Anton Leopold – Gradišće

Anton Leopold

Gradišće

Svitlo gleda oko moje,

Vidi širom ravno polje;

Vidi dole i brižiće,

Krasne gaje i lužiće;

Vidi zemlju najmiliju,

Ku mi srce išće –

Kroz svu radost najsvitliju,

To si ti, Gradišće!

Od Dunaja, rijeke plave,

I zelene Hatske trave,

Doli k jugu, gde procura

Mutna Raba, tiha Mura,

Proteže se domovina,

Slavna zemlja Gradska,

Nad brižuljki, nad dolina

Lebdi svist hrvatska.

Oj Gradišće, zemlja draga,

Naša majka, naša snaga!

Moju dušu, srce moje

Grije tvoje zlatno sunce.

Ti probudjaš ćut ljubavi,

Sipaš zvijezde sriće,

Da se briga zaboravi,

Radost mi procviće.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 128.

https://ivansic.wordpress.com/2019/11/11/anton-leopold-gradisce/

Anton Leopold – Opjevana naša narječja

Anton Leopold

Opjevana naša narječja

Bili su to črni danki,

Kad su nas prognali Turki,

I krvavi, burni sanki,

Krv je tekla po svi curki.

Prazne pute smo slijedili,

Sjever biše novi cilj;

Nove dome si gradili,

Crikvu Božju, Dive pilj.

Odtad druga je postala

Zemlja naša domovina,

Nova zora je procvala,

Nove slobode svitlina.

Duh i srce – koren stari –

Primila su tudja tla.

Stari žar nas vječno žari,

Zvonko zvuči naše ČA.

*

Svud doline i brižuljki,

Silni bori, grmi mali.

Orijaši i patuljki

Po toj zemlji jesu pali.

Trava se zazelenila,

Žito diglo klas uz klas;

Grla ptičic rastočila

Kot potočić srebren glas.

Bijela sela se podigla,

Tihe kuće, škrinje mira.

Srića je med „vrhe“ stigla –

Želja, za kom srce smira.

Zazvonili jesu zvoni,

Sveti pjev uz grlov sto.

Ječu kriki monotoni:

„Južni“ siplju svoje ŠTO.

*

Jezero od Niuzalja

Žalosno se spušća doli.

Mlaka puna izražaja

Ziblje svoje mutne boli.

I izroni katkad tužno

Bolnu vist iz svoga dna:

Dvoja sela ležu južno

Bolesna na rubu sna.

Umočani, Vedešinci

Bišu nekad bratska ruka;

Kričajući: „Hej Dolinci,

Kupte mrkve, česna, luka!“

Reć su znali: „Duša draga,

Za glavicu šiling daj!“…

Sada šapću nek kod praga

Klimajući glasak KAJ.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 129-130.

Anton Leopold – Majka

Anton Leopold

Majka

Kad po svitu bludim

Kot u lozi srna

I na zemlju trunim

Škure boli zrna –

Samo duša jedna

Će ih brati,

To je moja vjerna

Dobra mati.

Ako se razlije

Oko moje suzno,

Ako se razbije

Srce moje tužno –

Onda zaglušati

Će tužaljka,

Roje suz proljati

Moja majka.

Ako mi prosviti

Sunce zlate sriće,

Svoje dare hiti

Na nevoljno biće –

Onda će se s manom

Radovati

Blaženim obrazom

Moja mati.

Hvalu ja dugujem

Bogu na višini,

Njemu zahvaljujem

Za ta kinč jedini

Koga nebo modro

More dati;

To je srce dobro,

Mila mati.

Dakle majku ima,

Svit će opstajati,

Je li ljeto, zima,

Ljubav će grijati.

Zemlja bi prez majke

Tamna bila,

Maglom svita danke

Pomutila.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 130-131.

Zadnja kitica je dodana.

https://ivansic.wordpress.com/2019/09/14/anton-leopold-majka/

Anton Leopold – Ljubav

Anton Leopold

Ljubav

Kada jutro na ishodi

Rujna zora danak rodi,

Sunce sipne trake zlate –

Onda, draga, mislim na te.

Kad na polju žito kosim,

Bijelo snoplje skupa nosim,

Pjevam tebi, biće mlado:

Tebe imam jako rado!

Kada svitli danak mine,

Za brižiće sunce zgine,

Zastor mraka svit ovije,

Onda srce za te bije.

Kad zvjezdice zlate svitu,

Sanjam sanju čudnovitu:

Da smo vjerni u svem žaru

Svez sklopili pri oltaru.

Svaki hip i svaku uru,

U dan bijeli, u noć škuru

Vječna ljubav, puna sjaja,

Zaljubljena srca spaja.

Ljubav, to je čelik jaki,

Jedno sunce a dva traki;

Samo da bi ona bila

Vjerna, vječna – vijek gorila!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 131-132.

Anton Leopold – Večernja molitva naravi

Anton Leopold

Večernja molitva naravi

Vrbe virostuju,

Glave nagibuju

Uz vodicu plitvu;

Čarobno brbljaju,

Ponizno šaptaju

Večernju molitvu.

Seoski zvoni zvonu,

Blagi zvuki tonu

U dubinu zraka.

Večernjica sjajna

Kot divojka bajna

Pleše dvorom mraka.

Nju u svitlom redu

Druge zvijezde slijedu,

Noseć bijele sviće,

Igraju u kolu –

Dokle vrbe molu,

K sanji spustu kiće.

S dolin glušu zvoni,

Zvonjava romoni.

Nebo ruke sklapa.

Uz vrbovo granje

Zvonov pjev sve tanje

U noć se zatapa.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 132-133.

Anton Leopold – Večer na Niuzaljskom jezeru

Anton Leopold

Večer na Niuzaljskom jezeru

Zarudio je obzor cijeli,

A s rogoza vjetar dahne,

Oblaki se žaru bijeli,

Na nji cvijeće zlato sahne.

Oblaki su rujne ovce,

Ti purpurni slijedi danka,

Siplju vodom zlatne novce,

Da ukrasu stazu sanka.

Jedrilica vodom plovi –

Čudesno se bijeli jedro,

Val se lomi, raspolovi,

Pine plešu kolo vedro.

Sami smo na jedrenjaku –

Ja i moja vila bajna,

Plivamo u zlatnom traku…

Voda pljučka. Noć je sjajna.

Plav se ziblje do ubrovi,

Šaš i trska tajno šušti…

Ljubav najde zaklon novi,

Kucaj v srcih, cmok – na usti.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 133-134.

https://ivansic.wordpress.com/2019/02/08/anton-leopold-vecer-na-niuzaljskom-jezeru/

bijeliti se

Anton Leopold – Jesensko raspoloženje

Anton Leopold

Jesensko raspoloženje

Tužne vrbe plešu

U jesenskoj buri,

Prazne su, prez lišća,

Gole kot kosturi.

Pružaju užasno

Svoje ruke štarne

U prazninu kraja,

U kom pogled starne.

Vihor zapuhuje,

Oblačine nosi,

Šuma bolna cvili,

Smrt jesenska kosi.

Sve je prošlo, prošlo,

Protulićna mladost,

Sunčanoga ljeta

Sva lebdeća radost.

Prazan svit postaje,

Gol kot puste šćrbe…

Gine ljubav davna

Kot jesenske vrbe.

Zgasnuli su žari,

Lišće je otpalo…

Samo milovanje

Tiho je ostalo.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 134.

https://ivansic.wordpress.com/2017/01/04/anton-leopold-jesensko-raspolozenje-3/

https://ivansic.wordpress.com/2016/06/27/anton-leopold-jesensko-raspolozenje-2/

https://ivansic.wordpress.com/2014/03/06/anton-leopold-jesensko-raspolozenje/

%d blogeri kao ovaj: