Mate Csarman – Zabila je hrvatski…

Mate Csarman

Zabila je hrvatski…

Katica mila

Beči je služila –

Jur poldrugo leto.

Ništ se ne čudi,

Kad po leti dugi

Človik ča pozabi!

Katica mala

Hrvatski nij znala –

Po poldrugom letu!

Vsemu va stani,

Nutri ino vani –

Ime je zabila…

Na travi ležu,

Leno se rastežu

Na vrtu grablje.

Katica mila

Ležat je j’ vidila. –

A nij znala, ej.

Kako je toj spravi

Ovde nut va travi

Hrvatsko ime?…

Na klince stane

I s nogom je gane –

Miruće grablje.

Grablje nekrive

Al’ Katicu s live

Po nosu žasnu.

Kruto zableji,

Hrvatski, glej, veli:

„Vratra nje, grablje!“

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 66-67.

Mate Csarman – Vjerna ljubav

Mate Csarman

Vjerna ljubav

Kad sam hodil mojoj miloj „selo“ pod vrti,

Obećala mi je vjernost ona do smrti.

Prik stenice sam htil plaznit i se šmuljat k njoj,

Vjerno j’ htila na me čekat i reć „mili moj!“

Med rožami, tulipani stala j‘ klupčica.

Pred klupčicom stolić mali, za njom slivica.

Pred stolićem za klupčicom cvale kitice,

Posadjene iz ljubavi moje milice:

Jaglac, zumbul, potočnice, dragoljubice,

Šimšir, bele djurdjevice i tratinčice.

Sjenicu je pokrivala bela cerensa,

Milom duhom napajala naša srdašca…

Ostavit sam selo moral, pojt u dalek svit,

Vindar nisam moju milu mogal pozabit.

Kad sam, dalek svit pregazeć, domom došal ja,

Bila j‘ moja mila roža – žena drugoga!

Ne znajuć još, ča se j‘ stalo, skroz po ulici

Korake ja hitro krenem k drage hižici.

Po dvoru sam nutar išal, krenul k vrtljacu,

Nis već našal tulipane cvast pred sjenicu.

Va cvjetnjaku jesu rasli: mrkva, peršin, grah,

Zelje, kelj i koljorabi, jaka paprika.

Jaka duha luka, česna mirisala j‘ mi.

Iz štale je krava rula, viču prašćići.

Na stoliću su ležale male haljice,

A na slivi se sušile mokre plenice.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 68.

Mate Csarman

Iz stale>Iz štale