Anton Leopold
Prvane
Kamo će najprije
Otprimit me cesta?
Do susjedskog sela,
Najbližega mjesta.
Selo malo – ali
Lipo na sve strane,
Skrito u dolini,
Zove se Prvane.
Prije je imalo
Veliku ciglenku,
Visok lor se dizao,
Dim kazao zlamenku.
Posle bojne bure
Nima već ciglane,
Ljeta preminila
Jesu i Cigane.
Oni već ne idu
Svitom krast i pekljat,
Neg dostojnim putem
Zaslužavat, djelat.
A i kaštel bijeli,
Slišeć pod Prvane,
Dizao se gizdavo,
Imao sjajne dane.
Porušili su ga –
Da se srce kine…
Zač nisu branili
Onda umjetnine?!
Nove škole, krasna
Crikva, brojni trudi
Kažu: Prvanci su
Skrbni, vridni ljudi!
Svidoki, broj 13, 1978, 2.
Kleinmutschen, kr. Prvane, Pervane, ug. Pervány
Ivane, skoči na Pervane!
Kako se Pervane zaspravlje piše? (Svidoki 13/1978, 33)
Pervane, gole vrane.
Bio sam na Pervana.
Ja sam s Pervan.
Filed under: Anton Leopold, ghrv književnost |
Komentiraj