Alfons Kornfeind – Kost

Alfons Kornfeind

Kost

Jednoč zagrižuje kus tvrde kosti

Naš kucak Šari na našem dvori.

To si razglidje, rad bi na gosti

Susjedljev kucak, ki blizu stoji.

Šari nek mrnji, s košćom se davi,

Ide nek njemu objed po glavi.

Sused se šmulja bliže ter kani

Od bijele kosti da kusić zlovi.

Šari zaskoči, kost pak ostavi,

I suseda velje za rep zagrabi.

Susedljev kucak se suprotstavi

Ter s zubi djela, Šaroga rabi.

Sada va drapi šale ne znaju…

Kot nori zmaji grizu i lamlju.

Košće nek frca, krv curkom teče,

Zbog tvrde kosti borba se kreće.

Kad sapa sfali, borba prestane, –

Gladu si dlaku, ližu si rane. –

Pamet je došla, kosti nij triba,

Svaki ju silom drugomu riva…

Človik pomisli, pun si mudrosti:

Ne peljaj drape zbog ništvridne kosti!

Ne grnaj nek k sebi pun nenavidnosti,

Prepusti i drugu uživat radosti!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 91.

https://ivansic.wordpress.com/category/alfons-kornfeind/

susjed, susjeda, susjedljev

Alfons Kornfeind – Za mast i pčenicu (Po boju 1945.)

Alfons Kornfeind

Za mast i pčenicu

(Po boju 1945.)

Drugi svitski boj zavdal je, ojoj,

Glad, tugu i rane obitelji većkoj;

Spali su oci, umrli sini,

Žalidu ljudi nje na nižini.

Veselja malo se je pomalo,

Mladini odurat se je moralo.

Tanca ne pozna jur polšesto ljeto.

Vraži j‘ vo posal, vo je prokleto!

Vreda po boju želja j’ nastala,

Da bi se ona va „koli“ zmišala.

Ditići mladi, kad nij bilo stari,

Cigane su sami najet morali.

Pokidob pinez ništ već ne vredi,

Masti i muke zaprosu Cigani.

Mimo mazila triba i pila –

Znadu dičaki – vsaka mužika!

Vina za pinez nigdir nij dostat! –

To znadu ljudi jur potle je rat. –

U ovoj teškoći se nesmi zustati,

Noj človik tu, da on samo pati!

Rajnof prodaje vino za žito,

To j’ Borištofcem jur staro kopito! –

Kako hte sada „ulaz“ prosivat?

I kako će krčmar vino zminjat?

Ki hoće da pleše, neka i maže

S mašćom i mukom tančene mriže!

A „frtalj“ vina more imati,

Ki kilu pčenice krčmaru zaplati!

Nedilju otpodne pred krčmom se krisi

Culo pod pazom ili va ruki.

Cigani rižu, note se ziblju,

Mladini noge spolom se giblju.

Jačke pak tanac minjaju gusto.

Va krčmi je živo, nigdir već pusto.

Ljubav, veselje čas „kratak“ načini,

Večer je ovde, jur žalno mladini!

Po vičeri sjajno misec prosvićuje,

A junak divojki va uho šuškuje:

Nij vo danas srića za nas mladiće,

Kad ti vidim prsi i črljeno lice?…

Nato mužikaši valcera zarižu,

A vsi mladi pari okolo se stižu.

Ćutu se va nebi, dosle su na zemlji,

I u burnom plesu burkaju si ćuti.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 92-93.

pšenica

već koj obitelji

vražji je ovo posao

ne smi zaustati

svi mladi pari

Alfons Kornfeind – Kost

Alfons Kornfeind

Kost

Jednoč zagrižuje kus tvrde kosti

Naš kucak šari na našem dvori,

To si razglidje, rad bi na gosti

Susjedljev kucak, ki blizu stoji.

Šari nek mrnji, s košćum se davi,

Ide nek njemu objed po glavi.

Susjed se šmulja bliže ter kani

Od bijele kosti da kusić zlovi.

Šari zaskoči, kost pak ostavi,

Susjeda velje za rep zagrabi.

Susjedljev kucak se suprotstavi

Ter s zubi djela, Šaroga rabi.

Sada va drapi šale ne znaju…

Kot nori zmaji grizu i laju.

Košće nek frca, krv curkom teče,

Zbog tvrde kosti borba se kreće.

Kad sapa sfali, borba prestane, –

Gladu si dlaku, ližu si rane. –

Pamet je došla, kosti nij triba,

Svaki ju silom drugomu riva…

Človik, pomisli, pun si mudrosti:

Ne peljaj drape zbog ništvridne kosti!

Ne grnaj nek k sebi pun pohlepnosti,

Prepusti i drugu uživat radosti!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 85.

Alfons Kornfeind