Ludwig Bauer – Partitura za čarobnu frulu (odlomak o smrti)

Doktor je rekao da čovjek mora zaboraviti svoje mrtve; nije bio u pravu. Razumio je Ferdinand (Konjic) dobro sve što je doktor rekao. Razumio je da je pokop obred kojim se mrtvi ispraćaju iz svijeta živih, i ništa nije imao protiv toga. Shvaćao je da groblja postoje prvenstveno zato da bi se svijet mrtvih odvojio iz svijeta živih. Imali ste svoj sprovod, oprostili smo se, i sada ste vi ondje, a mi tu, i svatko neka brine svoje brige. Objasnio je to krasno, jasno i jednostavno, ali doktor nije bio u pravu da mrtve treba brisati iz svoje svijesti, da je neprotrebno i nemoguće da mrtvi žive u nama. Dragi doktore, nisam ja mističar, ali vi niste u pravu. Sve što znamo, sve što mislimo – sve smo to naslijedili od onih koji su bili prije nas. To je civilizacija. Civilizacija je održavanje na životu onoga što su spoznali naši mrtvi, što su vjerovali, što su naučili. Doprinos pojedinca strašno je malen. Bez mrtvih u sebi, mi bismo bili sasvim prazni, bez ideja, bez duha. Bili bismo sasvim izgubljeni u svijetu koji se ne da spoznati.

Ludwig Bauer, Partitura za čarobnu frulu, Mozaik knjiga, Zagreb, 2002.

%d blogeri kao ovaj: