Anton Leopold – Predgovor

Anton Leopold

Predgovor

 

Naša lipa domovina Gradišće cvatući je vrtljac i pravi raj svakomu, ki ju zaista ljubi.

I mene veže velika ljubav s njom. Dobro sam upoznao ov mili raj na polju pri djelu, pri šetnji po staza i puti, pri izleti, ki su me peljali daleko i široko.

Te šetnje, ti izleti i mnogi doživljaji zbudili su u meni diboke ćuti i slatke uspomene, ke sam pretvorio u pjesme.

Ove pjesme su to svijeće, ko sam pobrao u divnom vrtljacu domovine. Od teškoga djela trudnom rukom sam u slobodnom času zabilježio ove stihe kao dar svojemu milomu Gradišću i hrvatskomu narodu.

Nadam se, da će ove pjesme rado primiti moj bratski narod, kao prvo djelo svoga seljačkoga sina.

 

Cvijeće iz Gradišća, vlastita naklada, Gornja Pulja, 1954, 5.

34. ciklus su pjesme Anton Leopolda iz zbirke Cvijeće iz Gradišća.

Cvijeće iz Gradišća. Pjesme, vlastita naklada, Oberpullendorf/Gornja Pulja, 1954.

Napisao i uredio: Anton Leopold.

  • početak: 15. 7. 2020.
  • kraj: 24. 9. 2020.
  • kategorija: Cvijeće iz Gradišća_1954, ghrv književnost; autor pjesme
  • pjesnik, naslov, pjesma, izvor

korektura: do 17. 8. 2020. (7. 8. 2020.)

ostala korektura (22. 8. 2020.)

 

za preuzimanje/download: 45 MB

Anton Leopold – Frakanavac

Anton Leopold

Frakanavac

Ja sam mladi Frakanavac!

Ne Selanac, neg‘ Brkavac…

Čvrst Hrvat i Gradišćanac;

Po gradjanstvu Austrijanac.

Prost sam, slišim med seljake,

Tvrde, grubne su mi šake,

K djelu imam ruke jake,

I još k peru dost su lake.

Zvirajuć u vrućoj volji

Kliju misli, rodni sloji;

Niknu pjesme, cvijeti moji,

Cviću u različnoj boji…

Cvijeće iz Gradišća, vlastita naklada, Gornja Pulja, 1954, 7.

Anton Leopold – Hrvat

Anton Leopold

Hrvat

Da sam ja Hrvat,

Svakomu ću reć,

Uvjek hoću znat

Dignut prst, priseć.

Nigdor ne će moć,

Zmutit moju krv.

Ne bojim se zloć,

Ke će zrovat črv.

Ča su mi kot dar

Dali mat, otac, –

To j‘ hrvatski žar,

Draži neg‘ novac.

Vjerno hoću ja

Čuvat kot človik

Zlatni snop klasja –

Lipi naš jezik.

Cvijeće iz Gradišća, vlastita naklada, Gornja Pulja, 1954, 8.

ća reć>ću reć

uvijek

Anton Leopold – Budnica

Anton Leopold

Budnica

O ljubljena braća u Gradišću,

Skromni cvijeti u zelenom lišću,

Glejte! vihor, mraz i magla škura

Strest nas kanu kako lišće bura.

O, uprimo naše male sile!

Volja neka jača naše žile.

Dajmo kipit toj hrvatskoj krvi!

Znajmo: mi smo živi, mi smo prvi!

Skupa se stecimo kao voda

Protiv ognja, dima i izroda!

Neka se zablisne štit hrvatski!

Sloga neka veže narod bratski!

Mi smo cvijeti čisti, plemeniti,

Držimo se na slavenskoj kiti.

Nas otresti bi grihota bila,

Ako ka moć nas potlačit htila!

Cvijeće iz Gradišća, vlastita naklada, Gornja Pulja, 1954, 9.

https://ivansic.wordpress.com/2019/10/31/anton-leopold-budnica/

Anton Leopold – Zora

Anton Leopold

Zora

O kade si zora zlata,

Stalna želja nas Hrvata?

Pokaži nam tvoje lice,

K nam protegni zlatne žice!

U hrvatsko svako srce

Sipni jedno žarko zrnce

I probudi duh zaspani.

Nove snage nam nadahni!

Daj nam moći čudnovite,

Nade jake, duhovite,

Pute čvršće nego kamen,

Slijede žarke kot je plamen!

Probudi se, narod bratski!

Zeleni se, hrast hrvatski!

Cvići dalje u svitlosti

I ne boj se budućnosti!

Cvijeće iz Gradišća, vlastita naklada, Gornja Pulja, 1954, 10.

https://ivansic.wordpress.com/2019/09/26/anton-leopold-zora/

Anton Leopold – Suze

Anton Leopold

Suze

Mnogokrat, kad pišem

Pjesmicu od srca,

Na očima brišem

Srebro-suzna zrnca.

Suzna mi mokrina

Smače list papira,

Ona kot maglina

Tentu kraj zipira.

Olovne mi misli

Doli prignu glavu:

Oblaki su stigli

U vedrinu plavu.

Ja još pjesme sklapam

U hrvatskoj riči,

Žive kaplje kapam

Na panje u siči.

Ali gdo će pisat

Tamo za stoljeće?

I hrvatsko birat

U Gradišću cvijeće?

Tajni strah me hvata…

Ah bojim se noći!…

Bože, kralj Hrvata

Ti nam nu pomoći!

Cvijeće iz Gradišća, vlastita naklada, Gornja Pulja, 1954, 11.

Anton Leopold – Krv hrvatska

Anton Leopold

Krv hrvatska

Plemenita krv hrvatska,

Mnogo jesi tekla,

Luč junačka, luč si bratska,

Ka je zemlju pekla.

Kad su došli silni Turki

Kot komarski roji,

Su šumili naši curki

U črljenoj boji.

Kot kamenje usred polja

Ležala su tijela;

Gut ognjenoga pozoja

Požrknuo je sela.

Ali krv kot piliš vijeka

Nij se sva stočila.

Ona žubori kot rijeka

U bezbrojni žila.

Cvijeće iz Gradišća, vlastita naklada, Gornja Pulja, 1954, 12.

Anton Leopold – Naši djedi

Anton Leopold

Naši djedi

Sudjeno je: Sve će morat pasti!

Rože, trava, klasi, trsi, hrasti,

Stanje, sela, živine i ljudi…

Sve će past kot mršavi želudi!

Sravnat će se svit kroz moć potresa,

Zemlju zrušit nadmoćna nebesa;

Sunce, misec hte se ugasiti;

Tamni grobi, rake otvoriti.

Vidit ćemo onda naše djede,

Kim smo dužni kuševati slijede.

Vidit ćemo njeve krvi znake,

Spoznat, da su vridni slave svake.

Naš hrvatski dom su nam branili

I za križ kršćanski se borili

Protiv črne kače z orijenta,

Slavu dizali do firmamenta!

Cvijeće iz Gradišća, vlastita naklada, Gornja Pulja, 1954, 13.

Mjesec

Anton Leopold – Austrija

Anton Leopold

Austrija

Zemlja draga, puna sjaja,

Precurena od Dunaja,

Od planinov popletena,

Od snižnjakov posrebrena;

Divnim poljem popodjena,

Bujnim cvijećem obrašćena.

Ti si krasna, divna slika –

Austrijanska republika!

Zemlja teško izgradjena,

Rodno, gusto naseljena…

Slavne grade, mirna sela,

Divne crikve, zmožna djela

Su stvorile skrbne ruke,

Poklonile mnoge muke

Tebi, majka, naša dika –

Austrijanska republika!

Zemlja mnogo pododjena,

I od krvi namočena…

Vidila si ognje boja,

Mnogim dala stan pokoja. –

Sada opet mir ti zreja,

Sloboda je stalna želja

Svakog‘ tvoga podanika –

Austrijanska republika!

Cvijeće iz Gradišća, vlastita naklada, Gornja Pulja, 1954, 14.

https://ivansic.wordpress.com/2019/11/05/anton-leopold-austrija/

Anton Leopold – Gradišće

Anton Leopold

Gradišće

Svitlo gleda oko moje,

Vidi širom ravno polje;

Vidi dole i brižiće,

Krasne gaje i lužiće;

Vidi zemlju najmiliju,

Ku mi srce išće –

Kroz vedrinu najsvitliju,

To si ti, Gradišće!

Od Dunaja, rijeke plave,

I zelene hatske trave,

Doli k jugu, gde procura

Mutna Raba, tiha Mura,

Se proteže domovina,

Slavna zemlja Gradska,

Nad brižići i dolina

Lebdi svist hrvatska.

Oj Gradišće, zemlja draga!

Naša majka, naša snaga!

Dušu moju, srce moje

Grije zlatno sunce tvoje.

Ti probudjaš ćut ljubavi

I zvijezdice sriće,

Da se briga zaboravi,

Radost mi procviće.

Cvijeće iz Gradišća, vlastita naklada, Gornja Pulja, 1954, 15.

https://ivansic.wordpress.com/2020/02/20/anton-leopold-gradisce-2/

https://ivansic.wordpress.com/2019/11/11/anton-leopold-gradisce/

%d blogeri kao ovaj: