Mate Meršić Miloradić – Prilika

Mate Meršić Miloradić

Prilika

Na Višinsko va vinograd

Jesmo išli briske pobrat

   Ja ter bratac Jure.

Majka su nam korbac dali…

Ja jur školar, Jure mali

   Još prez politure.

Ja na hrptu korbac nosim

Ter s nogami stazu kosim

   Prik po Selskom brigu.

Zgora počne Jurko prosit:

„Maćko, daj mi korbac nosit!“

   Ja mu kažem figu.

Ali zato korbac znamem

Ter ga njemu dam na ramen,

   Sada hajd po briske!

Pobrali smo do jedine,

I va jarki do sredine,

   S driva, ke su niske.

Dva trbuha va računi – –

Korbac se nek pol napuni…

   Sad domom po djeli!

Skroz uz put je grab i lišća,

Kad je došla loza čišća,

   Smo počinut sjeli.

Ja protegnem noge leže,

Jure brat zagleda ježe

   Ter mi s prstom kaže.

Ja na noge, šake trisnu,

Ježi se na klupko strisnu,

   Zgrnam je do paže.

Pun je korbac, ježi zgora,

Jure mi ga dignut mora,

   Pak va selo s briga!

Jur smo vani iz jaušinja…

(Ah, ko mi se svit preminja!

   Ko jaušinje? Nij ga!)

Čižmar Pave je pri ljesi,…

„Maćko, korbac daj-donesi!

   Ča ti se to stresa?…“

Pod rubac s rukom zavadi,

Briske išće, ježe gladi…

   Zmeždji mi ušesa.

Putem dalje Marin Toni

Kravu van na vrata goni,

   „Stojder!“ me zustavi,

Pod rubac s rukom zavadi,

Briske išće, ježe gladi…

   Čop! orih po glavi.

Majka doma brišu zdjele,…

„Kaži briske, su jur zrele?

   Je još ka na drivi?…

Pod rubac s rukom zavadu,

Briske išću, ježe gladu,…

   Jur sidim va hlivi!

Sad va hlivi imam časa

Premišljavat, kako pasa

   Skupa sve na svitu:

Briske, ježi, uši, glava,

Valj, napoj i gnjoj i trava,

   Suze na koritu!…

Razum mlad je prez mišljenja…,

Nauk toga pripretenja

   Nij još zrel va hlivi!

Ali sada pamet stara,

Kad se tužim, me potvara:

   „Ježi su ti krivi!“

„Riči, ke su s ust letile,

Briske su va srcu bile,

   Ježi na jeziku!

Pusti ježe, briske nudi,

Tuć te ne hte dobri ljudi!…

   Sada znaš priliku.“

Mate Meršić Miloradić, Jačke, Treće izdanje, Knjiga XXVII, Hrvatsko štamparsko društvo, Željezno, 1978, 32-34.

Oglasi

Mate Meršić Miloradić – Stari japa

Mate Meršić Miloradić

Stari japa1

Nas Hrvate s diaspore

         Tudji duh zatapa;

Naše kraje, naše gore

         Već ne kaže mapa.

Pero staro na zapore

         Još mi jačke sklapa,

Sada mudre, sada nore,

           Kot dosigne sapa;

Curkom curit već ne more,

           Neka ada kapa!

Glejte lice i nabore:

           Jur sam stari japa,

Pliš kot vrba sva prez kore

           Je na glavi kapa.

____________________

1 japa – kajkavska rič: otac.

2 diaspora – grčka rič: rašicanje – to smo med Ugri i Nimci rašicani Hrvati.

Mate Meršić Miloradić, Jačke, Treće izdanje, Knjiga XXVII, Hrvatsko štamparsko društvo, Željezno, 1978, 34.

Mate Meršić Miloradić – Lipo ti je

Mate Meršić Miloradić

Lipo ti je

Lipo ti je, brate,

Kad uz staklo vina

Drug s drugom ditinska

Vrimena spomina.

Ke su onda bile

Igre, vragolije,

Kad je mlado srce

Od morja punije!

Kako su ga mati

Za ruku peljali,

Kako su mu ćaća

Bič i vojku dali.

Kako je podražil

Na paši gusake,

Kako je posigal

U škulju po rake.

Kako si je meždjil

Šurlicu na vrbi…

Kako mu je mladost

Cvitala prez skrbi.

Mate Meršić Miloradić, Jačke, Treće izdanje, Knjiga XXVII, Hrvatsko štamparsko društvo, Željezno, 1978, 34-35.

Mate Meršić Miloradić – Pjesnik na vrtu

Mate Meršić Miloradić

Pjesnik na vrtu

Gledam si po vrti

Cvitno protuliće,

Širom sve je puno

Mladosti i sriće.

Oj, doleti, spivaj,

Ptica filomela,

Protulićni vrt je

Kićena kapela!…

Doletila si mi

I va grm si sjela

I va grmi spivaš

Ptica filomela!

Slavuj ptica mala

Med zelenim kićem!

Ja od davna srcu

Raj i mir obićem!

Ovde sâm na vrti

Nagnem sijedu glavu,

K protulićnoj sanji

Med zelenu travu,

Da me naučite,

Protulićna bića,

Kako nam procvita

Mir i raj i srića.

Prišla me je čudna

Protulićna sanja,

Srce mi prebola

Prez pomilovanja.

Nij na svitu mira,

Sriće, niti raja,

Čul sam: Bog i svit je

Vječni glad i žaja!

Čula sam: Ča mi srcu

Glad i žaju toli,

Jesu njemu muke,

Smrt i smrtne boli!

Oprosti mi, prosim,

Ti zelena trava,

Da te gnjavi, tare

Moja trudna glava!

Meni već ne spivaj,

Prica filomela!

Protulićna sanja

Raj i mir je zela!

Prez ljubavi živit

Srce mi ne kani!

Nij na svitu raja,

Mir je samo sanja.

Mate Meršić Miloradić, Jačke, Treće izdanje, Knjiga XXVII, Hrvatsko štamparsko društvo, Željezno, 1978, 35-36.

Mate Meršić Miloradić – Moje ptice

Mate Meršić Miloradić

Moje ptice

   Širom snig pokriva

Krajinu široku,

Pričice su došle

K mojemu obloku.

   Ta i ta mi kljunom

Po obloki troplje,

Ljubi joj se jako

Sime od konoplje.

   O ptičice moje,

Za manom letite,

Za manom na puti

Od kite do kite.

   Ča niste još čule,

Ča govoru ljudi,

Da je moje srce

Kot kamen va grudi?

   „Čule jesmo, čule

Mi takove riči

Od vuka va lozi,

Od kače va siči;

   Povidali su nam

Na krovi vrepčići

I gavrani črni

Na visokom kići!

   A mi znamo bolje…

Ti se ništ ne mari,

Ča na te govoru

Te takove stvari!…“

   Hodte, ptice, hodte!

Znam ja, ča bi rade;

Odložite ovde

Jade si i glade!

Mate Meršić Miloradić, Jačke, Treće izdanje, Knjiga XXVII, Hrvatsko štamparsko društvo, Željezno, 1978, 36-37.

Mate Meršić Miloradić – Kosili su trave…

Mate Meršić Miloradić

Kosili su trave…

Kosili su travu,

Krajina je cvala…

Pčelica na ruku

Trudna mi je spala.

Naložila si je

Teško na koljenca,

Dala duhu kotno

Ružica iz vijenca.

O počini ovde,

Pčeličica mila,

Ter povidaj starcu,

Kade si to bila!

„Rano sam se stala,

Jur u zlatoj zori,

Obletila cvijeće

Po doli i gori.

Prašne su mi noge,

Glavica i pleća,

Prsi puni meda…

A to sve od cvijeća!“

Blago tebi, blago,

O pčelica mala!

Našla jesi cvijeća,

Med i hranu brala!

Ah, i ja sam počel

Jur u zlatoj zori

Cvijet na svitu iskat

Po doli i gori.

Teško brime praha

I na me je sjelo!

Trudna mi je duša,

Trudno mi je tijelo.

Ali sva težina,

Ku mi nosu pleća,

A i srce puno…

Nij, o nij od cvijeća!

Nit sam našal ruku,

Da se nagnem na nje…

Najt ću ju, kad bude

Konac purovanju.

Pčelica odleti,

Kad je odahnula…

Suza mi je s oka

Na ruku kapnula.

Mate Meršić Miloradić, Jačke, Treće izdanje, Knjiga XXVII, Hrvatsko štamparsko društvo, Željezno, 1978, 37-38.

Mate Meršić Miloradić – Večer

Mate Meršić Miloradić

Večer

Dan premine, va doline

         Pada noć i noćni mrak,

Stane djelo, trudno tijelo

         Išće slatki počivak.

Grob i stelja, k vam nas pelja

         Žitka muka, trud i rad!

Spreza oje obadvoje:

         Smrt je sestra, san je brat.

Bože, daj mi, da sa najmi

         Vršim vrime, dan i trud,

Kot mi kaže i pomaže

         Milost tvoja pravi put!

Dokle bivam, čas uživam,

         Dokle ovde živit smim:

Tvoje ime svako vrime

         Neka slavi rič i čin.

Kad mi čine smrt prekine,

         Kad mi bude stelja grob:

Daj mi, prosim, da si nosim

         K sudu najme, rodan snop!

Mate Meršić Miloradić, Jačke, Treće izdanje, Knjiga XXVII, Hrvatsko štamparsko društvo, Željezno, 1978, 39.

%d bloggers like this: