Augustin Blazović – U Božjoj peći

Augustin Blazović

U Božjoj peći

Bože! Nisam ja zlato ni srebro.

Ipak me bacaš u oganj, u peć?

Duša je moja

od žilave gline,

od gologa blata

posuda prazna.

Misi me, gnjavi me,

peci me žarko!

Možda ću postat u vatri

posuda časna,

da nosim ime tvoje

med ljude, ke trapi

možda i nesvijesno

čežnja i glad

za Tobom, o Bože.

Augustin Blazović, Rosa i dim, HŠtD, Trajštof, 1977, 52.

Augustin Blazović – Praznovjerje

Šale

Augustin Blazović

Praznovjerje

Moj prijatelj Habakuk

pun je praznovjerja.

Ni lav, ni slon, niti vuk

ne prestrašu njega.

Ceste je on gospodar,

kad sidi u auti.

Prevest će on svakoga.

A stoprv pišaki!…

Ko na mah ne skoknu kraj,

jur ležu u jarki.

Samo onda žesne se

pun ludoga straha,

ako skoči prik ceste

pred njim črna mačka.

1963.

Augustin Blazović, Rosa i dim, HŠtD, Trajštof, 1977, 54.

Augustin Blazović – Mudri striča Jerko

Augustin Blazović

Mudri striča Jerko

(Šaljiva pjesma za dicu i odrasle)

Striča Jerko, mudri starješina,

Svoj rodbini savjenik u stiska,

U velegrad putuje na vlaku,

Da pomore svojemu nećaku.

Ča je stvorio nećak nevaljani?

Ruku j‘ imao u šefa blagajni:

Dok njegov šef u bolnici leži,

Deset tusić nećak pronevjeri.

Pak vas novac na hitri i rasprudi.

Sad stuguje, da će službu zgubit.

Sva rodbina s nećakom zdihava:

ča je činit, strica ispitava.

Stric Jeronim nećaka ukara,

Onda tiho dugo premišljava

Ter izmisli misao čudnovitu

da pomore bratovljevom sinu.

On zapovi svojemu nećaku,

Neka ide opet u blagajnu

pak si isto još jednoč posudi.

– Sva rodbina tomu se začudi.

Kad se nećak s novcem opet vrati,

Stric pri sebi deset tisuć shrani.

Rodbini svoj zapovi da idu

S njim zajedno k šefu u bolnicu.

Čudi se šef velikom pohodu.

Skrbno pita: ča je uzrok tomu?

A stric Jerko na znanje mu daje:

Dvajset tisuć fali iz blagajne.

Šefu fali na početku sapa,

Strašno šuti, kao da ga j‘ kaplja.

Onda kriči, grozi se nećaku,

da ga hoće predati fiškalu.

Lukavi stric šefu pravo daje,

Za nećaka kruto se on kaje:

„Ništvridnjaka triba kaštigati,

Ali tako, da bude i hasni.

Siromašna rodbina j’ pripravna

Nadomjestit polovicu kvara.“

Tim stric šefu deset tisuć zbroji.

Ov se jako čudi dobroj volji.

A tu drugu polovicu kani

Platit nećak, ako ga ostavi,

Da mu dalje kroz sva ljeta služi,

Da b‘ se mogao za vas kvar odužit.

A sad čujte, draga dobra dica:

Nima svaki takovoga strica.

Nije dobro za tudje poseći,

S kradnje bi se zloća mogla zleći.

Augustin Blazović, Rosa i dim, HŠtD, Trajštof, 1977, 55-56.

Augustin Blazović – Laž i istina

Augustin Blazović

Laž i istina

Uz obalu jednog jezera

Išle jesu laž i istina.

Laž predloži: u bistroj vodi

Mogle bi se lipo kupati.

Svliču pratež i sad istina

Kao prva u vodi pliva.

A laž brzo pratež istine

Ukrade i na se navliče.

I od onda besramno dere

Laž po svitu pratež istine.

Augustin Blazović, Rosa i dim, HŠtD, Trajštof, 1977, 57.

Augustin Blazović – Dvi kume

Augustin Blazović

Dvi kume

Dvi kume, dobre družice

Na trg su jaja nosile.

I kad se one sastanu,

Pune se sriće pozdravu.

Razveže im se lokot od ust,

Iz njih se sipa razgovor gust.

Jaja na hrptu sve teža postaju,

Zato postavu korbe na stazu.

I dalje povidaju sve otajnosti

I globlju sve bližnje i daljnje do kosti,

Dokle se njim i stati zamiri

I zato sjednu na korbe bez stidi.

I sada ugodno kleveću još dalje,

Omrazu susjede, zete i snahe,

Strine i ujne, divojke po redu

I sve strihe sela jezikom pometu.

Konačno im duga litanija sfali

I kad se podignu, piplićev malih

Veselo jato iz jaj isprhaće;

Sjednica duga nij bila bez plaće.

U Beču, 18. 11. 1960.

Augustin Blazović, Rosa i dim, HŠtD, Trajštof, 1977, 58.

https://ivansic.wordpress.com/2017/03/26/augustin-blazovic-dvi-kume/

Doroteja Zeichmann – Vozim se

Doroteja Zeichmann

vozim se

vozim se u daleke zemlje

posjetim Južnu Ameriku

vidim Boliviju

još i Braziliju

zatim Afriku

dalje u bliži i Daleki istok

hotila sam i u Alma Ater

pa mi je zaprio vrata

a stoprv u Afganistan

da nas nij pred svitom sram

pak još i u Belfast

onde nam nete ništ ukrast

a kako bi bilo s Titikaka

tamo neće nijedna sraka

onda idem u Burgio

tamo još nitko nije bio

na kraju se zbudim

namjesto u Timbuktu

sam u Klimpuktu

Kulturni tajedan, 17.7.2017. (Hrvatska redakcija ORF-a Burgenland, JČ)

pjesma na kraju (o putovanji u daleke zemlje), transkribirao IR

Agnjica Čenar-Schuster – Žitak

Agnjica Čenar-Schuster

Žitak

Žitak je festival, da ga svečujemo.

Žitak je igra, da ju igramo.

Žitak je san, da ga sanjamo.

Žitak je doživljaj, da se ga spomenemo.

Žitak je malinac, da mu se divimo.

Žitak je godina, da nas smoči.

Žitak je vjetar, da nas opuše.

Žitak je sunce, da nas tepli.

Žitak je cvijeće, da nam duši.

Žitak je kanica, da nam ovija sanje.

Žitak su farbe, da nam se otvori raj.

Žitak je entuzijazam, da nas zdvigne u nebesa.

Žitak je srića, da ju uživamo.

Žitak je veselje, da se smijemo.

Žitak je jačka, da ju jačimo.

Žitak su usta, da govorimo.

Žitak su uši, da poslušamo.

Žitak su oči, da vidimo.

Žitak je srce, da ljubimo.

Žitak su misli, da mislimo.

Žitak su ćuti, da ćutimo.

Žitak je ovo i ono…

Bar kako ga definiramo, on je prilika, ku imamo samo jednoč.

Ne za srdu, mržnju, ljubomoru, borbu i tugu.

Žitak je serija hipcev, ki su nam darovani na Zemlji.

Žitak je tajna u prostoru i vrimenu, ku ni s mukom nećemo razvezati.

Žitak je cilj izvan prostora i vrimena.

Žitak ima smisla, ar smisao je u žitku.

-ica

Hrvatske novine 28/2017, 12