Mihail Ljermontov – Vyhozhu odin ya na dorogu (Выхожу один я на дорогу)

Gledajući na ARTE emisiju o Gorbačovu i 30 godina pad Željeznog zastora.

30 Jahre Mauerfall. Na kraju emisije citirao je ruski političar Ljermontova:

Michail Lermontow (1814–1841)

Einsam tret ich auf den Weg, den leeren,
Der durch Nebel leise schimmernd bricht;
Seh die Leere still mit Gott verkehren
Und wie jeder Stern mit Sternen spricht.

Feierliches Wunder: hingeruhte
Erde in der Himmel Herrlichkeit…
Ach, warum ist mir so schwer zumute?
Was erwart ich denn? Was tut mir leid?

Nichts hab ich vom Leben zu verlangen
Und Vergangenes bereu ich nicht:
Freiheit soll und Friede mich umfangen
Im Vergessen, das der Schlaf verspricht.

Aber nicht der kalte Schlaf im Grabe.
Schlafen möcht ich so jahrhundertlang,
Dass ich alle Kräfte in mir habe
Und in ruhiger Brust des Atems Gang.

Dass mir Tag und Nacht die süße, kühne
Stimme sänge, die aus Liebe steigt,
Und ich wüsste, wie die immergrüne
Eiche flüstert, düster hergeneigt.

(aus dem Russischen von Rainer Maria Rilke)

https://www.gedichte-fuer-alle-faelle.de/allegedichte/gedicht_2344.html

https://sprachenblogideenundso.wordpress.com/2017/03/25/ich_alleine_mach_mich_auf_die_reise-lermontow/

I go out towards the road

engleski prijevod

Krenuo sam putem

hrvatski prijevod 1

Sam u noći idem prema drumu

hrvatski prijevod 2

 

Sam u noći idem prema drumu,

Što kroz maglu ljeska se u gori.

Sad pustinja nijemo sluša boga,

I sa zvijezdom zvijezda sada zbori.

Veličanstvom sijaju nebesa,

Plavim sjajem nebo zemlju zali.

Što to bolno osjeća mi srce?

Čeka l’ nešto il’ za nečim žali?

Ne nadam se ničem od života,

Niti žalim za ičim što minu.

Samo mira tražim i slobode,

Zaspat žudim – nestati u tminu.

Al’ ne žudim hladni san mrtvaca;

Zauvijek usnut ja bih htio tako,

Da mi život u grudima dršće

I da grudi dišu mi polako.

Da noć i dan, mazeći mi uho,

O ljubavi slatki glas mi zbori

Da nada mnom silan, vječno zelen,

Stari hrast se njiše i šumori.

https://lyricstranslate.com

U prijevodu Dobriše Cesarića

 

Krenem sam putem;

Kroz maglicu kameni je put svjetlucao;

Noć tiha. Pustinja sluša glas Božji.

I zvijezda sa zvijezdom razgovara.

Na nebesima je uzvišeno i veličanstveno!

Spava zemlja u modrome odsjaju…

Zašto je meni tako bolno i tako iscrpljeno?

Očekujem li nešto? Žalim li za čime?

Ne očekujem ja ništa od života,

I ne žalim prošlo nimalo;

Ja tražim slobodu i spokoj!

Htio bih se zaboraviti i usnuti!

Ali ne tim hladnim grobnim snom…

Ja bih htio navijeke zaspati tako,

Da mi u grudima drijemaju životne sile,

Da, dišući, uzdižu se tiho moja njedra;

Da bi cijelu noć, cio dan, moj sluh miluju,

O ljubavi da mi slatki glas pjeva,

Nada mnom da vječno zelen,

Tamni hrast savija se i šumi.

1841.

Ljermontov, Mihail Jurjevič (1814. – 1841.)

https://lyricstranslate.com

Dobriša Cesarić – Kad budem trava

Dobriša Cesarić: Kad budem trava

KT_pjesma na kraju: 26. novembra 2018.

čitao je Gegi Kustrić

Dobriša Cesarić

KAD BUDEM TRAVA

Možda će onda bolje da bude

Kada se jednoga dana preselim

U crve i u zemne grude.

Ljuljat ću se u travama veselim,

Mjesečinom i suncem poliven,

Rasitnjen i dobro skriven.

Ništa mi neće ostat od uma,

Nijedna misao mrtvoga duha;

Ja neću imat ni uha ni sluha,

Da slušam tišinu svojega šuma.

Ako me kada stanu i kosit,

Neće mi bola nanijeti kosa –

Jedini teret koji ću nosit

U novom životu biti će rosa.

Hvala: Irena Grgić i Sanja Graz

Pripovjedač: Lovro Preprotnik

https://www.youtube.com/watch?v=4rER6DfZ7ME

tri pjesme: početak proljeća na panonskom polju

Dobriša Cesarić – Početak proljeća

… U mladoj travi

Tad se javi

Zviždanjem glasnim prvi kos.

I gle! od pjesme žutokljunca

Odjednom vrt je prepun sunca.

Tiptip… do puta

Doskakuta,

I digne krilo, pa se sunča.

A onda se u travu vrati,

I sluša gdje ga hvale vlati.

Dobriša Cesarić (Mudrosti pun ormar 2, hvala Krista)

http://www.pjesmicezadjecu.com/proljetne-i-uskrsne-pjesmice/pocetak-proljeca.html

http://blog.dnevnik.hr/microbluesparkle/2008/04/1624704398/pocetak-proljeca.html

http://www.forum.hr/showthread.php?t=37133

vlat: stabljika, struk biljke, trave

http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search

tri šanse za hrvatski jezik u Gradišću

seoski-zemaljski-standardni

seoski govor ima svoj lovor

gradišćanska norma je dobra forma

hrvatski standardni imaju Hrvaćani

seoska – poznata su sela – domaća utakmica se laglje dobiva

zemaljska – normalna je norma, fina i regionalna – od Gijece do Žamara ali i u tri država

standardna – europska i svitska – Liga šampiona se igra samo u Europi

u koj kaniš ostati?

u koj ligi kaniš igrati?

ku ligu kaniš dobiti?

sada odaberi

polje

ratno krvavo

burno

svetačno crikveno

mirno

bleiburško koruško krvno polje

fileško panonsko crikveno bermanje

spomen

po vjeri, krvi i jeziku smo povezani – veli biškup

prosim prez krvi

pax europiensis

počnimo sada i na sve vijeke

amen

HRT je snimao u Austriji za televiziju, 15.5.2015. komemoraciju i 17.5.2015 misu

uživo i na zahtjev (on demand)

http://www.hrt.hr/enz/misa/ (17.5.2015., Filež/Nikitsch)

Dobriša Cesarić – pjesme

Dobriša Cesarić (1902.-1980.)

 

TIHO, O TIHO GOVORI MI JESEN

 

Tiho, o tiho govori mi jesen;   

Šuštanjem lišća i šapatom kiše.

Al zima srcu govori još tiše.

I kada sniježi, a spušta se tama,

U pahuljama tišina je sama.

 

OBLAK

 

U predvečerje, iznenada,

Ni od kog iz dubine gledan,

Pojavio se ponad grada

Oblak jedan.

 

Vjetar visine ga je njiho,

I on je stao da se žari,

Ali oči sviju ljudi bjehu

Uprte u zemne stvari.

 

I svak je išo svojim putem:

Za vlašću, zlatom il za hljebom,

A on – krvareći ljepotu –

Svojim nebom.

 

I plovio je sve to više,

Ko da se kani dić do boga;

Vjetar visine ga je njiho,

Vjetar visine raznio ga.

 

MRTVA LUKA

 

Znam: ima jedna mrtva luka,

I ko se u njoj nađe

Čuti će ujutro pjevanje ćuka

I vidjet će umorne lađe.

 

Brodovi u njoj vječno snivaju

Kako se brodi,

Al njihova sidra mirno počivaju

U plitkoj vodi.

 

I tako u snovima gledaju sreću,

A plovit se boje.

Na jarbole šarene zastave meću

I – stoje

 

SLAP                                                                                                                 

 

Teče i teče, teče jedan slap;

Što u njem znači moja mala kap

 

Gle, jedna duga u vodi se stvara,

I sja i dršće u hiljadu šara.

 

Taj san u slapu da bi mogo sjati,

I moja kaplja pomaže ga tkati.

 

VOĆKA POSLIJE KIŠE

 

Gle malu voćku poslije kiše:

Puna je kapi pa ih njiše.

I blješti suncem obasjana,

Čudesna raskoš njenih grana.

 

Al nek se sunce malko skrije,

Nestane sve te čarolije.

Ona je opet, kao prvo,

Obično, malo, jadno drvo.

 

http://www.poezijaonline.com/?n=3&w=C&d=64

http://hr.wikipedia.org/wiki/Dobri%C5%A1a_Cesari%C4%87

%d bloggers like this: