Alfons Kornfeind – Kost

Alfons Kornfeind

Kost

Jednoč zagrižuje kus tvrde kosti

Naš kucak šari na našem dvori,

To si razglidje, rad bi na gosti

Susjedljev kucak, ki blizu stoji.

Šari nek mrnji, s košćum se davi,

Ide nek njemu objed po glavi.

Susjed se šmulja bliže ter kani

Od bijele kosti da kusić zlovi.

Šari zaskoči, kost pak ostavi,

Susjeda velje za rep zagrabi.

Susjedljev kucak se suprotstavi

Ter s zubi djela, Šaroga rabi.

Sada va drapi šale ne znaju…

Kot nori zmaji grizu i laju.

Košće nek frca, krv curkom teče,

Zbog tvrde kosti borba se kreće.

Kad sapa sfali, borba prestane, –

Gladu si dlaku, ližu si rane. –

Pamet je došla, kosti nij triba,

Svaki ju silom drugomu riva…

Človik, pomisli, pun si mudrosti:

Ne peljaj drape zbog ništvridne kosti!

Ne grnaj nek k sebi pun pohlepnosti,

Prepusti i drugu uživat radosti!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 85.

Alfons Kornfeind

%d blogeri kao ovaj: