Augustin Blazović – Žaba i vol

Augustin Blazović

Žaba i vol

Prijatelju!

Poznaš li priliku od vola i žabe?

Htila je biti veća od vola i krave.

Nadima se, dokle ne pukne naglo.

Pazi, da tebi ne ide ovako!

Novo Mjesto, 25. 01.1961.

Augustin Blazović, Vigilija, Beč, 1961, 32.

Augustin Blazović – Tikva i plot

Augustin Blazović

Tikva i plot

Zlizla je tikva na plot.

Rasla j’ kot divlji vrganj

Cvala j’ u njoj oholost.

Zanemarmeće cio vrt,

Ipak ju jada videć

Jelve još viši vrh.

Zato bi htila gori još više,

Ali kot plazni, puknu joj žile.

Leži razbita i gine na tlo.

Novo Mjesto, 15. 01. 1961.

Augustin Blazović, Vigilija, Beč, 1961, 33.

Zanemar meće>Zanemarmeće

Augustin Blazović – Klop (Krpelj)

Augustin Blazović

Klop (Krpelj)

On se obisi tebi na vrat,

Ili ti globlje gladno hrbat

I tura glavu tebi pod kožu

Ni kralji se njega lako

Osloboditi ne moru.

Kad dojde k tebi na dosadan posjet,

Već ti dodija njegovih očiju pogled,

Jer znaš da brzo otići ne će,

Nago te dvori do nemile polnoći

Ili do mile zore.

Naglo ti dojde u glavu srićna ideja:

Ti bi mogao pohoditi tvoga prijatelja,

I ufaš se: sad si se gosta otresao…

On te i tamo prati, – nisi mu utekao.

Dojdeš tamo, poznanci te gledaju čudno,

Čemu nasadjaš njihovom društvu takovo truplo.

Oni b’ ti rado nudili vina, slanine…

Ti skromno odbiješ…

On se sām k nastrtomu stolu porine

I ji i pije iz punoga guta,

Dok mu želudac prepun ne puca.

Dižeš se stidom, da otidješ domom,

On cezlja neutrudljivo za tobom.

Ti bi se legao,

On te j’ pretekao,

U tvojem krevetu leži, preživa

I stenji kao pred klalom pitana svinja.

Klopa-krpelja čuvaj se brate!

Nasolnog gosta nikad ne manje!

Jer on ti krv sisa i umara živce,

Do zadnje kaplje ti ispije vince,

A najradje on tvoje predrago vrime krade.

Reci mu mirno, da odsle doma ostane.

Augustin Blazović, Vigilija, Beč, 1961, 33.

otideš>otidješ

Augustin Blazović – Posmih

Augustin Blazović

Posmih

Vedroga neba božji dar je posmih,

Iz raja proudira on u svit.

On mladu majku srićnom učini,

Kad prvi put diteta oko razvedri,

I nima svit bisera dražega

Od posmiha oka ditinskoga.

Il‘ ima svit ov meda sladjega

Od zaručnje ljubljenog posmiha?

Kad gleda duboko odana i mila,

U oči svoga zaručnjaka presrićna,

Ta posmih je kot sunca zagrljaj

I novoga života naručaj.

Dobrote tihi posmih odziva

Nabrano lice starice, starca,

Kot jesen plodovita dili dare

I k nebu ravna sve grbave staze,

Gdje se pretvori svaka bol u radost

U posmihu procvate vječna mladost.

Augustin Blazović, Vigilija, Beč, 1961, 34.

Augustin Blazović – Svuda – Dva mrava

Augustin Blazović

dva prijevodi: Joachim Ringelnatz (1883.-1934.)

Svuda

Svuda čudesan je svijet.

Svuda život živi.

Za podvezicama moje tetke

I makar gdje pokraj njih.

Svuda žmiri tmina.

Dijete otac postaje.

Pet časaka kasnije,

Šta j‘ prolazno, umire,

Vječnost živi svagdje.

Dahneš li u puža dahom,

U kućicu on se stisne.

Zaliješ li ga konjakom,

Vidi bijele miše.

Dva mrava

U Hamburgu su živjela dva mrava,

U daleku Australiju na put se dala.

No već na tvrdoj ulici Altone

Zaboljele su trudne mrave noge,

I tada im je došla misao mudra,

Da se odreku zadnjeg dijelka puta.

Augustin Blazović, Vigilija, Beč, 1961, 34.

trudne>umorne

dva prijevodi>dva prijevoda

odreku>odreknu (odreći se, odrečem se, odreknem se)

Augustin Blazović – Šta su elegije?

Španjolske elegije

Augustin Blazović

Šta su elegije?

Šta su elegije?

Pjesme, koje bi mogle biti

Izraz slavenske melankolije

I srca odziv tugaljivi.

Izrazuju se njima tihe težnje;

Na dušu one kao sjene sjednu,

Dok duboko na dnu otajne čežnje

U ritmu procvatu i venu.

Ove elegije su skromni sād,

S mojeg španjolskog puta svežnjić cvijeća,

Nevještog pjesnika su prvi rad,

Iz malih doživljaja pleten vijenac.

Potresljive u njima osjećaje

Ne tražite! Iz tihe stvarne lire

Ko slabo dirnutom žicom gitare

Tek prema koncu još zazvuči srce.

U skladu spaja disonancije

Vlastitog srce i tudjeg života

Zadnji akord svake elegije,

da digne um od čovjeka do Boga.

Augustin Blazović, Vigilija, Beč, 1961, 35.

sjene = sinji

osjećaji = ćuti

tek = stoprv

um = duh

Šta>Što

Augustin Blazović – I. – San Sebastian

Augustin Blazović

I.

San Sebastian

U Lurdu noć molitava i mnogih svijeća,

Jutarnja žurba, jad i defekt za nama je.

Ostavili smo čarobni grad Biarritza,

Španjolski kraj zamamljivo otvara se.

Još leži putni napor u trudnim živcima,

Kad gladni sjednemo u San Sebastianu

Za kasni stol prvog španjolskog ručka

U nekom finom, elegantnom restoranu,

Konobarica crne oči strastvene

Se blistaju, kad idu uz nas mimo.

Španjolske riječi tudji odjek zalije

Rubintu slično vatreno Clareta-vino.

Sada lete žive pjesme i šale,

Kad posjetismo Baske-ribare

U slikovitoj staroj morskoj luci,

Gdje duga poredica čamca čuči.

I mi bi rado počinuli,

Jer vince u noge zašli je.

Osjećamo se opet umorni,

Iako nam jezik junači se.

Ovi bi dakle bili prvi doživljaji

Španjolske zemlje u zaljevu Biscaya?

Sve tako jednostavni utjecaji,

Prolazni, ipak ne bez vječnog sjaja

U slatkom spomenu tudjinskog zagrljaja.

Augustin Blazović, Vigilija, Beč, 1961, 35-36.

žurba = pašćenje

napor = trud

ručak = objed

konobarica = kelnerica

odjek = odziv (Echo)

Clareta-vino = ugodno ružičasto španjolsko vino

luka = pristanišće

utjecaj = Einfluss

restaurantu>restoranu

%d bloggers like this: