Ivan Klaudus – Notturne

Ivan Klaudus

Notturne

Rosa pada – –

Noć je sada – –

Misec blijedo sjaji,

Tamno j‘ po vsi gaji.

Mrak se splita va doline,

Med brižiće, med planine,

Večernjica blijeda

Čarobno zaglieda.

Rosa pada,

Noć je sada.

Bijela vila,

Kruto mila,

Tužno sad pohaja,

Plače se i zdvaja. –

Čarobna ti bijela vila,

Ka je bol ta, ka ta sila?

Rekni, zač se plačeš,

Suze rodne smačeš? –

Bijela vila,

Kruto mila?…

Trudno gazim

I ne pazim. –

Na te mislim, Mira,

Srce mi umira. – –

Čarobna si kot božica,

Nježna kot rosna kapljica.

Mirno, slatko spavaj,

I od mene sanjaj! – –

Tužno gazim

I ne pazim…

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 65.

Notturno (Nocturno, Nocturne, Nachtstück, Nachtmusik).

zagleda

Ivan Klaudus – Grob vojaka

Ivan Klaudus

Grob vojaka

Va dolini pustoj, uskoj,

Daleko u zemlji Ruskoj,

Strči jedan kamen – križ.

Vijenci rožni su jur gnjili,

Jer su mnogo vode spili

I podnesli snig i sriž.

V grobu vojak mlad počiva.

Samo vjetrić njemu spiva –

I zašumi kako grom. – – –

Nij se plašil, nij se sranil,

Neg hrabreno je on branil

Vjeru i svoj mili dom.

Doma tužna majka plače,

Mnoga suza lica smače;

K nebu pelja prošnje smir:

Poglej, Oče v nebi,

Kako duša zdiše k Tebi,

Prosi Te za vječni mir!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 66.

Ivan Klaudus

Ivan Klaudus – Čar Božićne noći

Ivan Klaudus

Čar Božićne noći

Kako j‘ tiha sva narava,

Kot da mirno sanja, spava,

Misec kaže blijedo lice,

Njega dvoru nut zvjezdice.

Još i hladni vjetrić muči,

Samo brk i drivlje skuči

Pod težinom svježeg sniga,

Kim se j‘ ovio brig do briga.

Seoce leži u tišini,

Zvrhu njega u višini

Zvijezde živo zaigraju,

Čarobno nam zabliskaju.

Zač je noć sad puna čara,

Osobitog ovog žara?

Zač se danas sve raduje,

Do polnoći virostuje?

Ar se danas v noći rodi,

Koga diču svi narodi,

Koga čeka svaka duša:

Kralja mira i Kristuša!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 132.

Božićna noć (Badnjak)