Anton Leopold – Ljubim Hrvate i hrvatska sela

Anton Leopold

Ljubim Hrvate i hrvatska sela

Moje pjesme su kot ptice,

One letu na sve strane.

Pero piše, tuče žice,

Crta rede obasjane.

Prvo mjesto domovina,

Naša sela, naša polja,

Naše loze, brig, dolina –

Simo vuče mene volja.

Kako rado ja pohadjam –

I kot doma se ja ćutim –

Naša sela, gde obajam,

I svakamo se potrudim.

Onde mislim, pjesme pjevam,

I kamerom snimke snimam,

Uživanjem punim gledam,

Mnogu radost u tom imam.

Naša sela vabu mene,

Dilit želim ljubav bratsku.

To je cvijeće, ko ne vene!

Rado čujem rič hrvatsku.

O Hrvati, sestre, brati,

O koliko vas ja ljubim!

Dragi ste mi, svi Hrvati,

Uz vas se kot „svoj“ ja ćutim!

Beč, 1983.

Anton Leopold, Štorice i pjesme, HŠtD, Željezno, 1989, 57.

Oglasi

Anton Leopold – Moje selo

Anton Leopold

Moje selo

Moje selo rodno

V zelenoj dolini,

Lipo i ugodno

Ležiš va tišini.

Pored stani stoju,

A u nji Hrvati.

Vidim hižu moju,

U njoj otac, mati.

Slatko bivališće

S braćom, dragom meni,

Prostrano dvorišće,

Odzad vrt zeleni.

V lipom redu hiže,

Crikva im je čelo,

Turam žut se diže

Kot da čuva selo.

Zgora je raj plavi,

Bijeli oblačići…

Doma Frakanavi

Živim ja u srići.

Cvijeće se zaplelo

Med zelenu travu.

Živi, Bože, selo,

Našu Frakanavu!

Frakanava, u maju 1946.

Ova pjesmica je prva moja pjesma, ku sam napisao u maju 1946. kod ribnjaka Dubanjka u Frakanavi.

Anton Leopold, Štorice i pjesme, HŠtD, Željezno, 1989, 58.

beli>bijeli

cveće>cvijeće

Anton Leopold – Gledam te kroz maglu

Anton Leopold

Gledam te kroz maglu

Gledam te kroz maglu,

O narode mali,

I kroz grmlje, šiblje,

K turmu pri obali.

Mali si nek, mali,

Veći bit ne moreš,

Kad zbog magle guste

Brazdu si ne oreš!

Hoćeš dalje drimat,

Danom i po noći,

Da u sanji zgubiš

Još i zadnje moći?

Neka umrit, narod,

Gledaj, zora puca!

Novi dan će dojti,

Sunce jur svitluca!

Digni se i skini

Lance pesimizma!

Sunce nosi trake

Nade, optimizma!

Beč, 1987.

Anton Leopold, Štorice i pjesme, HŠtD, Željezno, 1989, 59.

Anton Leopold – Črni dan sela

Anton Leopold

Črni dan sela

Veliki Petak 1945.

Danas je u našem selu zminjen svit,

Prepun groze, črnom prašinom ovit.

Danas je izbrišen ta naš sveti mir.

Duhi boja vršu svoj krvavi pir!

Svagde prasak pušak, kugle grozni zvek,

Zuj rafalov s mašinpušak – strelotek,

Škrebetanje tenkov i topovski grom,

Krepanje granatov, stakla, cigle lom.

Iz ognjenih ran rasplamsa se oganj,

Mnogi dom izgleda kot raskoljen panj.

Ovde onde leži vojak, nepomičan, nim,

Pun od krvi. Vječnost širi se nad njim.

Na raskršću cestov razbit tenk čuči,

Kot ubita žaba ziva i muči.

Cestom tanki, auti, kola slijedu put.

Stupa vojska, pogled svaki ljut i krut.

Selo puno vojske, strahom drhće zrak,

Ne ufa se javit petelj nit kucak,

Zabrat pred očima (zeti nije krast) –

Bile su parole, toga časa čast.

Razbojniki spraznili ti stan i žep,

Krivo biše vino staviti na čep!

Mnogi biše oslobodjen čižam, ur,

Ukradjeni konji, ubit pas, mačkur.

Kokoše i jajca – dobar apetit!

Vino (i plisnivo) dobro im za spit!

Vinom buhtu živci, pred očima strastven blisk,

Dostkrat u zrak prasne zdvojan ženski vrisk.

Ovde grom i oganj, žarko goruć mlin.

Plače seoski potok pun črljenih pin.

Oskrunjene žene, mnogi plač i zdih.

I med stanovniki bilo je mrtvih.

Mirna zemlja, vulkan u kom klije zlo.

Krv je namočila naše sveto tlo.

Dignuli se grobi pokraj tihih hiž,

Na jednim je zvijezda, a nad drugim križ.

Frakanava, 1960.

Ispjevao prema povidanju jednoga prijatelja iz Dolnje Pulje.

Anton Leopold, Štorice i pjesme, HŠtD, Željezno, 1989, 60-61.

pazljivost>pažljivost

aute>auti

pokraj tihi hiž,>pokraj tihih hiž,

Anton Leopold – Stara varoška ulica

Anton Leopold

Stara varoška ulica

Ulica. Zaspana.

U nju se zavukao žuti trak.

Svinuta banana.

Ljetno sunce pali. Lipi zrak.

Gasica. Uskoća.

Stil starinski tunelira grad.

Kiseli vonj voća.

Na bazalt se ruši črni hlad.

Kameni. Zidine.

Suri krovi. Dimnjakov pun red.

Obične istine:

Dim nad krovi. U kanali med.

Izlogi. Muslavi.

Šari izbor košulj, haljin, hlač.

Drimlje pas rutavi.

Kolca riva ulic pometač.

Refleksi. Sunašce.

Verkl sipa svežnje melodij.

Otvori srdašce:

Prosjak peklja uz starinski pilj.

Stupanje. Šumenje.

Vjetrić crta suhi kolobar.

Pažljivost. Dvorenje.

Budnim okom gleda škur redar.

Golubi. Vrepčići.

Hausmajstorka brunda pokraj vrat.

Muslavi kutići.

S turma tukne ur starinskih bat.

Koraki. Žurenje.

Rožni kljat oživi tamnost stijen.

Naravno čudjenje:

Glej… i lipih ima ovde žen!

Beč, 1974.

Anton Leopold, Štorice i pjesme, HŠtD, Željezno, 1989, 62-63.

pazljivost>pažljivost

čudenje>čudjenje

svežnje melodij (svežnje melodije/melodijov…)

Anton Leopold – Teški časi

Anton Leopold

Teški časi

Dugi boj smo preživili,

Mnogo smo se natrpili.

A i sad su teški časi,

Ovde, onde tužni glasi.

Ako ovde i mir vlada,

Mnogo pravo na tla pada.

Rusi su nam gospodari,

Posjedniki i stražari.

Držu nas posadne sile

Čvrsto kot željezne žile.

Naša vlada pri svom stolu

Stavljena je pod kontrolu.

Još se vidu mnoge rane,

Ruševine na sve strane;

Za aldove suze teču,

Teške boli srca peču.

Ali se svagdir giblje,

Protuliće cvijeće siplje,

Počne djelo uz težine

Za izgradnju domovine.

Hrana manjka u varoši,

Mora da se manje troši!

„Črno trštvo“ zove s kuta.

Mast i meso, to j‘ valuta!

Mast je zlato, meso srebro,

Pladanj zelja, svinjsko rebro;

Još i krumpl je imanje,

O tom bišu mnoge sanje.

Poljodjelac još ne gladi,

On za hranu polje radi!

Čuda mora on livrati

I za slabe cijene dati.

Narod želji imat kruha,

Kapljicu na usta suha,

I dom vlašći u tišini,

Mir, slobodu v domovini.

Bože mili na višini,

O pomozi domovini!

Daj joj mir i mnogo sriće,

Da se digne i procviće!

Frakanava, 1946.

Anton Leopold, Štorice i pjesme, HŠtD, Željezno, 1989, 64-65.

Pravo>pravo

posednik>posjednik

železne>željezne

vse>sve

vsagdir>svagdir

cveće>cvijeće

delo>djelo

cene>cijene

Anton Leopold – Povratak iz daleka

Anton Leopold

Povratak iz daleka

U bijeli dan,

U tamnu noć,

Koracam sâm

Uz zadnju moć.

I išćem ja

Svoj mili dom,

Gde sunce sja,

Gde gasne grom.

Sad išćem slijed,

Ta svitli put,

Uz drvored,

Svoj stari kut.

Ta Gradski Gaj,

Moj sveti dom,

Nezabljen raj

Srdašcu mom.

Još mlad, ne sit,

Iskao sam kruh;

U dalek svit

Me zaveo duh.

Obašao sam

Jur svita pol

U volji plam,

U srcu bol.

Ta tudji svit,

Zglobana kost,

Va vriću mlit

Mi znao nij dost!

Ar gorka stran

Je tudji svit;

Nažuljen dlan

Već ga je sit!

Sad opet ja

Udrio sam put

Stazom morja:

U stari kut.

Povratak moj,

Sazrejan čin:

Dolazi tvoj

Zgubljeni sin!

O pusti sad

Ljubavom svom

Kroz tvoj me prag,

Predragi dom!

O primi me

U zagrljaj,

Prigrli me,

Moj rodni kraj!

Dolazim sad,

Penzionist!

Već nisam mlad,

Polsuha list!

O rodni kraj,

U staru dob

Krov meni daj –

Na kraju grob!

Beč, 1961.

Anton Leopold, Štorice i pjesme, HŠtD, Željezno, 1989, 66-67.