Ivan Pavičić – Domovina

Ivan Pavičić

Domovina

Plavo nebo, misec zlati,

Protulićni dan pun slasti,

Šarena livada s cvijeti,

Šuma zelena u ljeti,

Sitva bogata na polji,

Lapti puni s dari božji,

Mir, tišina po krajinah –

Ovo si ti, domovina!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 55.

https://ivansic.wordpress.com/2019/10/28/ivan-pavicic-domovina/

audio: HN blog

Ivan Pavičić – Srpanj

Ivan Pavičić

Srpanj

Črljeno se rože žaru,

Cviće, zreja cijeli svit,

Pripelice nam klicadu,

S vetrom pleše mak razvit.

Diše miris od čemina,

Slobodno brblja potok.

U vis liže pjev pastira,

Glazbu ljeta tuli rog.

Leptir ljulja se u sjaju,

Vedre pjesme punu zrak.

Dica skaču v kolobaru,

Šumi suknjov šaren trak.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 55.

https://ivansic.wordpress.com/2019/05/29/ivan-pavicic-srpanj/

Ivan Pavičić – Domovina

Ivan Pavičić

Domovina

Plavo nebo, misec zlati,

Protulićni dan pun slasti,

Šarena livada s cvijeti,

Šuma zelena u ljeti,

Sitva bogata na polji,

Lapti puni s dari Božji,

Mir, tišina po krajina – –

Ovo si ti, domovina!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 32.

Ivan Pavičić – Gradišće, mila domovina

Ivan Pavičić

Gradišće, mila domovina

Gradišće, ti domovina,

Naša majka, zdrava bila!

Tebe sva krasota kiti,

V tebi narod živi v srići;

Tvomu licu sin se klanja,

Tebe ljubi pun ufanja.

Projde on po svitu kamo,

Je li simo ili tamo,

Srce mu v tudjini zdiše:

Kada ću projt u Gradišće?…

U Gradišću, domovini,

Bog Hrvate krili, mili,

Dom je njeva misao draga,

A vjera je batri blaga,

Jezik glasi rič hrvatsku,

Srce diše ljubav bratsku!

Zato, dragi Bože mili,

Domovinu našu živi!

Nima svit lipše krajine,

Ka b‘ rodila bolje sine…

Veselo mi srce zdiše:

Zdravo budi nam Gradišće!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 36.

Ivan Pavičić – Srpanj

Ivan Pavičić

Srpanj

Krasne rože svud se žaru,

Cvate, zreja cijeli svit,

Pripelice nam klicaju,

V polju pleše mak razvit.

Diše miris od čemina,

Slobodno brblja potok.

U vis liže pjev pastira,

Glazbu ljeta tuli rog.

Leptir ljulja se u sjaju,

Vedre pjesme punu zrak.

Dica skaču v kolobaru,

Letu suknje – šaren trak.

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 100.

Ivan Pavičić – Ovde je žetva!

Ivan Pavičić

Ovde je žetva!

Ovde j’ žetva! Žito j’ zrelo.

Žnjač, žnjačica začnu djelo.

Punim žarom sunce sije.

Cijelim poljem viditi je:

Da se žanje, žito kosi,

Snoplje veže, skupa nosi.

Najednoč se vihor digne,

S oblačine strijela blisne,

Grozno grmi, sve se trese,

Vihor pljusak gust donese.

Človik drhće, v strahu diše.

„Strašan jesi, Bože!“ zdiše…

Grozna kiša pak prestane,

Žarko sunce opet grane,

Protegne se šara duga. –

Mine opet strah i tuga.

Blistaju se svitle kaplje,

Djundje kinču mokro klasje.

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 102.

Ivan Pavičić