Stanislav Geza Milošić – Gradištu u pohode

Stanislav Geza Milošić

Gradištu u pohode

I

… I stižem tako, s putničkim štapom

Pred drage „hiže“ očevog mjesta,

Ognji me slapom sunce za kapom,

A noge trudne s bezbrojnih cesta.

Gradište milo! Oči se mute,

(Dok duga blista za ljetne kiše)…

Kućice bijele u čudu šute.

O, burno srce – postani tiše!

IV

Znam, sad ću sjesti kraj trošnog stola,

(Netko će krst mi stavit na čelo),

Pa čim još Pišta ispregne kola

Teta će Ela donijeti jelo…

Pas Husar mirno pod stol će sjesti

(To pravo dade služba mu duga)

Kraj njega maca Cirus će presti,

Jer njih su dvoje dva dobra druga.

VII

O, drago, bijelo, Gradište cijelo,

Što tako toplo pogled zeleni –

U dno si duše potajno sjelo

I živiš, živiš u cijelom meni…

Nestaje opet goleme studi,

Tu svugdje sretnem sestru i brata.

A grudi dišu. Radost se budi:

O, još nas ima! Još je Hrvata!

Nikola Benčić, Književnost gradišćanskih Hrvata od 1921. do danas, ZIGH, Trajštof, 2010, 370-371.

Književnik Slavonije Stanislav Geza Milošić (1926. – 1981.) rodom iz gradišćanske Vlahije se rado sjećao i posjećivao svoju rodbinu u Bandolu. Njima je posvetio svoj ciklus Gradištu u pohode (rs, Hrvatske novine 1970/27, 7; Franjo Ostović, Hrvatske novine 2001/26, 12).

TEMA: GRADIŠĆE i KNJIŽEVNE VEZE S HRVATSKOM

%d blogeri kao ovaj: