Jožef Ficko – Kraljevstvo nebesko

Jožef Ficko

Kraljevstvo nebesko

Kraljevstvo nebesko je kralju spodobno,

Ki od svojih slug račun zimlje skrbno.

Prvi deset tisuć talentov je dužan,

Nimajuć čim platit, biše jako tužan.

Oštri kralj odredi, da vse mora prodat

Dužnik i družina i tako dug splaćat.

Ponizi se sluga, spade na kolena,

Prosi smilovanje, nek malo vrimena.

Smiloval se j‘ kralj ovomu človiku,

Milostivno j’ vas dug otpustil dužniku.

Idući od kralja ov sluga radostan,

Najde tovaruša, ki mu j’ nešto dužan.

Zgrabi ga i davi, bar on milo prosi,

Malo da nek čeka, dokle dug donosi.

Ali zaman prosi, spravi ga v tamnicu,

Nij mu se on zgledal na ženu ni dicu.

Drugi tovaruši, kad su to vidili,

Žalosni su kralju ovo nazvistili.

Kralj se je rasrdil, dal slugu dozvati

I ga za okrutnost počel on karati:

Malovridni sluga, dug sam ti otpustil,

Smiloval se tebi, ar si me bil prosil.

Zač nisi htil i ti strpljenja imati

S tvoja tovarušem i na dug čekati?

Da ga j’ kralj srditi kruto kaštigati,

Odredi, da trpi dokle vas dug splati…

Tako će moj višnji otac vam činiti,

Ako se kratite: krivcem oprostiti!

Zato nepreteljem od srca oprosti,

Da pri Bogu najdeš po smrti milosti!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 10-11.

Jožef Ficko – Božji sudac

Jožef Ficko

Božji sudac

Spravljaj se, o grišna duša,

Na put pred lice Jezuša.

Ar znaš, da moraš umriti,

Naglo more ura priti,

Da ćeš ti pred Bogom stati

I od žitka račun dati.

Kad te oštri sudac svita

Za sve tvoje čine pita,

Kakav ćeš mu odgovor dat,

Ili koga na pomoć zvat?

Zaman će ti se bit tužit,

Ako mu sad ne ćeš služit!

Služi zato Bogu svomu,

I otpovi svemu zlomu!

Prosi njega s Magdalenom

I oplači grihe s Petrom;

Da on bude na Sudnji dan

Sudac tebi milostivan!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 15.

Jožef Ficko (1772. – 1843.), Slovenac, prisički farnik

%d blogeri kao ovaj: