Robert Bacalja
Blazović
Šieće
Svitun
I čini dobro.
Njegove vele oči
Gradišćonske
Pontu
Mologa Antonia
Iz Paraisopolisa
Favele
Sao Paola
Njegovo velo
Srce
Osićo
Ča su muke
Noroda
U Warszawi
Kima je kampanijel
Guospe Crne
Čestohovske
Svitli
Kaj svitlo
Na puntolu
Da se ne
Izgubu
U nevijeri,
U škurini noći.
Njegova duša
Grije
Svitun
I osićo
Muke
Jednoko
Na Copacabani
I na Glovi cukra
Svuder
Potriba
Od Rija
Do Rima
Stazione Termini
Prosjok
I sirotinja.
Za sirotinju
Kapaju vele suze
Panonske
Otopaju se
Iz dušije
Njegove
Iz srca
Njegova
Kaj snig
Na suncu
Za ovin svitun
K niko ne gljedo
Za sirotinjun.
Od Rija do Rima,
Još
Denas
Teča
Blazovićeve
Suze.
Hrvatske novine 36/2021, 13.
Pjesmica o Blazoviću
Evo i pjesma Roberta Bacalje o Blazoviću, ku je pročitao na ovoljetnom Književnom večeru na Brižićevin dvouru 3. augusta u Preku na otoku Ugljan, jer je bila onde i jedna Gradišćanka, kolegica Zorka Kinda Berlaković. I naravno bila je prigoda: 100. godišnjica rodjenja Augustina Blazovića (29. januara 1921. ljeta) i sto ljet Gradišća.
Filed under: Augustin Blazović, hrvatska književnost, Hrvatske novine, Robert Bacalja | Leave a comment »