Ivan Krizmanić – Pozdrav iz tudjine

Ivan Krizmanić

Pozdrav iz tudjine

Med dvimi brižići cvatuća dolina,

U njoj je kićena moja domovina,

U koj me rodila Hrvatica mati,

Radujem se uvijek, nje dite se zvati.

Kade jur pozdravlja turam iz daleka,

A zmožni glas zvona pozivajuć čeka,

Cvjetni izgled sela, kot da j‘ paradižom,

Nudi se s lipotom – to je moj mili dom.

Kade prebivaju roditelji moji,

Kućica ta mala med cvjetnjaki stoji,

Drago to ognjišće k sebi me pritišće.

To je moje lipo, ljubljeno Gradišće.

Kade se ljubiju sestrice i braci,

I kade cvitaju kot ruže, klinčaci,

Ti, u koj su ljudi vjerni svojoj grudi,

Lipa domovina, pozdravljena budi!

Za najdraže mjesto moje svita moga

I za sve, ča živi u njem, molim Boga:

Da je zloga čuva ruka ta njegova

I da mu ne skrati svoga blagoslova.

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 32.

Ivan Krizmanić – U Svetoj noći

Ivan Krizmanić

U Svetoj noći

Milo pastiričev čuju se šurlice,

Sidu oko ognja sred hladne noćice,

U koj se spunila človičanstvu želja

Svevišnji poslao je svitu Spasitelja.

Andjeo naznani pastirom tu novost,

Jako ih prestraši čudna ta svitlost;

To mjesto da najdu, odmah se otpravu,

Čudnovita zvijezda kaže stazu pravu.

Brzo jesu stigli k Betlehemskoj štali,

Ditešce pozdravu u jaslica mali.

Oko njega dvoru Jožef i Marija,

Andjeoskoga zbora zvuči melodija.

Jezušu daruju iz ljubavi janje

Lipo, izabrano, ki veće, ki manje.

Alduju i srca svoja kralju mira,

Od koga njim i nam sva milošća zvira.

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 137.

Ivan Krizmanić (1900.-1989.), pjesnik (NB II)

%d blogeri kao ovaj: