Anton Leopold – Diboka ljubav

Anton Leopold: Diboka ljubav (čitao Georg Kustrić), CD 2, Leopold-maraton

KT_pjesma na kraju_17. maja 2021.

Glasnik, crikvene novine Željezanske biškupije, ljetos svečuje svoj 75. rodjendan. Na početku je izhadjao svaki drugi tajedan, a onda svaki tajedan. U toku ljet se je minjao oblik ali i sadržaj ovoga crikvenoga tajednika.

Prilikom 100. obljetnice utemeljenja Zemlje je povjesničar Michael Schreiber iz Fileža sastavio za Hrvatsku redakciju Radija Gradišće seriju, u koj će se ov put baviti s narodnim glasovanjem 1938. ljeta.

Narodno glasovanje 10. aprila 1938. ljeta, Anschluss (20. dio serije 100 ljet Gradišće)

https://volksgruppen.orf.at/hrvati/stories/3104269/

https://volksgruppen.orf.at/hrvati/tags/100ljet

glazba: 23. dalmatinska šansona u Šibeniku, 2020. (ploča nominirana za Porin)

Neno Belan i klapa Cambi: Ne volin jugo, i kad te nema dugo

(https://www.youtube.com/watch?v=E0FsNaDa8KQ)

Duje Stanišić: Dite moje (https://www.youtube.com/watch?v=NEdIFmmEJR0)

Krešimir Batinica: Reci da me ne poznaješ (https://www.youtube.com/watch?v=MVAm3Fs0X4M)

Stijepo Gleđ Markos: Prava rič (https://www.youtube.com/watch?v=JxRHFJSuPnA)

Anton Leopold

Diboka ljubav

Ki diboko ljubi,

Vridan je ljubavi,

Radosti ne gubi,

More bit to pravi!

On će znat i dati

Ljubav – to držati!

Kigod su skažljivci,

Divojku privlaču,

Kažu cvijet na drivci,

Pak i k drugim skaču.

Ovde do rasparanj

Dojde – razočaranj!

Ljubav nije igra,

A seks nije šala,

Odluka prehitra,

Ka bi nešto dala?

Zato mislim triba,

Kad se igrom ziba!

Ljubav ne smi biti

Oganj strasti vruće,

Vrijed se ugasiti,

Kot da zgori pruće!

Samo ljubav prava

Je za hištvo zdrava!

Lučman, 1996.

Anton Leopold – U spomen stoljetnice Martina Meršića ml.

Anton Leopold

U spomen stoljetnice

Martina Meršića ml.

U Pajngrtu farnik,

Martin Meršić mladji,

Biše pravi žarnik,

Nudio med najsladji.

Pisao prepun brige

Dičje novinice,

Svitske, vjerske knjige,

Bezbrojne stranice.

Povijest, crikva, glazba,

Mnogo dobro štivo,

Običaji, svadba,

Prikazano živo.

Jačke, igrokazi,

Povijest i povelje,

Vjerski putokazi,

Shodišća u Celje.

Pun skrbi sabirao

Knjige, tiskanice,

Bogat stol prostirao

S hrvatske knjižnice.

Meršić kot duhovnik

Jako gorljiv biše,

Postao je kanonik,

Stekao časti više.

On je volio djelat,

Skromna duša žarka,

Kanonik i prelat,

Sijedi patrijarka!

Frakanava, u maju 1994.

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 27.

jačka – pjevana pjesma

Povjest>Povijest

Anton Leopold – Mladi danki

Anton Leopold

Mladi danki

Rodjen sam u Frakanavi,

Gde su Štober i Rebac,

Dom mi biše va Brkavi,

Skakljao sam kot kos na travi,

Bio u grmu živ vrebac.

Bio sam zdravo drivce mlado,

Dubanjak mi biše raj,

Djundjurke sam lovio rado,

Pasao krave, šaro stado,

I tolonkao svakudaj.

Ča je naše i domaće,

Škadanj, hidoš i krpljet,

Biše mi kot pčeli saće,

Ženska šnicka, muške gaće,

Kolovajka, lor i smet.

U ditinstvu sam jur sanjao

Svoje pute – filozof.

Otajnosti imao, shranjao,

Uz piertele guske zganjao,

Pleo pasac iz šarih slov.

Bio sam dičak svoje volje,

A kot školar ne marljiv,

Vlašća volja, svoje polje,

Nis znao ča će biti bolje;

Bio sam orih pokraj sliv.

Pjesme su me zanimale,

Ča se „slaže“, verš i stih.

Deklamirat mi se dale,

Klepetat mi usne znale,

U tom glasan, drugda tih.

Štao sam rado „Novinice“,

Jandira i Jurandir.

Povidajke i pjesmice,

A kroz ganjke brusio žice –

To mi dalo neki smir!

Kad sam sanjao na Dubanjku,

Počeo pisat na papir,

Slušao travu pri zviranjku,

Spjevao pjesmu, riješio ganjku,

S Muzom slavio prvi pir.

Stvorio pjesmu „Moje selo“,

Opjevao svoj rodni kraj.

Ugodalo mi se djelo,

Dignuo gori potno čelo…

Pjevucakao mi lipi maj,

Moja slabost u tom biše:

Bio sam mekak, sramežljiv!

Teže sam se dizao više,

Ljubio dostkrat kot se diše…

Čekao slive ispod driv.

U ljubavi skoro ginuo,

Zgubio Jelku, mili cvijet,

Razočaran teško zihnuo.

Tvrdu slivu si otkinuo,

Dušao gorki modrocvijet.

U jeseni uz travicu

Cvao je lilacki cvjetić,

Našao Mrazovu sestricu,

Okusio sam otrovnicu,

I loj divičanskih svić…

Tako je u jalnom žitku,

Mine i otcvate maj!

Človik mora borit bitku,

Plaznit krov i lor k dobitku,

Biti potpun ili kraj!

Frakanava, oktobar 1978.

Hrvatske novine 19/2021, 25

Leopold-maraton, CD 1

audiozapis: Anton Leopold

GRUPA_lirika iz Gradišća 1: tajni link

https://neu.mahara.at/view/view.php?t=8PCEnQSHOIumyqd6tT93

Wikipedija:

https://de.wikipedia.org/wiki/Anton_Leopold

Anton Leopold – Sedamkrat ljubim

Anton Leopold

Sedamkrat ljubim

 

Sedam puti tebe ljubim,

Sedam trakov te zarubim,

Ljubim tvoje meke usne,

Ljubim vlase, šum se zgusne,

Ljubim tvoje modre oči,

Ljubim srce, ko poskoči,

Ljubim tvoju svilnu kožu,

Ljubim miris, milu rožu,

Sedmič ljubim tvoju dušu,

Ćut ka raste, a ne sušu!

Sedam puti, to tajedan,

Stalna ljubav, cilj je jedan!

 

Beč, 1999.

 

Hrvatske novine 19/2021, 22

Leopold-maraton, CD 2

Anton Leopold – Frakanava

Anton Leopold

Frakanava

 

Slika kot da podrhtava,

Stanje, škadnji, turam žut:

Rodno selo, Frakanava,

Naših pjesam zipka prava,

Kraj zeleni, tihi kut.

 

Frakanavci su pjevali,

Znali s pjesmom mnogo reć,

Povidali i pisali,

Tim hrvatstvu mnogo dali,

Znali neki vrh doseć.

 

Stari pjesnik je u parku,

Usred kića dan i noć,

Kot da bere u košarku

Cvijet, a sije ljubav žarku,

Rečeć svim: „Sloga je moć!“

 

Frakanava, 1990.

 

Hrvatske novine 19/2021, 22

Leopold-maraton, CD 1

Anton Leopold – Stara gora (Ignacu Hovatu)

Anton Leopold

Stara gora

(Ignacu Horvatu)

Nut „Iz naše Stare Gore“

Prošao je u vječne dvore!

Kad njegovu knjigu čitam,

Svenek neke misli splitam.

Maloborištofska gora,

Stara Gora, mlada zora,

Na obronki dan se rodi,

Sunce blisne na ishodi.

Stara Gora, zemlje prsje,

Vinogradi, kolci, trsje,

Drivlje, slivlje i čerišnje,

Marelice, briske, višnje.

Na vrhuncu ptica bijela,

Golub mira i kapela,

Sveti Donat, čuvar gore,

Tiho sluša ptičje zbore.

Carstvo Ignac Horvatovo,

Napišeno mnogo slovo,

Tabla s pismom vrhom kolca:

„Paragrafi vrdira Tobolca“.

Draška Caga, Cesarice,

Pčelinjaki i pčelice,

Korita za nešto mišat,

Za galicu, trsje špricat.

Stara Gora bila carstvo.

I narodno gospodarstvo,

Gaj pjesnički, vrtljac pisca,

Sok iz trsja, sad iz drivca.

Maloborištofsko vino,

Pilo moćno, žarko, fino,

Kot krv stare zemlje majke,

Odvud priče, povidajke.

Ča je sada? Gora mrije,

Ča je bilo, to već nije…

Ignac Horvat lipo pisao,

Zadnje suze si obrisao.

Trsje, drivlje su posikli,

Gori staru pratež svlikli,

Plišljiva je stara glava,

Sve već golo, grudje, trava!

„Rumeno kot krv junačka“,

To je stara vinska jačka.

Samo davni vjetar ore

Pjev: „Iz naše Stare Gore!“

Borištofi na rastoku,

Rumeno kot u potoku

Vino Stare Gore teče,

S jačkom „Laku noć“ nam reče.

Mali Borištof, 1983.

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 28.

jačka – pjevana pjesma

Stara gora, Draška caga

Anton Leopold – Pjev iz otajnih dnik (Ferdinandu Sinkoviću)

Anton Leopold

Pjev iz otajnih dnik

(Ferdinandu Sinkoviću)

Iz otajnih tihih dnik

Raste lipo selo van.

Kot olovka naš zvonik,

Farska crikva, mnogi stan.

Iz doline u brižić

Kot ovčice, cijeli roj,

Tihe zemlje lip kusić,

Crikva u kotlini toj.

U dan bijeli zvoni zvon,

Po brižići lebdi glas.

Pinkovac na dlanu tom,

Krugli turam zove naš!

Tamburice zvuk i pjev

Diže se iz vedrih dnik.

S pjesmom raste u svoj dnev

Naš Sinković, tih človik!

Frakanava, 4. 12. 1993.

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 29.

tihi dnik>tihih dnik

Anton Leopold – Guslač Tutu

Anton Leopold

Guslač Tutu

Plakale su tvoje gusle,

Zvuk probijao magle zgusle.

Slatka biše ona glazba,

Kot da je to uhu svadba.

Oj ti Tutu, Tutu,

Naš hrvatski Rom,

Oplakao si prošlost,

Naš zeleni dom.

Kako slatko je glušalo,

Puno žara nas zibalo,

I do srca išlo nutra,

S tobom pjevao bih do jutra.

Oj ti Tutu, Tutu,

Naš hrvatski Rom,

Oplakao si prošlost,

Naš zeleni dom.

Kad si prošao, zašutile,

Rastekle se pogubile

Te ciganske vedre bande,

Guslači za male lande.

Nima te već, Tutu,

Naš hrvatski Rom,

Već ne plaču gusle

Melodijom svom!

Lakimpuhi logor biše,

Sramotišće, pranger stup.

Posle smrti onde tiše,

Spomenik: kamenja kup.

Nima te već, Tutu,

Naš hrvatski Rom,

Već ne plaču gusle

Melodijom svom!

Longitolj, sept. 1993.

(Napisao prema jački Brujev „TUTU“)

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 30.

jačka – pjevana pjesma

Anton Leopold – Pero

Anton Leopold

Pero

Za pisanje pero,

Od kokoše pero,

Od metala pero.

Rič je svagde ista,

Stanovita, čista,

Svojom pravom žicom

Titra rečenicom,

Naglaskom pokaže,

Značaj svoj razlaže.

Svako drugo sredstvo,

Ni u čem susjedstvo!

Gdo je došao na to,

Iste riči?… Zato,

Kad su ljudi spali,

Svakako sanjali…

U snu neka sredstva

S njevoga posjedstva

Pomišali skupa,

Vrgli usred kupa,

Tako pred očima

Troja pera ima!

Ja bih (drago sime?)

Dvim dao drugo ime,

Bilo bi nek jedno

Pero zvanaredno!

Beč, 1989.

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 31.

Anton Leopold – Moje selo

Anton Leopold: Moje selo (CD, Leopold-maraton1)

KT_pjesma na kraju_10. maja 2021.

https://ivansic.wordpress.com/2019/02/21/anton-leopold-moje-selo/

Subotu je umro, ili kako bi lipo naši stari rekli zaspao u Gospodinu, Anton Leopold, plodan pjesnik, ki je rodjen 1928. ljeta u Frakanavi. Akademik Nikola Benčić je pisao o njemu da je Leopold književnik, samouk, ki se najdosljednije naslanja na Miloradićevo pjesničtvo jur i po tom, ča je odrastao u Frakanavi i kade mu je jur od ranoga ditinstva bio na svakom mjestu prisutan Miloradićev duh. U emisiji ćemo se spomenuti pokojnoga Antona Leopolda.

Prilikom 100. obljetnice utemeljenja Zemlje je povjesničar Michael Schreiber iz Fileža sastavio za Hrvatsku redakciju Radija Gradišće seriju, u koj će se ov put baviti s Anschlussom 1938. ljeta.

Anschluss, 1938. ljeta

19. dio serije „100 ljet Gradišće“

https://volksgruppen.orf.at/hrvati/stories/3102568/

https://volksgruppen.orf.at/hrvati/tags/100ljet

RIS: Rub i sredina

Literarno stvaranje Antona Leopolda, frakanavskoga pjesnika i fotografa, stoji po njegovoj smrti u centru ove emisije.

 

Anton Leopold je umro subotu, 8. maja 2021. u 93. ljetu života.

https://volksgruppen.orf.at/hrvati/stories/3103224/

https://volksgruppen.orf.at/hrvati/stories/3102997/