Robert Palković
Put
Mi svi sidimo u plavčići,
Putujemo po nepoznatom morju
Svaki pride svomu cilju,
Nigdor upamet ne zame
K vjekovječnom miru.
Već gdo neće putovanje skončat,
Ar misli dalek mu je put,
I ov koč pak upmet zame,
Ar ga prehiti ćut
I mora iz plavčice van.
Ar Bog je dao
I on će zet.
Dojt će vred,
I na tebe red.
Budi človik ako j’ potribno.
Pošteno živit to j’ ča vridno.
Misli da je za svakoga konac
Je li mladenac ili starac.
Je li svitlost ili noć –
Ovo je naš čas.
Ostavit će nas noć
Iz neba čut će bit glas.
Ovo j’ triba nam za spoznat,
Na vijeke neće nigdor ostat.
Robert Palković, Kominac, HKD, 2002, 24.
Filed under: ghrv književnost, Robert Palković, Robert Palković_2002 |
Komentiraj