Robert Palković
Gradišće
U stari časi, kad su ‘oš naši praoci živili,
Priključilo si se u ljetu 1921. k Austriji.
Čuda tudjih ljudi je ovu zemlju pregazilo
I tugu i žalost tebi ostavilo,
Ali ti Gradišće, stalno si ostalo.
A kad su tudjinci prošli
Velik kaos za sobom ostavili.
Mnogo jezikov se je govorilo:
Nimški, madjarski i hrvatski,
I sve ljudstvo se je razumilo.
Mnogi jesu otputovali u tudju zemlju
I iskali novu domovinu.
Zgradili onde novo stanje,
Ko im danas sloboda i radost daje.
Danas pridu k nam, su naši gosti.
Oni poišću staru domovinu,
Rado se s nami razveselu
U ljubavi i veselju.
Tako ostaje nam naša domovina Gradišće,
Djundje ove naše Autrije.
Ovde se ćutim slobodan i srićan,
Danas, sutra ino svaki dan.
A ti, sv. Martin, patron naše domovine,
Očuvaj nas od svega zla, tuge i nevolje.
Robert Palković, Kominac, HKD, 2002, 7.
Čuda tudji ljudi> Čuda tudjih ljudi
Filed under: ghrv književnost, Robert Palković, Robert Palković_2002 |
Komentiraj