Posted on 13 svibnja, 2020 by ivansic
Ivan Brezović
Žito kosi klinčac moj…
Žito kosi klinčac moj,
Ja pobiram rukovijeće.
S njim ulažem na pokoj
Pokošeno poljno cvijeće…
Postan malo, klinčac moj!
Glej nek ovo tužno cvijeće,
Kot se ruši na pokoj,
Da već nigdar procvast neće!
Ostav’ mi nek jedan cvijet!
Da kad cvijeće sve pomrije,
Kad nam bude suz pun gled,
Neka nam se ov još smije!…
Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 59.
https://ivansic.wordpress.com/2019/05/24/ivan-brezovic-zito-kosi-klincac-moj/
rukoveće
Filed under: ghrv književnost, Ivan Brezović, Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata_1977 | Leave a comment »
Posted on 12 svibnja, 2020 by ivansic
Ivan Brezović
Skroz po medji…
Skroz je, skroz po medji cval
Škuročrljen divlji mak. –
On zamišljen ga je bral,
Kot nje dar – ljubavi znak.
Skroz je, skroz po medji cval
Krotko-plašljiv modrocvijet;
Med žar-mak ga j‘ on vezal –
Nje vjernosti zalog svet!…
Skroz je, skroz ‘no neba kraj,
Sad iz srebra, sada zlat.
A on njoj napravlja raj,
Zlatne grade, gde hte stat!…
‘Vo i to razmišlja on,
Med žar-mak se leže tam,
Dok ga ne zaziblje zvon –
Iz sna opet nek u san.
Ah, kad se on prene pak,
Vene vjernost – modrocvijet!
Vetar je otpuhnul mak:
Gol je žbričak, pust je gled! – –
Vreda na tla, k nebu vred
Kot betežan gleda on:
Pitaš, zač je tako bled? –
Pitaj nujno zvučni zvon!…
Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 59.
Filed under: ghrv književnost, Ivan Brezović, Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata_1977 | Leave a comment »
Posted on 24 svibnja, 2019 by ivansic
Ivan Brezović
Žito kosi klinčac moj…
Žito kosi klinčac moj,
Ja pobiram rukoveće,
S njim ulažem na pokoj
Pokošeno poljsko cvijeće.
Postan‘ malo, klinčac moj!
Glej nek ovo tužno cvijeće
Kot se ruši na pokoj,
Da već nigda procvast ne će!
Ostav’ mi nek jedan cvijet,
Da kad cvijeće sve pomrije,
Kad nam bude suz pun gled,
Neka se nek ov još smije!…
Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 102.
Filed under: ghrv književnost, Gradišćanski hrvatski gaj_1967, Ivan Brezović | Leave a comment »
Posted on 9 svibnja, 2019 by ivansic
Ivan Brezović
U jeseni
Ah, jur zlatno lišće mrije,
Tužan najt već nećeš cvijeta.
Bolna zemlja maglu pije,
Narav muči kot zakleta.
Ah, sanjarski pjev slavuja
Do dna srca već ne sipa.
Nima rože, nij metulja. –
Sve to j‘ priča davna, lipa. –
Kamo gledaš, sve umira!
Mraz prozebe jelu tanku.
Nek potočić, tih prez mira,
Žubori još uspavanku.
Kada vjetar blag dopiri,
Suho lišće na te pada…
Ka te misao uznemiri,
Da ti klone duša sada?…
Slušaj!… Kroz mrak zvoni glušu…
Moleć drivlje glave klanja. –
Neka zdvoljit!… Već mi dušu
Od proljeća blaži sanja.
Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 107.
Ivan Brezović
Filed under: ghrv književnost, Gradišćanski hrvatski gaj_1967, Ivan Brezović | Leave a comment »
Ivanov blog - Ljubav je pjesma 