Anton Leopold – Kapela kod Plajgora

Anton Leopold

Kapela kod Plajgora

U Plajgoru je kiritof

Na Mrtinju s puno krikov.

Pozvali su nas rodjake,

Kasna jesen dala znake.

Onde loza zvâna groblje,

Mraz jur prazno kiće globlje,

Pokraj ceste kapelica

U maglini kot iskrica.

Teška magla sve zavija,

U toj magli kip Marija

U kapeli kot na stupu,

Magla kot da miša supu.

Zadnje cvijeće oko kipa,

Mutna svića pozdrav sipa,

Črni se kot zrak vječnosti,

Budna iskra od svitlosti.

Tako svenek na Mrtinju

Lebdi svitlost kot u sinju,

Kapela još uvijek stoji,

Mnoge teške dane broji.

Svitlost tinja i svitucka,

Majka Božja se smijucka.

Dokle svitlost ovde odzgor,

Živiti će mali Plajgor!

Plajgor, u jeseni 1990.

(U misli na Mrtinju oko 1940.)

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 49.

kiritof – crikveni god, kirmes

Živit će

Anton Leopold – U Vlahiji

Anton Leopold

U Vlahiji

Svagde širom cviće

Mlado protuliće,

Zeleni su vrti,

Kraj kot stol prostrti.

Srce se raduje,

Sriću posjedjuje,

Cvateš nam, Vlahija,

Zemlja naša najkrasnija!

Zeleni su lugi,

Polje va tom krugi,

Lapti žitorodni,

Travniki ugodni,

Mile ptice skaču,

U radosti jaču…

Rodna si, Vlahija,

Gruda najmilija!

Dojde šara jesen,

Mnogi čar donesen.

Sunce, mraz i magle

Zemlje se dotakle.

Ovde propadanje,

Lišća otpadanje.

Šara si, Vlahija,

Zemlja najdičnija!

Pride zima bijela,

Zasnigana sela,

Burni vjetar diše

Mećave od Pliše.

Lipa si i čista,

Sve se bijelo blista,

Ti zimska Vlahija,

Zemlja najbjelija!

Ponosom u sebi,

Daj da pjevam tebi,

Da zatrzam žice

Moje tamburice,

Zemlju svoju slavim,

Ljubavom pozdravim.

Draga si, Vlahija,

Majka najvjernija!

Bandol i Rorigljin,

Širokani, Cikljin,

Rupišće, Poljanci,

Marof, Ključarevci,

Sabara, Podgorje,

Hodas i predvorje,

Zdravo, o Vlahija,

Zipka najteplija!

Ispod Pliše brigi,

Zeleni kotrigi,

Svaki je kot kapić,

Bošnjak, Parapatić.

Biju vlaška srca,

Ljubav iskre brca.

Divna si, Vlahija,

Pjesma, melodija!

Frakanava, 1992.

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 50.

Pliša – brig blizu Rohunca, na sjeveru Vlahije

Vlahija – hrvatski kraj u južnom Gradišću

Doroteja Zeichmann: U tišinu poslušam

Doroteja Zeichmann: U tišinu poslušam

KT_pjesma na kraju_12. aprila 2021.

Pjesma (https://ivansic.wordpress.com/2016/05/26/doroteja-zeichmann-u-tisinu-poslusam/)

Pred 450. ljeti su se Hrvati doselili u Novo Selo na Hati. A danas pred osmimi dani je Radoslav Janković pri redavanju otkrio, da Novo Selo leži u središću područja, ko su Gradišćanski Hrvati naselili pred skoro pol tisućljeća. U centru serije o 100 ljetnici Gradišća ćedu danas stati dogodjaji, ki su peljali do striljanja u Šundrofu 1927. ljeta.

Michael Schreiber: Obrambeni savez i Šundrof, 15. dio serije „100 ljet Gradišće“

https://volksgruppen.orf.at/hrvati/stories/3098585/

https://volksgruppen.orf.at/hrvati/tags/100ljet

glazba: Arsen Dedić

Djevojka iz moga kraja (https://www.youtube.com/watch?v=lGI-mZ4Ilys)

Odlazak: Tamo da putujem (https://www.youtube.com/watch?v=68RsSrptOvk)

Tvoje nježne godine (https://www.youtube.com/watch?v=l7xzxSMdVik)

Moderato cantabile (https://www.youtube.com/watch?v=7_KZ3ez4hsc)

Anton Leopold – Križ u Hrvatskom Cikljinu

Anton Leopold

Križ u Hrvatskom Cikljinu

Kod Cikljina tisk uz selo

Stoji krasan križ, propelo.

Drivlje jur zgubilo lišće,

Zadnje sunce križ poišće.

Kasna jesen širom vlada,

Dan se zgublja, sunce pada,

Uz oblakov tamnih jato

Gasne dana zadnje zlato.

Bog na križu virostuje,

A sunce ga pozlaćuje,

Kot od zlata je propelo

I raspeto Božje tijelo.

Vjera naša iz Biblije

Mnoge tajne nam otkrije:

Zajt će sunce, sve će spati,

Božjom voljom opet stati!

Hrvatski Cikljin, 26. 11. 1992.

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 50.

Anton Leopold – Turam u Vincjetu

Anton Leopold

Turam u Vincjetu

Turam u Vincjetu

Kot čuvar stražari,

Okol njega letu

Burni časi stari.

On je ovde miran,

Je li sunce, kiša,

U prostor opširan

Zvon hrvatski viša.

Kad se zvončić ziblje,

Kot da se otvoru

Usta, rič se giblje,

I stari govoru.

Puna ganjkov prošlost,

Duševna bogatstva,

Posle mraka svitlost,

Postanak hrvatstva.

Selili narodi,

Uz zastavu bijelu,

Sve bliže k slobodi

I k novomu selu.

Tako postao Vincjet,

Roža usred polja,

Snažan novi pokret,

I za život volja…

Kot da vrime stoji,

Drimlje stari turam,

Mnoga ljeta broji,

Kot štit protiv buram!

Vincjet, 1989.

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 51.

Anton Leopold – Turam

Anton Leopold

Turam

Tvrd je jaki turam crikve,

Na njem vjetri brusu britve.

Njega grlu oblačine

I potresu grmljavine.

A kad strijela u vrh udri,

Iskre letu, on se mudri,

Ništ ne ćuti ognja, boli,

Streloteg ju sklati doli.

Njega pere mokra kiša,

Jutro rosa biser viša.

Magle njega grlu sapom,

A snig kinči bijelom kapom,

Noć ga krije črnim šlarom

I zvjezdanim kolobarom.

Žari se pri zlatom suncu,

Skupa s križem na vrhuncu.

A da u san ne uroni,

Zbudu njega većkrat zvoni.

Frakanava, 1990.

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 51.

Anton Leopold – U farskoj pivnici

Anton Leopold

U farskoj pivnici

U Židanu pokraj crikve

Farof, gaj kulture sitve,

Vani jelve, bijele breze,

Znutra zdenac pokraj ljese,

Na farofu je knjižnica,

Bogat muzej i riznica.

Svega skupa sabrao farnik,

Hrast hrvatski, pravi žarnik.

Na farofu je pivnica,

Dojdemo po stepenica

U tu škuru prostoriju,

Jednu malu črnu špilju.

Kot je ugljen črne zidi,

Na ki puno novcev sidi,

Kot spomeni sakupljeni

Novčići na zid slipljeni.

Črni lagvi ovde nutri,

Vinska duha u nos udri:

Ovde vino farnikovo,

Staro i „ljetošnje“ novo,

„Hajriger“ mu Nimci velu,

Na rastoku se veselu…

Farnik rado goste prima,

On izvrsno vino ima.

U pivnicu ljude zove,

Da mu slipu novce nove,

Mali pinez kot spominke,

Na sastanke i pominke,

On s bučicom vino vadi,

Ter natače po navadi

U stakaoca, da se pije,

Farskim vinom gut zalije:

„Pijmo sada, brati, sestre,

Da budemo duše vedre!

Dobro zdravlje i na bratstvo,

Na preteljstvo i hrvatstvo!“

Ipak ovde neka mjera.

Preveć, upit – se ne kera!

Ar da padneš, tvrde štige,

Slomit moreš si kotrige!

Ali malo smi šumiti,

Ar je vino nek za piti,

Dobro vino farnikovo,

Prvi klas je i „A“ slovo!

Zato pijmo kod Židancev,

Ovput nij u vinu žgancev!

Frakanava, 6. 11. 1993.

(Po povratku iz Židana)

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 52.

kerati – dostojiti

Anton Leopold – Kapela na brigu

Anton Leopold

Kapela na brigu

Kot ptičinje gnjazdo Plajgor,

Mogli bi reć Olovnica.

Ovde dugo s trnja zastor,

Olmod biše skrita ptica.

Zgora sela strmni brižak,

Golubica onde bijela,

Vjetar snažan, a zrak frižak,

Bijelo blista se kapela.

Turam je kot bijela kreda,

U njem srce, zvončić mira,

U dolinu mirno gleda,

A zbor ptičji psalme svira.

A kapeli kip Divice,

Lipa slika iz prošlosti.

Smijucka se Majke lice,

S Ditešcem kot sjaj milosti.

Bilo je na lipi danak,

U ljubavi smo molili,

Krasan biše ov sastanak,

U slobodi s Bogom bili.

Kloštar, septembar 1994.

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 52.

frižak – svjež, dobroga zraka

Anton Leopold – Gradišćanski vlak

Anton Leopold

Gradišćanski vlak

Na Poljanci

Leti črni vlak,

Šumi, fućka,

Diže dim u zrak.

Od Rasporka

K Prodrštofu prik,

Uz brižuljke,

Kroz kotline dnik.

Ovde sela,

Naš Poljanski svit,

Krovi, turmi,

Mnogi čar otkrit.

Prodrštofi

Pak postane cug,

Pri stanici

Gde je zelen krug.

Zimzelenom

Opleten je stan,

Wulkaprodersdorf

Kolodvor nazvan.

Puše paru,

Pak se skašlja on,

Mašin huče,

Ter se gane pon.

Uz šum, štropot,

Črn lokomotiv

Red vagonov

Vuče jaki div.

Za njim plazni,

Splita gusti dim,

Mašin fučka,

Daje znake svim.

Tako dalje

Puzi dugi trak,

Gori k Beču

Biži črni vlak.

Vulkaprodrštof, 1956.

(U vlaku pri vožnji)

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 53.

cug – vlak

pon – vlak, željeznica

Anton Leopold – Selo u dolini Repca

Anton Leopold

Selo u dolini Repca

U dolini Repca polje, trava,

Ovde leži naša Frakanava,

Svitle bijele hiže, žuti turam,

Čuvar vjerni protiv gromom, buram.

Na granici selo, okićeno,

Pjesma veli: S vodom okrojeno“.

Ovde dobri ljudi, sestre, brati,

Narod naš: Gradišćanski Hrvati.

Dobar narod, prepun marljivosti,

Istaknut u ljubavi, vjernosti,

Dokazali su to mnogi čini

Kroz aldove k svojoj domovini.

U parku je spomenik pjesniku:

Miloradić – rekao je človiku:

„Sloga je moć!“ Budimo Hrvati!

Jezik majke tribamo čuvati!

Budmo vjerna dica domovine,

Dobar glas nas diže u višine.

U ljubavi naša srca biju,

Za narod, za Gradišće, Austriju!

Frakanava, 14. 8. 1989.

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 54.