Farbe teple, čvrste –

K zastavi stojimo

I dižemo prste!

Sauerbrunn – Kisela Voda, oktobar 1993.

(Putem u autobusu)

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 37.

Črljeno i zlato

Anton Leopold – Hrvatski Cogrštof (Martinu Ivančiću)

Anton Leopold

Hrvatski Cogrštof

(Martinu Ivančiću)

Na Poljanci selo svitlo

Krugli turmić crikve diglo,

Naokolo lipe hiže,

Hrvatska se ljubav diže.

Stari curak teče skito,

Pokrito mu je korito,

Ovde placa, zabavišće,

I za dicu igrališće.

Neki pilji kot legenda,

Danas novi cilji trenda,

Kot i drugde: obnovljenje,

Novi kraj i naseljenje.

Vinska gori je ponata,

Kot u prošlost tajna vrata,

Košćice od grojza našli,

Daleko u prošlost zašli.

Tako velu: Panonije

Vinsko selo najstarije!

Raste trsje, grojze modro,

Cogrštofsko vino dobro!

Vinska gora se rasplela,

Na vrhucu je kapela,

Puti, staze označene,

Dvojezično tumačene.

Tamburaši nam sviraju,

Po hrvatsku zapjevaju:

„Neka živi naš Cogrštof,

Veselo kot na kiritof!“

Frakanava, oktobar 1994.

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 38.

curak – mali vodotek, jarak

kiritof – crikveni god, kirmes

pilj – štatua, sveti kip, spomenik

Doris Dragović & Jacques Houdek – Ima nešto u tome

Doris Dragović & Jacques Houdek – Ima nešto u tome

4 milijuna klikova ovih dana (3.948.221). Bravo!

Ima nešto u tome, HRT A strana (predivna emisija) (https://www.youtube.com/watch?v=QxkXgD5pn8w)

Video: (https://www.youtube.com/watch?v=qxqrqu8m2sY)

Da se volimo k’o ljudi

Ništa lakše, ništa teže

Sve nas veže samo to

Da se čovjek pogubi

Onda kad ne ljubi.

Da se nađemo k’o ljudi

Riječi malo da se druže

Gdje je dobar običaj

Da se uzvrati

Jedno drugome

Onaj pravi osjećaj.

IMA NEŠTO U TOME,

KAD SE VOLIMO, ODMAH BOLJI SMO..

IMA NEŠTO U TOME,

KAKO POGLED TVOJ LEŽI NA MOME..

DALI NEBO PTICAMA,

DALI ZEMLJU LJUDIMA,

I SAMO LJUBAV DA SE SJETE,

DA LETE, DA LETE…

Da stane srce malo treba

Stane zemlja, stane vjetar

Stane kad te ugledam

Stane kad nema

Vječnost diže šator svoj

Za one koje volimo.

Erich Fried – Bevor ich sterbe – Prije nego umrem (prijevod Truda Stamać)

Erich Fried

Prije nego umrem

Još jednom progovoriti

o toplini života

kako bi netko bar znao:

Nije topao

ali bi mogao biti.

Prije nego umrem

još jednom progovoriti

o ljubavi

kako bi netko bar rekao:

Toga je bilo

toga mora biti.

Još jednom govoriti

o sreći nade u sreću

kako bi netko bar pitao:

Što je to bilo

kad će opet biti?

„Bevor ich sterbe“, na hrvatski presadila Truda Stamać; u zbirki „Jezik i svijet, austrijski pjesnici druge polovice dvadesetig stoljeća“, Ceres, Zagreb, 2004.

Hrvatske novine 17/2021, 23

https://www.deutschelyrik.de/bevor-ich-sterbe.html

http://abschiedslyrik.blogspot.com/2017/03/bevor-ich-sterbe-erich-fried.html

https://www.abipur.de/referate/stat/652776496.html

https://lyricstranslate.com/de/bevor-ich-sterbe-i-die.html

cecilija hrad

fortnava je bio nje grad

pénzes kristijan

matrštofban

počivajte u miru

Am 6. Mai 2021. wäre Erich Fried 100 Jahre alt geworden.

Anton Leopold – Oko Briga Sunca

Anton Leopold

Oko Briga Sunca

Sunce gleda iz vrhunca

Doli na svoj vlašći brig,

Na podnožju Briga Sunca

Rasplakao se zadnji snig.

Rogov kamen, ruševina,

Raspadjeni davni stan,

Zdola krasna je krajina,

Bijelo selo Vorištan.

A na drugoj strani gore

Lajte jedan zlati grad,

Željezno, kot dvorac zore,

Čvrsto stablo, dobar sad.

Glavno mjesto od Gradišća,

Gde je svirao glazbenik,

Lipe crikve i svetišća,

Iz povijesti pjev i krik.

Željezno, 1975.

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 38.

Lajta – potok i brigovlje u Gradišću

povjest>povijest

Anton Leopold – Vorištanska ruševina

Anton Leopold

Vorištanska ruševina

Nekad biše krasan grad,

Oral sideć, čvrst i mlad,

Veličanstven, preštiman,

Strahom gledan od svih stran.

Nad njim divni Sunca Brig,

Sinj stoljećev, vjetrov mig.

Znam je ovde dizao prah

Egiptski bog sunca Ra?

U tom gradu gizdav rod,

Čast, bogatstvo, zlatan svod.

A pod njimi zdola „smet“,

Teško živio mali kmet.

Burni časi, plamen, krv,

Nemirov je rovao črv.

Ali gnjazdo, tvrda zid,

Biše ljudstvu zaklon, štit.

Kad je Turak mahao meč,

Da zauzme carski Beč,

Grad Sunčeni biše štit,

Svaki napad je odbit…

Minu ljeta, burni čas,

Vene ča je sjaj i kras.

Pukne strijela. I oganj

Stroši grad kot da je panj.

Danas se nek vidi slijed,

Na podnožju kamen sijed,

Ruševine goli prah,

Obrašća ju trn i mah.

Nut iz svega jedan kup,

Slomljen meč, na vijeke tup,

Ugašena davna moć,

U pepelu vječna noć.

Muklo šapće Sunca Brig,

Svenut šum povijesnih knjig.

Puna ganjkov je prošlost,

V prahu mnoga otajnost.

Rogov Kamen, šuplji rog,

Zaspao davni sunca bog.

Zdola lipo obasjan

Leži bijeli Vorištan.

Vorištan, 1971.

(Napisao kada sam jednoč pohodio ostanke ruševine)

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 39.

povjesnih>povijesnih

%d blogeri kao ovaj: