Mura
Mura je kao cura: ponekad nesputana, pa zauzdana, pa počešljana. Ponekad bučna, divlja želja ponekad tiha, mirna postelja. Uzdahe u blatnom valu zatire, il’ srce u mirnom toku ispire. Brzaci huče i buče i šapuću, valovi slobodni k ušću teku ljuljajuć’ duge vrbine grane, noseći oblake pale u rijeku…
Jadranka Klabučar Gros 2016. |
Die Mur
Die Mur ist einem Mädel ähnlich: mal ungezähmt, mal eingedämmt, mal fein gekämmt. Mal rauschend und wild mal leise und mild. Mal das Gesicht mit Schlamm bedeckend, mal das Herz im leisen Strom versteckend. Ihre Seufzer unterdrückend, ihre Wellen ungezwungen Weidenäste sanft umspülend, Wolkenschatten lächelnd spiegelnd…
|
hvala: VP RH u Austriji, Infopoint Diaspora
https://nationalparkmaler.wordpress.com/
Murlandschaften_izjava za novinare
Mur_Plakat Palais Porcia 2016 Wien
Filed under: hrvatska književnost, Jadranka Klabučar-Gros |
Komentiraj