Franjo Milković – Vorištan

Franjo Milković

Vorištanu

Kade živu otac, mati,

onde je moj rodni stan.

Svi rodjaki, moji brati,

onde je moj Vorištan.

Domovina draga, mila,

zdrava meni svenek bila!

Moja duša se raduje

kad nek tvoke ime čuje.

Ovde skrbni ljudi radu,

ovde j‘ žitak pravi san,

žito siju, stane gradu

ovde je moj Vorištan.

Domovina draga, mila,

zdrava meni svenek bila!

Moja duša se raduje

kad nek tvoje ime čuje.

Kade gluši tamburica,

radostan je cijeli dan,

pjevaju vesela dica,

moj prelipi Vorištan.

Domovina draga, mila,

zdrava meni svenek bila!

Moja duša se raduje

kad nek tvoje ime čuje.

Hrvatske novine 22/2023, 12.

kor IR

Franjo Milković – Hrvat

Franjo Milković

Hrvat

Šećem se krez selo moje

I osjećam tisućkrat,

Kako j’ lipo imat „svoje“,

Kako j’ dobro bit Hrvat!

Ako me i drugi muti

I mi neće mira dat,

Sledit ću ga ja po mojoj ćuti,

Ostat ću ča sam: Hrvat!

Mnogi me jur ismihavao:

„Ti si bedak, kalafat!“

I se meni uzrugavao:

„Zjalav si, kad si Hrvat!“

Nitko me ne more zvrnut,

Znam ja, da je onaj tat,

Ki mi hoće moje skinut:

Ćut i svist, da sam Hrvat!

Nikad neću se sramovat,

I to može svaki znat,

Svagdir hoću ja valovat:

Gizdav sam, da sam Hrvat!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 157.