Robert Palković
Starac
On počiva sam u stanu
Mnogokrat i u strahu.
Kad on gleda na oblok van
Premišljava kakov bit će dan.
A kad sunce pak prosviti
Vliče ga van, sidit na klupi,
Misli kakov je denašnji svit
I kako će mu budućnost bit.
Moderni su denašnji ljudi
I malo mu se glavi bludi.
On pak upamet zame
Da ur teško zdahne.
Trud, tuga i nevolja
Njega svaki dan pelja,
Kad promisli noć i dan
Da j’ u strahu svaki dan.
Robert Palković, Kominac, HKD, 2002, 19.
Dijeli ovo/Share this:
Filed under: ghrv književnost, Robert Palković, Robert Palković_2002 |
Ivanov blog - Ljubav je pjesma 
Komentiraj