Herbert Gassner – Ledolomac – predgovori

…po stazama gradišćanskohrvatskoga pjesništva

početak: 20.12.2016.

kraj: 3.3.2016.

kontrola: 10.2.2016. (semestarski su praznici)

17_Ledolomac_1984.

predgovori: str. 3-15

Heinz Fischer

Đuro Vidmarović

Dubravko Horvatić

Mirko Valentić

Herbert Gassner – Čemu nam granice?

ČEMU NAM GRANICE?

čemu nam granice

krvave, neizdržljive

neizdržljivo krvave?

čemu nam himne

dosadne proklete

prokleto dosadne?

čemu nam gužve

strašne neopisive

neopisivo strašne?

svemir je širok, svemir nas zove

čekaju nas nova otkrića, nepoznate galaksije

čeka nas

jedna druga stvarnost

čemu nam gužve, himne i granice

u svemiru neizmjernom?

Herbert Gassner, Ledolomac. Pjesme, Literas Verlag, Wien, 1984, 17.

Ptići i slavuji:

https://ivansic.wordpress.com/2014/01/21/herbert-gassner-cemu-nam-granice/

Herbert Gassner – Pjesma natopljena strahom

PJESMA NATOPLJENA STRAHOM

strah od mesarskoga noža

strah od smrtonosnoga bića

strah od krvave sikire

strah u strahu sebe mije

strah za strahom suze lije

davi me u mraku

strah od ledenoga poljupca

strah od napuhnutoga utopljenika

strah od strijele iz vedroga neba

zaman vičem

ni vlašće uho me ne čuje

bojim se straha

strah me je jer se bojim

krive dijagnoze ispita padanja neke istine

izdaje zatvora atomske bombe smrti

muči me strah zahvaćen sam strahom stalno sa sobom nosim strah

putujem od straha do straha

suho grlo jeza po tijelu otvorena usta iskolačene oči

to ča je na mojem čelu nije pot

to nije ni voda ni krv

to je strah

a ne znam odakle dolazi kako da opišem

strah da izostane erekcija strah da pukne gumica ili gliva

kot mjehur od sapuna

svi strahi još nisu otkriveni

iako to ne priznajemo

strah od sutrašnjice

je jur u nami

Herbert Gassner, Ledolomac. Pjesme, Literas Verlag, Wien, 1984, 18.

u mrkau>u mraku; neznam>ne znam

Pjesma Strah u Ptići i slavuji:

https://ivansic.wordpress.com/2014/01/24/herbert-gassner-strah/

Herbert Gassner – Pjesma nošena vjetrom

PJESMA NOŠENA VJETROM

moj prijatelj vjetar

je nestašno ždribe

po zemlji prohuja i luduje

po nebu oblake goni

briše prašinu skida paučinu

ulazi krez otvorene obloke

nevidljiv i jak

ča bi bile zastave prez vjetra?

vječno zaposlen vjetar

raznosi kugu, hrdju i k slami iskru

njegov hod je

pobjedonosni hod konkvistadora

odnijest će

moje i tvoje ruke naše oči

sve ča smo ljubili

Herbert Gassner, Ledolomac. Pjesme, Literas Verlag, Wien, 1984, 15.

odnijest će> odnest će

29. veljače 2016.: prijestupna godina

Herbert Gassner – Sve vode svita

SVE VODE SVITA

ja volim vodu

slanu, slatku, beskrajnu

voda privlači, kot i misec

ide preko svega, bila je nekad svuda

ne zna kamo teče

ne može se zustaviti

voda još uvijek izvire i šumi

vječni je proganik

Herbert Gassner, Ledolomac. Pjesme, Literas Verlag, Wien, 1984, 19.

Herbert Gassner – Moje selo

MOJE SELO

moje selo je staro, napušteno gnijezdo

negdje daleko, jako daleko

razdvajaju nas brda i doline, rijeke i planine

na um mi padnu

malo srebrno zvonce, leptirovo krilo, mostić na potoku –

moje selo je otvorena knjiga prez naslova i završetka

u jednom zdencu

gledam mirno lice stare majke

imala je još vrimena za shodišća

u nebo je otišla jedne nedilje poslije podne

nju su pokopali davno

pod travom i pod ružmarinom

u svečanoj tišini

misečina joj noćas grob poljiva

u jesen kad voće dozrijeva

onda ću sjesti

na klupu starinsku

ostat ću prez riči…

Herbert Gassner, Ledolomac. Pjesme, Literas Verlag, Wien, 1984, 20.

staramajka: lice stare majke (>lice staremajke), poslije podne i poslijepodne

 

Herbert Gassner – Dani ditinstva

DANI DITINSTVA

kamo ste odletili

vi raznobojni baloni

vi papirnati avioni

moga ditinstva?

gdje ste se zakrili

vi lipi kamenčići

vi veseli leptirići

moga ditinstva?

kad sam bio mali

pjevao sam iz punoga grla

sad slušam kasete

radujem se

ali već ne skačem od radosti u vis

poslije duge, obilne godine…

Herbert Gassner, Ledolomac. Pjesme, Literas Verlag, Wien, 1984, 22.

Herbert Gassner – Stari križ

STARI KRIŽ

                        (dru Blazoviću)

ljudsko tijelo iz drvenog trupa

spušta glavu s trnovom krunom oko čela

ov Kristuš, to se vidi,

visio je dugo na križu

gleda uporno i žalosno

stoljeća su prohujala

a dica još uvijek umiraju od glada

krv još uvijek se proliva širom svita

človik još uvijek oko sebe se okreće

stara muka novu muku rodi

sramujem se kad stojim pred tobom

stari križ!

Herbert Gassner, Ledolomac. Pjesme, Literas Verlag, Wien, 1984, 23.

pjesma Na kraju, radioemisija Kulturni tajedan, ORF Burgenland, 13. studenog 2017.

Herbert Gassner – Tišina ljetne noći

TIŠINA LJETNE NOĆI

ležim u travi

drimam, trljam oči

na glavi slamni šešir

čujem

glas potočića

vidim

misečinom rasvićeno vilinsko polje

htio bih biti

ptica sa zlatnim kljunom

zvuk rodjen u zvonu

završeno savršeno

umjetničko djelo

Herbert Gassner, Ledolomac. Pjesme, Literas Verlag, Wien, 1984, 24.

Herbert Gassner – Spuštam se u san

SPUŠTAM SE U SAN

brod negdje na Tihom oceanu

nekamo plovi

elefanti prolazu

i stignu do svog slonovskog groblja

sunce

postane črljeni patuljak

kad zaronim u san, spavam kot hrčak

izgubio sam moć

da se podignem, da koraknem

ne znam ča sam, kade sam, kamo idem

sanjam

da će san naći moju glavu

kot metak

bižim od sebe

u slatki uterus bajke

ne neki izgubljeni otok

okružen tišinom

zabim riči ništa, samo, sve i

da je put mučan do obale raja

sanje

došli ki zna odakle

mi se ne minjaju

ležu u meni –

paučina u ku ću se zaplesti

iz ke neću živ izaći

dani su meni izbrojeni

čekam na raspad stoljeća

Herbert Gassner, Ledolomac. Pjesme, Literas Verlag, Wien, 1984, 25.