Herbert Gassner – Majakovski

Herbert Gassner: Majakovski

KT_pjesma na kraju_9. marca 2020.

https://ivansic.wordpress.com/2013/09/08/gh-lirika-nakon-1945-herbert-gassner/

https://ivansic.wordpress.com/2014/01/18/herbert-gassner-majakovski/

https://ivansic.wordpress.com/2016/01/15/herbert-gassner-majakowski/

Kolektiv trih kulturnih menedžeric iz Hrvatske (Zagreba), ki nastupa pod imenom WHW, je lani u juniju preuzeo peljanje najvažnijega izložbenoga prostora za suvrimenu umjetnost u Beču, Kunsthalle Wien. Nedilju su otvorili prvu veliku izložbu s naslovom „O kruhu, vinu, auti, sigurnosti i miru“, ku je kuratirao ženski trio.

glazba:

Rockatansky bend Ako imaš srca

https://www.youtube.com/watch?v=C-ZU_T34fZo

Božidarka-Matija Čerina: Odolijevam

https://www.youtube.com/watch?v=59IwGeIhR70

Stefany: Hoćeš li

https://www.youtube.com/watch?v=PeQ7aYqVOhg

Branko Medak: Za koga si šila dotu

https://www.youtube.com/watch?v=lyjjdkMKO7E

tekst:

http://www.tekstovipjesamalyrics.com/tekst-pjesme/67062-branko-medak-za-koga-si-sila-dotu-tekst-pjesme

Herbert Gassner – Zabiti

Herbert Gassner – Zabiti

Herbert Gassner – Forgetting

dugo, dugo ništa ne zabiti

kako si se nek mogao tako zabiti

tebe ne znam brzo zabiti

zabili smo na to

neka bude sve zabljeno

kako bi znao to koč zabiti

ča ne smim zabiti

si i ti jur zabio

ja sam to zabio

mi ćemo sve zabiti

i to da si ti, da sam ja

da smo mi nekad živili

ćeš ti, ću ja, ćemo mi svi

zabiti…

not forgetting anything for a long time

how could you forget

I won‘t be able to forget you quickly

we forgot it

let’s forget everything

how could I have ever forgotten that

you have already forgotten

what I shouldn’t forget

I forgot it

we will forget everything

even the fact that you, that I

that we had lived

you will, I will, we will all

forget…

 Ptići i slavuji, 1983, str. 114-115

Herbert Gassner – Strah

Herbert Gassner – Strah

Herbert Gassner – Fear

strah od ledenoga miseca

strah od velikoga mesarskoga noža

strah od smrtonosnoga biča

strah od krvave sikire

strah od strijele iz vedroga neba

strah od izgubljenoga vrimena

strah od ispita

strah od padanja

strah da izostane erekcija

strah da pukne gumica

ili glava

kot mjehur od sapunice

to ča je na mom čelu

nije pot

to nije ni voda ni krv

to je strah

a ne znam odakle

dolazi

to prokleti strah

ki se opet

kot očajni krik

u mom grlu davi…

fear of the icy moon

fear of the butcher’s big knife

fear of the deadly whip

fear of the blood-covered axe

fear of lightning out of a clear blue sky

fear of lost time

fear of exams

fear of falling

fear of not getting it up

fear of a broken condom

or head

like a soap bubble

my forehead is not covered

with sweat

nor water nor blood

but with fear

and I don’t know where

this damn fear

comes from

which is again

caught in my throat

like a primordial scream…

 Ptići i slavuji, 1983, str. 116-117

Herbert Gassner – Vampir

Herbert Gassner – Vampir

Herbert Gassner – Vampire

kad krenem na lov

operem se finim, dušećim sapunom

platim porez

mutnoj i prljavoj noći

potegnem poplašenu žrtvu na tanak led

na čelo joj lipim svakojake etikete, na usta flaster

u vrat zabijam moje oštre zube

ne biram udarce ni izraze

pljuvam i psujem

kot da je svaka rič zuču natopljena

ča ja od tebe kanim

je samo

tvoj skalp

i da ti izvadim

oči…

lov na človika

za mene nij

neki

staromodni

viteški turnir

when I go hunting

I use fine scented soap

I pay taxes

to the dusky night

a drag the frightened victim onto thin ice

I paste all sorts of stickers on her forehead

and tape her mouth shut

I sink my teeth into her throat

I‘m neither cursed nor slapped

I spit and curse

as if each word were filled with gall

all I want

is to take

your scalp

and suck your eyes

out…

my pursuit

of humans

is anything but

a cavalier sport

 Ptići i slavuji, 1983, str. 118-119

bez interpunkcije (; .)

Herbert Gassner – Svi mrtvaci

Herbert Gassner – Svi mrtvaci

Herbert Gassner – All the dead

svi mrtvaci

su isti nadčloviki

bez imena

bez zanimanja

bez pineza

bez domovine

govoru

jednim jezikom

sve ča umre

nastane internacionalno

pripada človičanstvu

all the dead

are superhuman

with no names

with no interests

with no money

with no homeland

they speak

one language

everyone who dies

becomes international

and part of mankind

 Ptići i slavuji, 1983, str. 120-121

Herbert Gassner – Čemu nam granice?

Herbert Gassner – Čemu nam   granice?

Herbert Gassner – Why do we   need borders?

čemu nam granice

krvave, neizdržljive

neizdržljivo krvave

čemu nam gužve

strašne, neopisive

neopisivo strašne

svemir je širok

svemir nas zove

svemir nas čeka

čemu nam gužve i granice

u svemiru neizmjernom?

why do we need borders

bloody, unbearable

unbearably bloody

why is everything overcrowded

dreadful, indescribable

indescribably dreadful

the universe is large

the universe calls us

the universe waits for us

why must there be overcrowding and borders

in the immeasurable universe?

 Ptići i slavuji, 1983, str. 122-123

Herbert Gassner – Boj

Herbert Gassner – Boj

Herbert Gassner – War

boj je

slipa ptica od krvi pijana

vuk u ljudskoj koži

mrtva riba na pijesku

boj je

zvijezda repatica

u tamnici zakopana

boj je

stari panj

gluh i glup

war is

a blind bird drunk with blood

a wolf in human skin

a dead fish on the sand

war is

an imprisoned

shooting star

war is

a deaf and dumb

tree stump

 Ptići i slavuji, 1983, str. 124-125

Herbert Gassner – Različne priče

Herbert Gassner – Različne   priče

Herbert Gassner – Sundry   stories

jednostavna obična priča

kratka sridnja priča

duga vrlo duga priča

neizmjerno duga priča

duboki uzdisaj olakšanja

veselim se

da nikada nisam uspio

pročitati pažljivo do kraja

ono ča je duže

od neizmjerno duge priče

jedna priča

može se ispričati

na razne načine

a ipak

u bitnom smislu

ostane uvijek ista priča

a plain simple story

a simple short story

a long drawn-out story

an immeasurably long story

a deep sigh of relief

I‘m glad

that I could never read

anything longer

than an immeasurably long story

to its end

a story

can be told

in various ways

but

basically

it’s always the same story

 Ptići i slavuji, 1983, str. 126-127

Herbert Gassner – Majakovski

Herbert Gassner – Majakovski

Herbert Gassner – Mayakovsky

dok

je još na ovoj zemlji

ljudi

bez kruha u trbuhu

bez krova nad glavom

bez knjige u ruki

dok još

gazu grube čižme slabijega

neka grmi i grmi

tvoj neumorni bubanj,

Majakovski!

tvoje riči tvoje pjesme

su moćno oružje

strijele u mraku

i danas

i za nas!

as long as

there are people

in this world

without food in their stomachs

without a roof over their heads

without a book in their hands

as long as

hard boots trample upon the weak

your constant drumbeat

should thunder and thunder,

mayakovsky!

your words your poems

are still a mighty weapon

lightning in the dark

for us

today!

Ptići i slavuji, 1983, str. 128-129

Maglovita je danas Panonija, a bijele su bile Alpe zadnjih dana …

Gh lirika nakon 1945. – Herbert Gassner

HERBERT GASSNER (1955.)

MAJAKOVSKI

dokle

je još na ovoj zemlji

ljudi

prez kruha u trbuhu

prez krova nad glavom

prez knjige u ruki

dokle

gazu grube čizme slabjega

neka grmi i grmi

tvoj bubanj

Majakovski!

upravo danas

već nego ikada

ta tvoja rič još je živa

danas

kada se već ne možeš braniti

buntovno i gnjevno

kako si samo ti znao

ta tvoja pjesma

prenosi se

kot i trudnoća

od zemlje do zemlje

 

čuj,

u mraku zopet psi zavijaju

 

budi se i budi vihor!                     (Ledolomac, 1984, 70)

original: MAJAKOWSKI

 

GLAVA

glava je znanje

glava je moć

glava je obična konzerva

na njoj etiketa

u njoj svašta                      (Ledolomac, 1984, 52)

 

ČEMU NAM GRANICE?

čemu nam granice

krvave neizdržljive

neizdržljivo krvave?

 

čemu nam himne

dosadne proklete

prokleto dosadne?

 

čemu nam gužve

strašne neopisive

neopisivo strašne?

 

svemir je širok, svemir nas zove

čekaju nas nova otkrića, nepoznate galaksije

čeka nas

jedna druga stvarnost

 

čemu nam gužve, himne i granice

u svemiru neizmjernom?

(Ledolomac, 1984, 17)

 

VUKODLAK

idem kud me noge peljaju

zatvori li se nebo, zatrese li se zemlja –

imam čelične živce, divno sam biće

šibam po svemu s čim se ne slažem

neobazirući se ni livi ni desno

služim se prezkrajnom grubošću

ubijam izgovarajući se pokušajem bijega

ostavljam samo lokve zgrušane krvi

skidam Bogorodicu sa nebesa

Bože, Bože, ako jesi, gdje si?

u mom tijelu razvijaju se protudržavni virusi

uvijek nalazim pogodno tlo

ne dilim moj uspjeh ni s kim

 

oni su stalno govorili da sam ja kriv

mislim da smo bili krivi svi pomalo

(Ledolomac, 1984, 74)

 

PJESMA PANOVA

šuma je moj hram i trava postelja moja

i na brdu i v dolini

ja sam odanle otkle je i moja srića

postojim

zovi me kako god hoćeš

kud okom gledam –

zlatno se polje stere

teče mliko i sladjani med

amo k meni, ljubavi žajni!

prokockao sam imanje

briga mene sudnji dan

bog sam za sladokusce

(Ledolomac, 1984, 75)

 

VAMPIR

kad se spušta mrak

krenem na lov

pod črnim plašćem noći

silnim zamahom

kosim sve pred sobom

potegnem poplašenu žrtvu na tanak led

na čelo joj lipim svakojake etikete, na usta flaster

u vrat zabijam moje oštre zube

ne biram udarce ni izraze

pljuvam i psujem

kot da je svaka rič žuču natopljena

milost ne poznajem niti priznajem

ni djelić krivice ne uzimam na sebe

ne muči me savjest

izgledam kot i prije –

blijed u obrazu

 

letim

brže od ptice brže od vjetra brže od strijele

lak poput pera

za mnom su tragale sve obavještajne službe svita

preživio sam sva nasilja mašta ljudska može izmisliti

sve sam pute pretrčao

lovce ljute zavarao

svakom metku podsmih dao

ne dam se uhvatiti

ni za glavu ni za rep

slavni prvak sam u skakanju i u skrivanju

 

pripadam višoj rasi

lov na človika

za mene nij neki staromodni viteški turnir –

ako ki želji, jamči mu se anonimnost

 

ja od tebe kanim

samo tvoj skalp, tvoju krv

i tvoje oči

 

jednoga dana

ću i po tebe doći …              (Ledolomac, 1994, 66 – 67)

%d blogeri kao ovaj: