Predgovor
Gradišćanskohrvatska lirika se je razvijala u prošlom vrimenu čudnim putem, početo od bogate narodne sve do prskajućih iskric našega Miloradića, mirnoga Sinkovićevoga ‘otajnoga ribolova’ ili Blazovićevoga otkrivanja svojega pjesničkoga ja, a da ni ne govorimo o drugi pokušaji naše starije i novije književnosti.
A sada nam daje mladi pjesnik Jurica Čenar jedinu neobičnu knjižicu pjesam u ruke, ka nam razbuši vrata i obloke zakisnute, zadusene pjesničke veže i ta novi zrak nas opija, zamami svojom novošću toliko, da nam se oči krisu od radosti, veselja i znatiželje, ka dosiže granice boli škure nesvisti. Ako je Blazović svoju zbirku „Rosa i dim“ postavio kot most u gradišćanskohrvatsko pjesničko polje, onda se ovom knjigom nastavlja put na ovoj strani obrove i ta novi dio ceste nas velikim zaokreotom pelja u najstvarniju liriku ovoga vrimena, ka rezultira iz stalnoga hrvanja riči, sadržaja i forme. Ovom knjigom se je gradišćanskohrvatska lirika priključila općenitom razvitku pjesničtva u ovoj zemlji. Rezultat bladanja riči s formom je pojednostavljenje zamaglivajućega opširnoga opisivanja sadržaja na najpotribnije riči, ke po sebi u svojoj jednostavnoj konkretnosti imaju svoju poetsku vridnost. Ovo simplificiranje vanjskoga plašća ali štitelju dâ jednu mogućnost, ku si još svaki sam mora osvojiti, oštriti pogled za novu dimenziju pjesničtva, ka nam se ovde otpira u našoj samosvisti. Ta, na prvi pogled pojednostavljena, nerazumljivo, trubavo u prostoru viseća pjesnička rič je postavljena na odaljeni pjesnički horizont, na kom štitelj more prepoznati sebe, svoj doživljaj i dogodjaj. Štitelj pjesnikovu skromnu, nenametljivu subjektivnost, postavljenu na odaljeni rumeni obzor ljudskih doživljajev prepoznaje i priznaje za svoju i tako te konkretne, stvarne pjesme obliće štitelj na sebe i one mu postanu dom u ovom raskidanom, osamljenom, pluralističkom društvu.
Pjesnik sadašnjosti je katalizator i strelotek današnjice, on osjeća za nas i formulira naše plahe, rastrgane, isušene misli i ritam našega života sili i pečati njegove pjesme na stakato, migovitu brzinu, strogu, konkretnu formu. Ali uz sve to se je pjesnikova peršona povukla skromno, da bi štitelj mogao osvojiti svoj slobodni prostor za lični, jobovski, vapajući krik, ki nam se riže bolno u nedokučenu nacionalnost.
Mladi pjesnik Jurica Čenar, Dolnjopuljanac, rodjen 56.-oga ljeta, se igra s riči. Za tom igrom se ali shranja naša tužna, pusta stvarnost, naša stara i nova domovina, naše fantazije i očekivanja, bitka s vrimenom, briga za narodni opstanak, lični doživljaji i lične maske, ke ali pašu svakomu na lice.
Štitelj si je more sam izabrati, pjesnik mu je dao samo mejne kamene. Ali ča mi se čini najbitnijim je, svaki se sâm more poigrati formom i sadržajem, s ričami, da bi se tako vratio u jednu dob človičjega razvitka, kad je bio neizmjerno srićan, ar je imao svoju ličnu domovinu, ku si išće pjesnik, ja i Ti.
Nikola Benčić
Jurica Čenar, Misi misli, 1983, 4-5.
početak: 1.9.2015.
kraj: 23.10.2015.
… po stazama gradišćanskohrvatskoga jezika
vlasnik, izdavatelj, nakladnik: jurica čenar
copyright: 1983 by jurica čenar
tisak: bernd wograndl, matrštof/mattersburg
U ovim danima je u Hrvatskoj izašla monografija o Jurici Čenaru. Napisao ju je Đuro Vidmarović. O tom po tom na ovom blogu…
23.10.2015.:
http://volksgruppen.orf.at/hrvati/stories/2738494/
Dijeli ovo/Share this:
Filed under: ghrv književnost, Jurica Čenar_1983 | Leave a comment »
Ivanov blog - Ljubav je pjesma 