Štefan Kokošić – Naše lipe… (1)

Štefan Kokošić

Naše lipe…

 

I.

Uz put gori u crikvu,

na desno i na livu,

i zgora na brižiću,

naše krasne lipe stoju.

Kad bi naše „stare“

od početka govorit znale,

ča bi sve nam one,

jur od časov povidale!

Vidile su, ončas mlade,

kad su rušili Turki

crikvu ino stane.

Vidile su prvoga

i drugoga boja,

kad su zvone primili

od našeg turma.

I vojakov toliko

već nij došlo

u rodno selo malo.

Vidile su veselje

i radosti,

mladinu u duhu

hrvatskom jačiti.

Vidile su tuge

i žalosti,

koliko mrtvacev,

na poslidnji

počivak nositi.

Štefan Kokošić, Od srca čujem ja, hkdc, 2023, 32.

Štefan Kokošić – Naše lipe… (2)

Štefan Kokošić

Naše lipe…

 

II.

A ča sada vidu:

Vidu raspadanje

našega

hrvatskoga jezika,

došao je u naše selo

duh modernog žitka!

Vidu raspadanje

naše vjere,

nij potribno Boga

kad je svega

prez mjere!

Vidu seljake

kako u okolici

siju polja,

da za nas

raste preveć,

a premalo

za drugoga!

Još bi svega

nam povidat znale,

ali ča j‘ potribno,

razgovarat dalje,

mi i naše LIPE,

i naša zemlja,

mi ćemo se

zničit vrijeda!

Štefan Kokošić, Od srca čujem ja, hkdc, 2023, 33.

Štefan Kokošić – Naša dica…

Štefan Kokošić

Naša dica…

 

Mi smo hrvatska dičica,

ka živu u lipi krajina,

u dolini i med lozami

i onde, kade polje zeleni.

 

A sve to je naše,

nam prekrasno Gradišće!

 

Dajmo si ruke sad,

hrvatska sestra i brat.

Stalno zajačimo,

premili jezik nam živio!

 

Poglejte prelipu rožicu

cvatujuć nam u vrtljacu,

poglejte si naša sela,

u srcu nam tako mila!

 

A sve to je naše,

nam prekrasno Gradišće!

 

Vridno je živit kod nas,

za mir i hrvatski glas,

da ga na vijek očuvamo,

Bogu mi svenek molimo!

 

Štefan Kokošić, Vrime teče, HKD, 1999, 3.

 

42. ciklus su pjesme Štefana Kokošića iz 1999. ljeta.

početak: 15. 5. 2022.

kraj: 14. 6. 2022.

kontrole: 13. 6. 2022. i 29. 10. 2022.

kategorija: Štefan Kokošić_1999, ghrv književnost

Štefan Kokošić, Vrime teče, HKD, Željezno, 1999.

Gradišćanskohrvatske pjesme iz Celindofa.

Ilustracije: Monika Trimmel-Roženić

Lektorirao: N. Benčić

Layout: G. Fritz / M. Borenits

Tisak: Wograndl

 

Štefan Kokošić – Celindofska „himna“

Štefan Kokošić

Celindofska „himna“

Ovde kade j‘ polje i zeleno,

ovde j’ moje selo tako mi ljubljeno.

Zove se Celindof, svaki pozna je,

naše drago gnjazdo nam je najlipše!

Domovinu najt ću si po cijelom svitu

ali moje selo čuvat si u srcu!

U dolini stoju lipi naši stani,

a unutri živu ljudi nam poznati.

Veselje, žalost, tuge, sve se od njih čuje,

dice glas ljubljeni uvijek ne zamukne!

Domovinu najt ću si po cijelom svitu

ali moje selo čuvat si u srcu!

Na brižiću zgrada lipe crikve naše,

spomeniki od groblja okolo su od nje.

Celindof, selo malo, čuvaj jezik, vjeru,

da budeš raslo, cvalo, na vijeke na diku!

Domovinu najt ću si po cijelom svitu

ali moje selo čuvat si u srcu!

Štefan Kokošić, Vrime teče, HKD, 1999, 4.

spomeniki

Štefan Kokošić – Protuliće

Štefan Kokošić

Protuliće

Protuliće

viče,

vjetrić

giblje

kiće.

Protuliće,

ptice,

pćelice

si

cvijeće

išće.

Protuliće,

sunce,

kiše,

zrelo

žito

nam obiće!

Štefan Kokošić, Vrime teče, HKD, 1999, 7.

Štefan Kokošić – Maj

Štefan Kokošić

Maj

Sunce jače grije,

lipe trake sije,

zelena su polja,

sve je nam to volja!

Cvijeće sve obnavlja,

godina popravlja.

Ptice letu, skaču,

veselo nam jaču,

pčela cvijet si išće,

zec se žitu stišće.

U prelipom maju,

ovi dani daju

duši, tu čvrstoću,

živit, kazat milošću;

Majku Božju vistit,

pjesmami ju dičit!

Štefan Kokošić, Vrime teče, HKD, 1999, 8.

Štefan Kokošić – Ljetni čas – čas odmora…

Štefan Kokošić

Ljetni čas – čas odmora…

Lipi ti nam ljetni čas,

opet došao si za nas,

Dica, ona su bez brige,

išću veselje i igre

kot pčela si cvijet,

najdu na vrijed,

kupališće i sladoled!

Na polju seljaki se potu,

zrelo žito nam mlatu.

Ali mnogi sidu u hladu,

pod velikim stablom u vrtu,

uz dobro pilo i jilo,

tako b‘ se rado živilo!

Sve ča leti aeroplanom,

na otok, dan za danom,

išću u daljnji krajina

već sunca, i ako moguće, mira!

Drugi plaznu na brige,

po kameni, kot na zide,

velu da je onde zgora,

zrak bolji nego zdola!

Svaki po svojem mišljenju,

prebavi veseljem, odmor u ljetu!

Štefan Kokošić, Vrime teče, HKD, 1999, 11.

Štefan Kokošić – Jesensko lišće

Štefan Kokošić

Jesensko lišće

Jesensko lišće,

jesenska magla,

človik išće

razum žitka!

Jesenski vjetar,

otpuhne lišće,

človik išće

prošla ljeta!

Jesenske noći,

škurina vlada,

človik išći…,

vrijeda spavaš!

Štefan Kokošić, Vrime teče, HKD, 1999, 15.

Štefan Kokošić – Na majkinom grobu

Štefan Kokošić

Na majkinom grobu

Majka moja mila,

Božja j’ volja bila,

kad si od nas prošla,

i već ne najzad došla.

Tuga srce mi umara,

kad premislim, mati draga,

da se već ne morem

s tobom razgovarat,

i Ti ljubav moju skazat.

Dostao sam od Tebe,

talenat za pjesme pisat,

pozabit to neću nikad.

Učila si nas ruke sklopit,

klečeći se Bogu molit,

bližnjemu ljubav skazat,

svakoga človika poštovat.

Ostat će mi pred očima,

kako si nas Ti učila,

usti i rukami

govoriti hrvatski.

Već oblakov neg sunca,

u Tvojem žitku si imala,

zato neka bude Tebi hvala,

ča si nam Ti za aldov dala,

u ovoj maloj pjesmi.

Svevišnji neka ju usliši!

Živit ćeš u našem srcu,

kot da b‘ još živila uz svoju dicu.

Štefan Kokošić, Vrime teče, HKD, 1999, 19-20.

već oblakov nek sunca>već oblakov neg sunca

Štefan Kokošić – U tišini zime

Štefan Kokošić

U tišini zime

U tišini polja,

gavran se pojavlja.

U tišini šume,

gledaš oko srne.

U tišini sela,

dim se diže od stana.

U tišini crikve,

narod se pripravlja,

Božić se najavlja.

U tišini zime

zemlja naša

naturom nam spava!

Štefan Kokošić, Vrime teče, HKD, 1999, 23.