Posted on 20 svibnja, 2020 by ivansic
Ivan Pavičić
Domovina
Plavo nebo, misec zlati,
Protulićni dan pun slasti,
Šarena livada s cvijeti,
Šuma zelena u ljeti,
Sitva bogata na polji,
Lapti puni s dari božji,
Mir, tišina po krajinah –
Ovo si ti, domovina!
Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 55.
https://ivansic.wordpress.com/2019/10/28/ivan-pavicic-domovina/
audio: HN blog
Filed under: ghrv književnost, Ivan Pavičić, Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata_1977 | 1 Comment »
Posted on 19 svibnja, 2020 by ivansic
Ivan Pavičić
Srpanj
Črljeno se rože žaru,
Cviće, zreja cijeli svit,
Pripelice nam klicadu,
S vetrom pleše mak razvit.
Diše miris od čemina,
Slobodno brblja potok.
U vis liže pjev pastira,
Glazbu ljeta tuli rog.
Leptir ljulja se u sjaju,
Vedre pjesme punu zrak.
Dica skaču v kolobaru,
Šumi suknjov šaren trak.
Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 55.
https://ivansic.wordpress.com/2019/05/29/ivan-pavicic-srpanj/
Filed under: ghrv književnost, Ivan Pavičić, Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata_1977 | Leave a comment »
Posted on 28 listopada, 2019 by ivansic
Ivan Pavičić
Domovina
Plavo nebo, misec zlati,
Protulićni dan pun slasti,
Šarena livada s cvijeti,
Šuma zelena u ljeti,
Sitva bogata na polji,
Lapti puni s dari Božji,
Mir, tišina po krajina – –
Ovo si ti, domovina!
Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 32.
Filed under: ghrv književnost, Gradišćanski hrvatski gaj_1967, Ivan Pavičić | Leave a comment »
Posted on 20 listopada, 2019 by ivansic
Ivan Pavičić
Gradišće, mila domovina
Gradišće, ti domovina,
Naša majka, zdrava bila!
Tebe sva krasota kiti,
V tebi narod živi v srići;
Tvomu licu sin se klanja,
Tebe ljubi pun ufanja.
Projde on po svitu kamo,
Je li simo ili tamo,
Srce mu v tudjini zdiše:
Kada ću projt u Gradišće?…
U Gradišću, domovini,
Bog Hrvate krili, mili,
Dom je njeva misao draga,
A vjera je batri blaga,
Jezik glasi rič hrvatsku,
Srce diše ljubav bratsku!
Zato, dragi Bože mili,
Domovinu našu živi!
Nima svit lipše krajine,
Ka b‘ rodila bolje sine…
Veselo mi srce zdiše:
Zdravo budi nam Gradišće!
Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 36.
Filed under: ghrv književnost, Gradišćanski hrvatski gaj_1967, Ivan Pavičić | Leave a comment »
Posted on 29 svibnja, 2019 by ivansic
Ivan Pavičić
Srpanj
Krasne rože svud se žaru,
Cvate, zreja cijeli svit,
Pripelice nam klicaju,
V polju pleše mak razvit.
Diše miris od čemina,
Slobodno brblja potok.
U vis liže pjev pastira,
Glazbu ljeta tuli rog.
Leptir ljulja se u sjaju,
Vedre pjesme punu zrak.
Dica skaču v kolobaru,
Letu suknje – šaren trak.
Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 100.
Filed under: ghrv književnost, Gradišćanski hrvatski gaj_1967, Ivan Pavičić | Leave a comment »
Posted on 25 svibnja, 2019 by ivansic
Ivan Pavičić
Ovde je žetva!
Ovde j’ žetva! Žito j’ zrelo.
Žnjač, žnjačica začnu djelo.
Punim žarom sunce sije.
Cijelim poljem viditi je:
Da se žanje, žito kosi,
Snoplje veže, skupa nosi.
Najednoč se vihor digne,
S oblačine strijela blisne,
Grozno grmi, sve se trese,
Vihor pljusak gust donese.
Človik drhće, v strahu diše.
„Strašan jesi, Bože!“ zdiše…
Grozna kiša pak prestane,
Žarko sunce opet grane,
Protegne se šara duga. –
Mine opet strah i tuga.
Blistaju se svitle kaplje,
Djundje kinču mokro klasje.
Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 102.
Ivan Pavičić
Filed under: ghrv književnost, Gradišćanski hrvatski gaj_1967, Ivan Pavičić | Leave a comment »