Kako da človika najbolje opišem?

Kako da človika najbolje opišem?

On je bio čuda. A najveć s veseljem.

Ako se je htio znorit, je bilo uzroka.

Bio je seljak, tijelom i dušom.

Bio je prijatelj, tovaruš, otac četvero dice.

A i nogometaš osvidočen – to je čulo cijelo igrališće.

Mimo sidit nikad nij mogal.

Nudil je pomoć kad ju je ki tribal.

Jutros htil van, knoći stoper nuter.

Ipak ga je dobra volja peljala kroz vas žitak.

Koč smo ga htili i od krčme dopeljat.

Hartat, jačit, si štorice povidat.

I dobar špricer – ta nij smil falit.

Prlje dobro vina, a onda s vodom napunit.

Vlašće vino mu je bilo najlipši dar.

Va vinogradi se je dost naigral.

Čim lipša trgadba zis pomoći svih.

Potom se je svakomu htilo ralit.

Kod njega se je supa nek črljenila –

s oštrom paprikom je svaki objed pokvaril.

„Da mu se je nek račilo!“, si sada mislim.

Ta velik trbuh neću zabit.

Bolje onako neg bez toga na kraju.

„Mer ide“ je rekao, ali nij bilo tako.

Nemoć ili slabost nij kanil pokazat.

Još špiram kako je ruku čvrsto dal.

Ali kot se lipo veli: „Sve ima svoj čas.“

To je i on znal.

Da ostavi ov svit si je dobro premislil.

Još smo svečevali njev željezni pir.

65 ljet skupnoga hištva –

ta poseban dan nij si dal zeti.

Utorak, šesnajstoga, smo ga pak sprohodili.

Sunce mu je svitilo, sini su ga nosili.

Svi bili smo ovde.

Obitelj, najbliži. Kako bi lipše završili?

Ča ostaje, to sad znam.

Iako je teško, njemu je bolje.

Iako nij ovde s nami, ostat će va srci.

Anonimno, 2021.

Novi glas, 3-4/2023, 20.

Inge Kuktić-Hajszan – Zvjezdice-kraljice

Inge Kuktić-Hajszan

Zvjezdice-kraljice

Dan se gubi,

noć se budi.

Misec pokaže svoje lice

i polako blistaju zvjezdice.

Stani blizu k meni,

pogledaj s manom na nebo gori.

Kakova je ovo krasota,

noćna pojava čudnovita.

Vidiš ote tri zvjezdice?

To su moje kraljice.

U ditinstvu sam si je izibrala,

pak si je sama sebi darovala.

Jednoč će moja duša ov svit ostaviti

i k mojim trim zvijezdam odletiti.

Onda ću tebi doli gledati

i ti u noći moje znake svititi.

Koč ću siditi na livoj

onda pak na pravoj

i na sridnju ću ja pojti

i ti blistajući moje kušce slati.

Ali još sam ovde

i ne željim ostavit tebe.

Gledamo odavle ote zvjezdice,

moje mile tri kraljice.

27. 1. 1992.

Novi glas 3-4/2023, 20.

kušac, kušca, kušci; poljubac

zvijezda

zvjezdica

siditi (sjediti)

Inge Kuktić-Hajszan – Put daleki

Inge Kuktić-Hajszan

Put daleki

Sjedi se još jednoč k meni.

Pruži mi još jednoč ruku.

Zapjevaj mi još jednoč pjesmu,

jer zutra ću pojti jedan put daleki

i nikad se više neću vratiti.

Uživam još jednoč ovo sunce,

ko nam toplinu daje.

Pogledam joč jednoč ove zvijezde,

jer pojti moram odavle

i vratit neću se.

Dalek put putujem.

Put bez vraćanja.

Na ovom svitu sada umirem,

na drugom se preporodim.

U svitu jedne žarke milosti.

Moj život je kratak bio.

Nestalan kao san.

Ipak mi nije žao,

da sada moram projt

na jedan za nas nesigurni put.

Kad jednoč dojdeš k mojemu grobu,

spusti jednu suzu.

Spusti otu suzu od veselja,

jer put zadovoljnosti sam otputovala

i vratit ne željim se nikada.

20. 7. 1987.

Novi glas 3-4/2023, 20.

Doroteja Zeichmann – Ljudi su krivi (San holjt di Menschen söba schujd)

Doroteja Zeichmann

Ljudi su krivi

Ljudi su krivi

jer su u folišno vrime na krivom mjestu bili

muži su krivi

jer kanu biti ča su uvijek bili

žene su krive

jer nisu ostavile svoju dicu

dica su kriva

jer su se rodila u krivu familiju

obitelj je kriva

jer živi u krivoj zemlji

vračitelji su krivi

jer ne kanu ostaviti svoje pacijente

ljudi su krivi

zato su poginuli

ljudi su krivi

a svi smo ljudi

8. 11. 2023.

Panonski list online 12b/2023

Novi glas 3-4/2023

Die Menschen sind schuld

Die Menschen sind schuld

weil sie zur falschen Zeit am falschen Ort waren

die Männer sind schuld weil sie sein wollen, was sie immer waren

die Frauen sind schuld

weil sie ihre Kinder nicht allein gelassen haben

die Kinder sind schuld

weil sie in die falsche Familie geboren wurden

die Familie ist schuld

weil sie im falschen Land lebt

die Ärzte sind schuld

weil sie ihre Patienten nicht verlassen möchten

die Menschen sind schuld

deswegen sind sie umgekommen

die Menschen sind schuld

und wir sind alle Menschen

Doroteja Zeichmann – Razmišljanje

Doroteja Zeichmann

Razmišljavanje

ja si morem kupiti sve ča kanim

reču bogatuš

ja morem jisti stejke, losos i kaviar

reče bogatuš

ja morem nažgati čuda (električnih) svić

reče bogatuš

ja bi mogao odletiti na Bali, Hawaii ili Seychellen

reče bogatuš

ako bi mi pandemija dozvolila

ja si morem kupiti samo najpotribnije

reče siromah

ja morem jisti samo ono ča mi ljudi daju

reče siromah

ja morem nažgati samo jednu sviću

reče siromah

ja bi rado ostao zdrav

reče siromah

potribno bi mi bilo samo cipljenje

ja već ne morem s vami

reče zemlja

i uništi obadva

Überlegung

ich kann es mir leisten

sprach der Reiche

und kaufte alles, was er wollte

ich kann es mir leisten

sprach der Reiche

und aß Steaks, Lachs und Kaviar

ich kann es mir leisten

sprach der Reiche

und zündete viele (elektrische) Lichter an

ich kann es mir leisten

sprach der Reiche

und wäre gerne nach Bali, Hawaii oder auf die Seychellen geflogen

wenn es ihm die Pandemie erlaubt hätte

ich kann es mir nicht leisten

sprach der Arme

und kaufte nur das Allernotwendigste

ich kann es mir nicht leisten

sprach der Arme

und aß, was ihm gegeben wurde

ich kann es mir nicht leisten

sprach der Arme

und zündete ein Lichtlein an

ich kann es mir nicht leisten

sprach der Arme

und wäre gerne gesund geblieben

hätte er sich eine Impfung leisten können

ich kann mir euch nicht leisten

sprach die Erde

und löschte alle aus

novi glas online

https://noviglas.online/2022/01/10/razmisljavanje-ueberlegung-dorothea-zeichmann/

Doroteja Zeichmann – Sramota za Europu

Sramota za Europu

Ne znam kako ću početi, ada ću postaviti pitanje: Zač mučimo, zač sam ja tako dugo mučala? Ne znam. Morebit je to bila bojažljivost ili samo komotnost, jer nam ide dobro. Ništa nam ne fali. Živimo va tepli stani, uživamo (i teplo) jilo nekoliko puta na dan i znamo, da ćemo dostati – ako nam je potribna – dobru medicinsku opskrbu/pomoć. Moremo se ćutiti sigurni. Vjerojatno ni ne znamo, kako dobro nam ide, zvana ako nam gdo pokaže, da bi i čisto drugačije moglo biti.

Radio, televizija i novine nam od časa do časa donesu visti i kipe takorekuć u naš stan, direktno u naše domaće sobe – ali morebit ne dosta puta – iz logorov Moria i Kara Tepe (ova dvoja imena simbolično stoju za sve ostale spodobne logore, bilo kade oni stoju). Mi ada ne moremo tako djelati, kot da ništa ne bi znali.

Europa samo gleda i ne djela ništa ili premalo, nigdo ništa ne djela ili premalo. Ljudi, ki onde živu, bi ali tribali svaku našu pomoć. Katastrofalna situacija onde bi nam morala biti poznata i ako si ondešnju svakidašnjicu ne moremo predstaviti, mi, ki se svaki dan jutro zbudimo u mekoj stelji naše kurene spavaće sobe i ki moremo razmišljati ča ćemo ručevati potom kad smo se u kupatilu umili teplom vodom i se otrli čistim utrnjakom/ručnikom.

Predstavimo si jednoč – pokusimo barem – da smo bigunci u jednoj od tih zemalj, odakle dojdu oni ljudi ili u bilo koj drugoj zemlji ovoga svita i da smo odvisni od pomoći. Ne bi se onda zaufali u pomoć, ka bi nam osigurala preživljenje na ljudski način?

Argumenat, da, ako pomoremo ovim ljudem, će dojti još već biguncev, mi se čini već nego ciničnim. Po mojem mišljenju ima Europa dužnost, pomoći onim ljudem, ki su došli k nam i tribaju našu pomoć, da moru živiti kod nas na način, ki je človika dostojan.

Tekst: 27. 12. 2020.

Eine Schande für Europa

Ich weiß gar nicht, wie ich anfangen soll, also stelle ich die Frage: Warum schweigen wir, warum habe ich so lange geschwiegen? Ich weiß es nicht. Vielleicht war es Feigheit oder auch nur Bequemlichkeit, denn uns geht es ja gut. Es fehlt uns an nichts Wesentlichem. Wir leben in gut geheizten Häusern oder Wohnungen, können täglich mehrere Mahlzeiten (natürlich auch warme) zu uns nehmen, erhalten, falls sie erforderlich wäre, die nötige medizinische Betreuung und dürfen uns sicher fühlen. Wir wissen vermutlich gar nicht, wie gut es uns geht. Außer jemand zeigt uns, dass es auch ganz anders sein kann.

Radio, Fernsehen und Zeitungen bringen von Zeit zu Zeit Berichte und Bilder sozusagen zu uns, in unsere Wohnzimmer – wahrscheinlich aber nicht oft genug – von den Zuständen in den Lagern Moria und später in Kara Tepe (diese beiden Namen stehen hier stellvertretend für alle derartigen, menschenunwürdigen „Lager“, wo immer sie auch sein mögen). Wir können also nicht vorgeben, von nichts zu wissen.

Europa schaut zu und tut nichts oder zu wenig und wir tun auch nichts oder zu wenig. Dabei hätten die Menschen dort jede Hilfe dringend nötig. Die dortige katastrophale Situation sollte uns bekannt sein, auch wenn wir uns den tatsächlichen Alltag nicht vorstellen können, wir, die wir täglich im warmen kuscheligen Bett unseres beheizten Schlafzimmers aufwachen und darüber nachdenken können, was wir, nachdem wir aufgestanden sind und uns im Badezimmer mit warmem Wasser und sauberen Handtüchern gewaschen und abgetrocknet haben, frühstücken werden.

Stellen wir uns vor – versuchen wir es einmal – wir wären Flüchtlinge in einem der Herkunftsländer dieser Menschen oder in irgendeinem Land dieser Welt und wären auf Hilfe angewiesen. Würden wir dann nicht dringend auf ebendiese Hilfe hoffen, ja mit ihr rechnen, um uns ein menschenwürdiges Überleben zu ermöglichen?

Das Argument, dass, wenn wir diesen Menschen eine menschliche Behandlung zukommen lassen, sich dies sozusagen „herumsprechen wird“ und dadurch noch mehr Flüchtlinge kommen werden, kommt einem mehr als zynisch vor. Es ist meiner Meinung nach Europas Pflicht, den Menschen, die hilfsbedürftig und auf Hilfe hoffend zu uns gekommen sind, ein menschenwürdiges Leben zu ermöglichen.

27. 12. 2020.

novi glas online

https://noviglas.online/2021/01/04/sramota-za-europu-eine-schande-fuer-europa/

Doroteja Zeichmann – Prestanite s ubijanjem/Hört auf mit dem Töten

Doroteja Zeichmann

Prestanite s ubijanjem

Ovo je prekrasan dan

rekao je komandant napadačev

prekrasan dan

kad človik ubija človika

kad vidiš naranjene i mrtve ljude

mrtvace na cesti i svugdir

človik, poglej čemu si sposoban

ti koruna človičanstva

prestanite s ubijanjem

jer će sve nastati još gorje

oprostiti neprijatelju nije lako

ali prez alternative

drugačije sila i nasilje nećedu prestati

prestanite

da komandant ne more opet reći:

ovo je prekrasan dan

DZ, 10. 10. 2023.

novi glas online

https://noviglas.online/2023/10/12/prestanite-s-ubijanjem/

Dorothea Zeichmann

Hört auf mit dem Töten

Dies ist ein wunderschöner Tag

sagte der Kommandant der Angreifer

ein wunderschöner Tag

wenn ein Mensch einen anderen tötet

wenn du Verletzte und Tote siehst

Leichen auf der Straße und überall

Mensch, schau wozu du fähig bist

du Krone der Schöpfung

hört auf mit dem Töten

sonst wird alles noch schlimmer

dem Feind verzeihen ist nicht leicht

aber ohne Alternative

sonst hören Gewalt und Terror niemals auf

hört auf

damit der Kommandant nicht wieder sagen kann:

dies ist ein wunderschöner Tag

DZ, 10. 10. 2023

Panonski list online 12b/2023

nadoknadno stavio na blog: 9. 12. 2023.

Doroteja Zeichmann – Žene, majke ino kćere

Doroteja Zeichmann

Žene, majke ino kćere

Žene, majke ino kćere,

bubnjajte po presura i lonci,

dokle ne padnu veruge i lanci!

Bubnjajte na svaku stran,

dokle ga sprognate van!

Žene, majke ino kćere,

Gdje su vaši muži, sini, brati?

Bojuju se za diktatora i ležu u blati!

Bubnjajte na svaku stran,

dokle ga sprognate van!

Žene, majke ino kćere,

ča se j‘ stalo s istinom?

Pod blazini leži s diktatorom!

Bubnjajte na svaku stran,

dokle ga sprognate van!

D.Z., 29. 3. 2022.

novi glas online

https://noviglas.online/2022/04/05/zene/

Doroteja Zeichmann – Kad ti zataknem nož u rebra

Doroteja Zeichmann

Kad ti zataknem nož med rebra

Kad ti zataknem nož med rebra

mislim na to

da je i tebe majka rodila

kad ti zbodem oči

ili ti prerižem vrat

mislim na to

da je i tebe majka odgojila

oprosti

sada se već ne prebadja nožem

sada se strilja raketami

i automatskim oružjem

ali

rezultat je isti

Krüppel für den Präsidenten

Ich verlor mein Bein

und ich meinen Arm

und ich mein Augenlicht

für wen

früher sagte man

für Gott und Vaterland

und heute

für welchen Gott

für welches Vaterland

wir haben gekämpft

auf wessen Befehl

wer profitierte davon

für wen verlor ich mein Bein

meinen Arm und mein Augenlicht

für den Präsidenten

wurde ich zum Krüppel

DZ, 17. 6. 2022. i 16. 8. 2023.

novi glas online

https://noviglas.online/2023/08/24/kad-ti-zataknem-krueppel-fuer-den-praesidenten-gedichte-zeichmann/

Doroteja Zeichmann – Ki hoće mir, Sada si zeo

Doroteja Zeichmann

ki hoće mir

veli se

ki hoće mir

neka se pripravlja na boj

moćne sile istoka

dajte mira

ne podbadajte

ne lažite

ne dražite

ne provocirajte

za volju Božju

za volju mira

za nas sve

DZ, 18. 2. 2022.

Doroteja Zeichmann

sada si zeo

sada si zeo

sudbinu u svoje ruke

ne zgledaš se na žrtve

tebe ne briga

ako plaču žene, dica, vojaki

zač bi imao toliko oružja

ako je ne koristiš

išćeš si zgovore

kot ta u ljetu 1939

i misliš da si je našao

ti nisi

put-in

ti si

put-out

DZ., 24.2.2022.

wer Frieden will

man sagt

wer Frieden will

der rüste sich zum Krieg

gewaltige Mächte des Ostens

gebt Frieden

stänkert nicht

lügt nicht

reizt nicht

provoziert nicht

um Gottes Willen

um des Friedens Willen

für uns alle

DZ., 18.2.2022.

genommen hast du

genommen hast du

das Schicksal in deine Hand

opferst rücksichtslos

Frauen, Kinder, Soldaten

es kümmert dich nicht, wenn sie weinen

warum hat man auch so viele Waffen

wenn man sie nicht nützt

suchst Ausreden

wie der eine im Jahr 1939

und glaubst sie gefunden zu haben

du bist nicht

put-in

du bist

put-out

DZ, 24. 2. 2022.

novi glas online

https://noviglas.online/2022/02/24/sada-si-zeo-wer-frieden-will/