Doroteja Zeichmann – Samo poslušat

samo poslušat

poslušat u noć

čut zvuke tišine

glase mirnoće

kad si čvrčak zagusla

zna se

bio lip dan

Doroteja Zeichmann, Mrtvi na odmoru, pjesme i proza, Željezno, HŠtD, 1999, 11.

Književno djelovanje Doroteje Zeichmann počinje nakom pritajenom neizrečenom kritičnom čežnjom za užom domovinom. Nastavlja ironično i romantično o odnosu muža i žene, da bi se u proznom stvaranju približila ka gorućem, skrivenom problemu svladanja nedavnih povijesnih dogodjajev u ke je naš človik bio uklopljen kot kapljica vode u rijeki, sve do odziva na najnovije razvitke užega i širjega duhovnoga ognjišća.

Nikola Benčić

Doroteja Zeichmann, Mrtvi na odmoru, pjesme i proza, Željezno, HŠtD, 1999 (omot)

povjesnih dogodjajev u koje>povijesnih dogodjajev u ke

internetska stranica je u promotivne svrhe:

http://www.derwunsch.at/

http://www.derwunsch.at/die-autorin/

  • početak: 14.5.2016.
  • kraj: 9.6.2016.
  • kontrola: 18.6.2016.
  • … putujemo dalje po stazama gradišćanskohrvatskog pjesništva

Doroteja Zeichmann_Mrtvi na odmoru_1999

Doroteja Zeichmann – Od jutra do noći

od jutra do noći

rasčihani oblaki na istoku

oluja na zapadu

a ja se vozim kroza nje

ravno prema nepoznatoj budućnosti

kade tade zablista svića

poslidnja zvijezda na nebu

prebudit će se jutro

bit će novi dan

sviti još samo jutarnjica

čista divica

kad se vrne kot večernjica

bit će zrela žena

pridružit će joj se misec

i skupa ćedu pojt u noć

Doroteja Zeichmann, Mrtvi na odmoru, pjesme i proza, Željezno, HŠtD, 1999, 12.

rasčihani> raščihani

kade tade>kade-tade

Doroteja Zeichmann – Na putu

na putu

svaki dan

damo zbogom kusu

koga za hipac vidimo

a u drugom hipcu

pošmuljio se je dalje

polje

grmi

i trava

ostali su ležati na putu

ki će je pobrati

i ako se najzad ogledam

da si skoro vrat zatarem

vidim sve samo nejasno i mutno

vlak se vozi dalje

i opet je odletio

kus mimo

Doroteja Zeichmann, Mrtvi na odmoru, pjesme i proza, Željezno, HŠtD, 1999, 13.

Doroteja Zeichmann – Suri vuk

suri vuk

zač me zbudjaš sivi dan

da me škuro gledaš

zač me držiš tepla stelja

da sa teško lučim

zač me nosite trudne noge

da se mučim dalje

gledaš me

pustiš me

nosiš me

zač

da na koncu

opet objamiš me

ne pustiš me

mali

nemilosrdni

suri vuk

Doroteja Zeichmann, Mrtvi na odmoru, pjesme i proza, Željezno, HŠtD, 1999, 14.

Doroteja Zeichmann – Od pandiljka do petka

od pandiljka do petka

od pandiljka do petka

je škuro

subotu se dani

a nedilju je svitlo

kad se stanem

od pandiljka do petka

je škuro

a subotu i nedilju se dani

kad dojdem domom

tako će projt jesen i zima

od pandiljka do petka

će se danit

a subotu i nedilju

će bit svitlo

kad se stanem

od pandiljka do petka

će se škurit

a subotu i nedilju danit

kad dojdem domom

projt će protuliće i ljeto

projt ćedu ljeta i žitak

a ja ću ga opaziti samo

po danenju i škurenju dana

Doroteja Zeichmann, Mrtvi na odmoru, pjesme i proza, Željezno, HŠtD, 1999, 15.

po danenju>po danjenju

Doroteja Zeichmann – Sad je jur pandiljak

sad je jur pandiljak

sad je jur pandiljak

a ja još nimam dosta sna

sad je jur utorak

a ja već nimam volje

sad je jur srijeda

a ja već nimam strpljenja

sad je jur četvrtak

a ja još nimam pjesme

sad je jur petak

a ja već nimam pinez

sad je jur subota

a ja još nimam tovaruša

sad je jur nedilja

a ja još nimam Boga

opet je četvrtak

a ja još uvijek nimam pjesme

Doroteja Zeichmann, Mrtvi na odmoru, pjesme i proza, Željezno, HŠtD, 1999, 16.

Doroteja Zeichmann – Mrvicu za mrvicu

mrvicu za mrvicu

šćukam van iz svakidana

prolazni plakati me

mimogrede gledaju sa zidi

krpicu za krpicu

biram van iz knjig

da bi se zasitila

ali glad je sve veći

već nastane manje

oku se proširi vid

ali misli da je slipo

mrvica za mrvicu

se raspade hlib

dan za danom

nastane sve manji

a jednoga dana

odnest će ga ptica selica

Doroteja Zeichmann, Mrtvi na odmoru, pjesme i proza, Željezno, HŠtD, 1999, 17.

Doroteja Zeichmann – Od svih najdena

od svih najdena

od svih nazivana

od svih pobadana

svaki tajanstveni kutljac tvoj

otkrit

preobrnut

razoran

ti opkoljena

silom zauzeta

zlata Praha

Doroteja Zeichmann, Mrtvi na odmoru, pjesme i proza, Željezno, HŠtD, 1999, 18.

Doroteja Zeichmann – U prošli dani

u prošli dani

u prošli dani

prošlost prošlosti

nije dala mira

u budućnosti

će budućnost zabadati

u buduće dogodjaje

ali to je sve zaman

konac svita je blizu

su jur rekli pred tisuć

dvitisuć, tritisuć ljet

kad se zutra zbudimo

pitat ćemo začudjeno

ča

još svenek živimo

ako najdemo odgovor

znat ćemo

da je istina

Doroteja Zeichmann, Mrtvi na odmoru, pjesme i proza, Željezno, HŠtD, 1999, 19.

dvitisuć, tritisuć ljet> dvi tisuć, tri tisuć ljet

Doroteja Zeichmann – Mrtvi na odmoru

mrtvi na odmoru

i po 50 ljet

su još uvijek

mrtvi na odmoru

neki od njih se vozu

vlakom u Beč

svaki dan se nanovič oživu

ostanu na žitku

jer se ufaju

u bolju budućnost

Doroteja Zeichmann, Mrtvi na odmoru, pjesme i proza, Željezno, HŠtD, 1999, 20.