Franjo Augustin Blazović – Dvi kume

Franjo Augustin Blazović

Dvi kume

Dvi kume, dobre družice

Na trg su jaja nosile.

I kad se one sastanu,

Pune se sriće pozdravu.

Razveže im se lokot od ust,

Iz njih se sipa razgovor gust.

Jaja na hrptu sve teža postaju,

Zato postavu korbe na stazu.

I dalje povidaju sve otajnosti

I globlju sve bližnje i daljnje do kosti,

Dokle se njim i stati zamiri

I zato sjednu na korbe bez stidi.

I sada ugodno kleveću još dalje,

Omrazu susjede, zete i snahe,

Strine i ujne, divojke po redu,

I sve strihe sela jezikom pometu.

Konačno im duga litanija sfali

I kad se podignu, piplićev malih

Veselo jato iz jaj isprhaće;

Sjednica duga nij bila bez plaće.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 125-126.

https://ivansic.wordpress.com/2017/03/26/augustin-blazovic-dvi-kume/

https://ivansic.wordpress.com/2017/07/23/augustin-blazovic-dvi-kume-2/

Šandor Horvat – Srebrne zvijezde (haiku)

Šandor Horvat: Srebrne zvijezde

KT_pjesma na kraju_17. februara 2020.

Šandor Horvat

srebrne zvijezde

pokrivaju mu dušu

črnom plahticom

Poznati pjesnik Enes Kišević iz Hrvatske je pred kratkim gostovao u Beču i je pohodio i Hrvatski centar. Gostovanje su skupa s Hrvatskim centrom organizirala društva Obzor i Riječ-boja-ton, i to pod geslom „Jutru poezije za dicu“.

klapa Cambi: Dajem ti more, Jedna rič, …joj žena željena, Šta je lipo, Ne more mi bit

 

Korespondent novin „Frankfurter Allgemeine Zeitung“ Michael Martens je u LIterarnom stanu Matrštof predstavio svoju biografiju nobelovca Ive Andrića. Nimac Martens, ki je sedam ljet djelao u Beogradu, je obožavatelj Andrićevih djel. Kad je upametzeo, da ne postoji klasična biografija ovoga pisca niti na nimškom niti na srpskom ili hrvatskom jeziku, je sam počeo istraživati žitak Ive Andrića od ditinstva i mladosti u Bosni prik študentske dobe i karijere kot diplomat i na kraju kot pisac. Sedam ljet je djelao na svojoj knjigi „Im Brand der Welten. Ivo Andrić. Ein europäisches Leben“.

RIS/Rub i sredina 17.2 . 2020.

Franjo Augustin Blazović – Ne boj se brate!

Franjo Augustin Blazović

Ne boj se brate!

Ne boj se brate

kad ti podmetnu nogu

i padaš na zemlju.

Digni se opet na noge,

koracaj odlučno dalje!

Ne boj se brate!

Ne gaziš sam po putu.

Uza te hrabro koraca

bratov i sestar armada,

jelve i hrasti hrvatski.

Ne boj se brate!

Šaku u šaku pruži!

Tako postanemo zmožni

kao čelični lanac,

ki se prekinuti ne smi.

Ne boj se brate!

Kad jednom zadnji put padneš

pak te zakrije gruda domaća,

drugi hte namjesto tebe

dalje hrvatski boj vojevati.

Ne boj se brate!

Laž i nepravda

istine, pravice pobiti ne hte.

Od mržnje jača je ljubav,

ljubav k rodjenoj majki,

ljubav sinov hrvatskih.

Ne boj se brate!

Moru te biti i klati,

okrutno umarati,

ti dalje snuješ i živiš

u svoji sestra i brati,

u svoji kćerka i sini,

u svojoj domovini,

ali i u tudjini.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 126-127.

https://ivansic.wordpress.com/2017/08/22/augustin-blazovic-ne-boj-se-brate/

Anton Leopold – Gradišće

Anton Leopold

Gradišće

Svitlo gleda oko moje,

Vidi širom ravno polje;

Vidi dole i brižiće,

Krasne gaje i lužiće;

Vidi zemlju najmiliju,

Ku mi srce išće –

Kroz svu radost najsvitliju,

To si ti, Gradišće!

Od Dunaja, rijeke plave,

I zelene Hatske trave,

Doli k jugu, gde procura

Mutna Raba, tiha Mura,

Proteže se domovina,

Slavna zemlja Gradska,

Nad brižuljki, nad dolina

Lebdi svist hrvatska.

Oj Gradišće, zemlja draga,

Naša majka, naša snaga!

Moju dušu, srce moje

Grije tvoje zlatno sunce.

Ti probudjaš ćut ljubavi,

Sipaš zvijezde sriće,

Da se briga zaboravi,

Radost mi procviće.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 128.

https://ivansic.wordpress.com/2019/11/11/anton-leopold-gradisce/

Anton Leopold – Opjevana naša narječja

Anton Leopold

Opjevana naša narječja

Bili su to črni danki,

Kad su nas prognali Turki,

I krvavi, burni sanki,

Krv je tekla po svi curki.

Prazne pute smo slijedili,

Sjever biše novi cilj;

Nove dome si gradili,

Crikvu Božju, Dive pilj.

Odtad druga je postala

Zemlja naša domovina,

Nova zora je procvala,

Nove slobode svitlina.

Duh i srce – koren stari –

Primila su tudja tla.

Stari žar nas vječno žari,

Zvonko zvuči naše ČA.

*

Svud doline i brižuljki,

Silni bori, grmi mali.

Orijaši i patuljki

Po toj zemlji jesu pali.

Trava se zazelenila,

Žito diglo klas uz klas;

Grla ptičic rastočila

Koš potočić srebren glas.

Bijela sela se podigla,

Tihe kuće, škrinje mira.

Srića je med „vrhe“ stigla –

Želja, za kom srce smira.

Zazvonili jesu zvoni,

Sveti pjev uz grlov sto.

Ječu kriki monotoni:

„Južni“ siplju svoje ŠTO.

*

Jezero od Niuzalja

Žalosno se spušća doli.

Mlaka puna izražaja

Ziblje svoje mutne boli.

I izroni katkad tužno

Bolnu vist iz svoga dna:

Dvoja sela ležu južno

Bolesna na rubu sna.

Umočani, Vedešinci

Bišu nekad bratska ruka;

Kričajući: „Hej Dolinci,

Kupte mrkve, česna, luka!“

Reć su znali: „Duša draga,

Za glavicu šiling daj!“…

Sada šapću nek kod praga

Klimajući glasak KAJ.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 129-130.

Anton Leopold – Majka

Anton Leopold

Majka

Kad po svitu bludim

Kot u lozi srna

I na zemlju trunim

Škure boli zrna –

Samo duša jedna

Će ih brati,

To je moja vjerna

Dobra mati.

Ako se razlije

Oko moje suzno,

Ako se razbije

Srce moje tužno –

Onda zaglušati

Će tužaljka,

Roje suz proljati

Moja majka.

Ako mi prosviti

Sunce zlate sriće,

Svoje dare hiti

Na nevoljno biće –

Onda će se s manom

Radovati

Blaženim obrazom

Moja mati.

Hvalu ja dugujem

Bogu na višini,

Njemu zahvaljujem

Za ta kinč jedini

Koga nebo modro

More dati;

To je srce dobro,

Mila mati.

Dakle majka ima,

Svit će opstajati,

Je li ljeto, zima,

Ljubav će grijati.

Zemlja bi prez majke

Tamna bila,

Maglom svita danke

Pomutila.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 130-131.

Zadnja kitica je dodana.

https://ivansic.wordpress.com/2019/09/14/anton-leopold-majka/

Anton Leopold – Ljubav

Anton Leopold

Ljubav

Kada jutro na ishodi

Rujna zora danak rodi,

Sunce sipne trake zlate –

Onda, draga, mislim na te.

Kad na polju žito kosim,

Bijelo snoplje skupa nosim,

Pjevam tebi, biće mlado:

Tebe imam jako rado!

Kada svitli danak mine,

Za brižiće sunce zgine,

Zastor mraka svit ovije,

Onda srce za te bije.

Kad zvjezdice zlate svitu,

Sanjam sanju čudnovitu:

Da smo vjerni u svem žaru

Svez sklopili pri oltaru.

Svaki hip i svaku uru,

U dan bijeli, u noć škuru

Vječna ljubav, puna sjaja,

Zaljubljena srca spaja.

Ljubav, to je čelik jaki,

Jedno sunce a dva traki;

Samo da bi ona bila

Vjerna, vječna – vijek gorila!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 131-132.

%d bloggers like this: